Rješavanje problema u studiranju psihoterapijskim pristupom
Svrha je rada analiziranje problema u studiranju studenata Splitskog sveučilišta, u Jedinici za zaštitu duševnog zdravlja, pri Ambulanti za studente u Splitu. Razvojni poremećaji u studentskom dobu, mladoj odrasloj dobi <Ž150> fazi konsolidacije selfa, jesu adolescentne krize, koje se očituju teškoćama u polaganju ispita i problemima vezanim za spolni život. Psihoanalitičkom psihoterapijom, jednom na tjedan tijekom 45 minuta, pronalazimo uzrok poremećaja i rješavamo problem. Od 1992. do 1996. godine rješavali smo 29 takvih poremećaja, u 21 studentice i 8 studenata, u dobi od 20. do 32. godine života. Svi su studenti prolazili adolescentnu krizu: njih 20 bilo je duševno zdravo, 8 je imalo neurotičnu strukturu ličnosti i 1 psihotičnu u fazi remisije akutnog procesa. Tijekom 271 psihoterapijske seanse razriješili smo 22 poremećaja, a poboljšanje smo zabilježili u 7 studenata. Smatramo da je psihoterapijski pristup učinkovit za unapređenje duševnog zdravlja i rješavanje aktualnog problema.Ključne riječi: STUDENTI psihologija; KRIZA
IDENTITETA; PSIHOTERAPIJA
Tijekom studentskog doba, u mladoj odrasloj dobi (1, 2), zbiva se posljednja faza adolescencije, faza konsolidacije selfa (3). Razvojni poremećaj toga razdoblja je adolescentna kriza, koja se očituje teš<->ko<->ćama u studiranju i problemima u spolnom životu. Promjene koje se do<->ga<->đaju u razvoju tijekom adolescencije imaju za posljedicu ekstremnu narcističku vul<->nerabilnost, koja je opisana kao adolescentna kriza (4, 5). Kako se ovi mentalni problemi često očituju tjelesnim simptomima, dijagnostiku poremećaja često po<->či<->njemo tjelesnim pregledom, a nakon postavljene dijagnoze rješavamo u Jedinici za zaštitu duševnog zdravlja.
Problemi duševnog zdravlja u studenata čine 25% morbiditeta u studenata (6). Veličina problema i osobitosti populacije zahtijevaju dostupnu i kvalificiranu zdravstvenu skrb, koja će na nivou prvog kontakta rješavati problem (7, 8, 9, 10).
Teškoće u studiranju i polaganju ispita ruše dobru sliku o sebi kao
uspješnoj osobi i dovode do osjećaja nezadovoljstva i depresije. [to
ranije pružiti potporu i po<->moći pronaći uzrok teškoća stedentima
i potom ih riješiti, rješenje je aktualnog pro<->blema, kao i pomoć
u procesu stjeca<->nja samopouzdanja i preuzimanju odgovor<->nosti,
kako bi se uspješno završila faza konsolidacije selfa. Rješavanjem
problema na ovom nivou rješavaju se i problemi na fakultetu i u obitelji.
Pitanje je kako pružiti pomoć što ranije, učinkovito, a da studentima
bude dostupna i prihvatljiva (11, 12). Tendencije su u svijetu osnivati
c<%-2>entre za mentalno zdravlje pri učilištima, kako bi bili što
dostupniji studentima (7, 8).
CILJ ISTRAŽIVANJA
ŽBODY = <$TSpInterLn=1479;>S obzirom na važnost problema teš<->ko<->ća u studiranju, cilj nam je ocijeniti us<->pješnost rješavanja problema psihoanalitičkom psihoterapijom sa psihodinamskim pristupom te vrednovanjem rezultata liječenja odrediti dalje smjernice djelovanja.
ISPITANICI I METODE
Iz kartoteke Jedinice za zaštitu duševnog zdravlja, u Savjetovalištu za planiranje obitelji pri Ambulanti za studente, Doma zdravlja u Splitu, izdvojili smo kartone vođenih psihoterapija studenata, koje smo liječili zbog teškoća u studiranju i polaganju ispita. Analizirali smo kartone studenata koji su se liječili od 1. siječnja 1992. godine do 31. prosinca 1996. godine i utvrdili 29 studenata, 21 studenticu i 8 studenata, u dobi od 20. do 32. godine života. Studenti su u Jedinicu dolazili sami potražiti pomoć, ili ih je uputio njihov liječnik.
Teškoće smo liječili psihoanalitičkom psihoterapijom sa psihodinamskim pristupom, jednom na tjedan, tijekom 45 minuta. Svaku smo terapiju bilježili, neposredno nakon njezina završetka. Terapija ima cilj analizirati ličnost pacijenata, naći uzrok konflikta, analizirati obrane te konfrontacijom i klarifikacijom, uz pružanje suporta i u suradnji s pacijentom dovesti do razrješenja krize.
REZULTATI
Analiza kartona studenata prema spolu pokazala je prevagu ženskog spola, 72.4%, nad muškim, 27.6%. Svi ispitanici prolazili su adolescentnu krizu. Od njih 29, 20 je bilo duševno zdravo, 69%, 16 studentica, 76.2%, i 4 studenta, 50%, 8 ih je imalo neurotičnu strukturu ličnosti, 27.6%, 4 studentice, 19%, i 4 studenta, 50%, i 1 psihotičnu u fazi remisije, 3.4%, studentica, 4.8% (tablica 1, tablica 2, slika 1. i slika 2.). Prosječna dob studentica je 24.6 godina, a studenata 23.5 godina.
Tijekom liječenja provedena je 271 psihoterapijska seansa, 47 seansa
u zdravih, 17.3%, 201 u neurotskih, 74.2%, i 23 u psihotično strukturirane
osobe, 8.5%. Po zdravom ispitaniku prosječno je provedeno 2.35 seansa,
u prosječnom trajanju od 3 tjedna. U neurotski strukturiranih prosječno
je provedeno 25.12 seansa u prosječnom trajanju od 7 mjeseci i 23
seanse u psihotično strukturirane osobe u prosječnom trajanju od 6
mjeseci (tablica 3).
Krizu smo razriješili u 22 ispitanika, 75.9%, u 20 zdravih, 100%, i u 2 neurotski strukturirana, 25%, a poboljšanje kriznog stanja uz daljnje terapije, u 7 ispitanika, 24.1%, u 6 neurotski, 75%, i 1 psihotično strukturiranog (tablica 4. i slika 3).
RASPRAVA
Upadljiva prevaga ženskog spola nad muškim možda je uzrokovana malim ispitivanim uzorkom, kao slučajan nalaz, a moguće je da je rezultat različite brzine sazrijevanja djevojaka i mladića. Djevojke ranije od mladića dosežu zrelost, pa je kriza njihov odgovor na dostignutu mentalnu zrelost i neostvarenu ekonomsku samostalnost, te zbog toga nastaje nemogućnost ostvarivanja konačne separacije. U prilog tomu govori i utvrđena starija prosječna dob studentica, u kojih se razvila adolescentna kriza. Neka od sličnih istraživanja potvrđuju naše nalaze (6), dok drugi (8) ne nalaze razliku u spolu. Veća zastupljenost ženskog spola možda je odraz bolje mentalizacije problema u žena, ali i spremnosti da govore o problemu i potraže pomoć u rješavanju, što može imati korijene u kulturološkim osobitostima (13). Moramo imati na umu da smo istraživali specifični segment krize adolescencije u kojem se iskazala različita spolna zastupljenost, a je li prisutna u cjelokupnom problemu, valjalo bi utvrditi drugim istraživanjima. Istraživa<->nja koja su obrađivala isti problem (11, 12) raspravljaju o problemu načelno, bez provedenog istraživanja, dok autori (14, 15) imaju rezultate kao mi.
Adolescentna kriza je normalni razvojni proces, koji brojne realitetne okolnosti, kao što je bilo ratno i poratno vrijeme našeg istraživanja, kao i temeljna psihička struktura osobe mogu otežavati. U našem istraživanju 20 studenata je duševno zdravo, 8 je neurotski strukturiranih ličnosti i 1 psihotično. Prevalencija zdravih studenata u psihoterapijskom tretmanu govori o težini osobnog preživljavanja ovog razvojnog razdoblja i potrebe za pomoći, koja je još naglašenija u neurotski i psihotično strukturiranih. Sličnih istraživanja nismo pronašli u stručnoj literaturi, pa rezultate ne možemo usporediti. Pitanje je zbog čega u istraživanju prevladavaju zdravi. Mogući je odgovor u problemu koji je još prisutan u našoj sociokulturnoj zbilji: to je nelagoda vezana uz potrebu psihološko-psihijatrijske pomoći, a ona je posebno naglašena u studentskom razdoblju kada se završava konsolidacija selfa i kada je jaka potreba za samopotvrđivanjem. Zdravi, s dovolj<->no jakim egom, vjerojatno to lakše mogu učiniti, pa su stoga i zastupljeniji. Prosječno trajanje studiranja na Splitskom sveučilištu nije se moglo utvrditi. Dob nekolicine ispitanika nadilazila je 26 godina života, što se smatra dobi redovitog studiranja. Kako je pružena pomoć dovela do razrješenja problema, smatramo da bi takva pomoć mogla i skratiti vrijeme studiranja.
Problemi mentalnog zdravlja do 1995. godine rješavali su se u Ambulanti za studente ili su se iz ambulante upućivali psihijatru, jer je ambulanta bila nadležna za preventivni i kurativni oblik zdravstvene zaštite studenata. Od 1995. godine na snazi je slobodni izbor liječnika i dio studenata odlazi u nadležnost drugih liječnika. Studenti koji su svog liječnika odabrali u Ambulanti za studente upoznati su s ovim oblikom rada. Ispitivanja studenata o radu centara za zaštitu mentalnog zdravlja (16) pokazuju njihovu lošu obaviještenost, kao i to da probleme duševnog zdravlja rješavaju s prijateljima ili članovima obitelji. Obaviještenost studenata Splitskog sveučilišta o postojanju i radu ovog centra nismo ispitivali.
Od 29 studenata u adolescentnoj krizi, psihoterapijskim pristupom razriješili smo krizu kod 22 studenta, a u 7 studenata postigli smo poboljšanje stanja. Premda je u istraživanju najviše zdravih studenata, samo 17.3% seansa riješilo je njihov problem. Iako je to relativno malo, prosječno 2.35 seanse po ispitaniku, vjerojatno upravo to opravdava ovu metodu rješavanja problema kao pomoć u krizi i unapređenju zdravlja. Kako je adolescencija repeticija ranog djetinjstva (4, 5), možemo pretpostaviti mogućnost sekundarne neurotizacije i drugih poremećaja duševnog zdravlja pri neriješenim problemima. U neurotski i psihotično strukturiranih ispitanika psihoterapijski je tretman zahtjevniji i dugotrajniji. Broj ispitanika je malen za valjano zaključivanje, ali 2 ispitanika u kojih smo razriješili krizu i psihotično strukturirana studentica u koje smo razriješili krizu i psihotično strukturirana studentica u koje smo djelomično razrješili krizu time što je nakon pruženog suporta položila ispit koji godinu dana nije mogla položiti, opravdavaju naše napore i metodu rješavanja problema. Djelomično razrješenu krizu u 6 neurotski strukturiranih ispitanika smatramo važno za njihovo duševno zdravlje. Oni su svi riješili aktualni problem u studiranju, ali krizu smatramo djelomično rješenom, zbog drugih problema koji po definiciji zrelosti: sposobnost da voli i radi, u njih nije ispunjen. U literaturi smo pronašli (17) da 50% do 60% studenata traži pomoć centara za zaštitu duševnog zdravlja, a mnogo češće studenti (18) podrijetlom iz drugog kraja od mjesta studiranja. Ističe se (19) da problemi ADHD ostaju neprepoznati do studentskog doba i očituju se teškoćama u odgoju, smetnjama u učenju i ponašanju. Malo je studija o is<->hodu rješavanja mentalnih problema (20, 21) i zaključuje se da nedostatak podataka iziskuje daljnje osnivanje centara i programa za zaštitu duševnog zdravlja studenata. Samo u jednoj studiji (7) pronašli smo podatak da je u psihoterapijski li<->ječenih studenata došlo do poboljšanja simptoma depresije u odnosu na kontrolnu skupinu koja nije bila liječena. Kako je malo centara u svijetu koji se bave problemima duševnog zdravlja u studenata i malo ispitivanja ove problematike, rezultate svog ispitivanja teško možemo usporediti, ali iz navedenih studija, a i po našem istraživanju vidimo da je problem prisutan, često prikriven tjelesnom simptomatologijom zbog konverzivnih ili psihosomatskih reakcija, pa je postojanje ovakvih centara, lako dostupnih studentima, potreba u rješavanju razvojnih teškoća.
Smatramo da smo strpljivim psihoterapijskim radom razriješili aktualne probleme i potpomogli konsolidaciju osobnosti, ojačali ego i tako pomogli stvoriti osjećaj samopouzdanja i pomogli doseći zrelost, a time i uvjetnu osnovu duševnog zdravlja za dalji život. To smatramo najvrjednijim učinkom svog rada, pa ovakav rad trebamo poticati i unapređivati.
Tijekom studentskog doba, u mladoj odrasloj dobi (1, 2), zbiva se posljednja faza adolescencije, faza konsolidacije selfa (3). Razvojni poremećaj toga razdoblja je adolescentna kriza, koja se očituje teš<->ko<->ćama u studiranju i problemima u spolnom životu. Promjene koje se do<->ga<->đaju u razvoju tijekom adolescencije imaju za posljedicu ekstremnu narcističku vul<->nerabilnost, koja je opisana kao adolescentna kriza (4, 5). Kako se ovi mentalni problemi često očituju tjelesnim simptomima, dijagnostiku poremećaja često po<->či<->njemo tjelesnim pregledom, a nakon postavljene dijagnoze rješavamo u Jedinici za zaštitu duševnog zdravlja.
Problemi duševnog zdravlja u studenata čine 25% morbiditeta u studenata (6). Veličina problema i osobitosti populacije zahtijevaju dostupnu i kvalificiranu zdravstvenu skrb, koja će na nivou prvog kontakta rješavati problem (7, 8, 9, 10).
CILJ ISTRAŽIVANJA
ŽBODY = <$TSpInterLn=1479;>S obzirom na važnost problema teš<->ko<->ća u studiranju, cilj nam je ocijeniti us<->pješnost rješavanja problema psihoanalitičkom psihoterapijom sa psihodinamskim pristupom te vrednovanjem rezultata liječenja odrediti dalje smjernice djelovanja.
ISPITANICI I METODE
Iz kartoteke Jedinice za zaštitu duševnog zdravlja, u Savjetovalištu za planiranje obitelji pri Ambulanti za studente, Doma zdravlja u Splitu, izdvojili smo kartone vođenih psihoterapija studenata, koje smo liječili zbog teškoća u studiranju i polaganju ispita. Analizirali smo kartone studenata koji su se liječili od 1. siječnja 1992. godine do 31. prosinca 1996. godine i utvrdili 29 studenata, 21 studenticu i 8 studenata, u dobi od 20. do 32. godine života. Studenti su u Jedinicu dolazili sami potražiti pomoć, ili ih je uputio njihov liječnik.
Teškoće smo liječili psihoanalitičkom psihoterapijom sa psihodinamskim pristupom, jednom na tjedan, tijekom 45 minuta. Svaku smo terapiju bilježili, neposredno nakon njezina završetka. Terapija ima cilj analizirati ličnost pacijenata, naći uzrok konflikta, analizirati obrane te konfrontacijom i klarifikacijom, uz pružanje suporta i u suradnji s pacijentom dovesti do razrješenja krize.
REZULTATI
Analiza kartona studenata prema spolu pokazala je prevagu ženskog spola, 72.4%, nad muškim, 27.6%. Svi ispitanici prolazili su adolescentnu krizu. Od njih 29, 20 je bilo duševno zdravo, 69%, 16 studentica, 76.2%, i 4 studenta, 50%, 8 ih je imalo neurotičnu strukturu ličnosti, 27.6%, 4 studentice, 19%, i 4 studenta, 50%, i 1 psihotičnu u fazi remisije, 3.4%, studentica, 4.8% (tablica 1, tablica 2, slika 1. i slika 2.). Prosječna dob studentica je 24.6 godina, a studenata 23.5 godina.
Krizu smo razriješili u 22 ispitanika, 75.9%, u 20 zdravih, 100%, i u 2 neurotski strukturirana, 25%, a poboljšanje kriznog stanja uz daljnje terapije, u 7 ispitanika, 24.1%, u 6 neurotski, 75%, i 1 psihotično strukturiranog (tablica 4. i slika 3).
RASPRAVA
Upadljiva prevaga ženskog spola nad muškim možda je uzrokovana malim ispitivanim uzorkom, kao slučajan nalaz, a moguće je da je rezultat različite brzine sazrijevanja djevojaka i mladića. Djevojke ranije od mladića dosežu zrelost, pa je kriza njihov odgovor na dostignutu mentalnu zrelost i neostvarenu ekonomsku samostalnost, te zbog toga nastaje nemogućnost ostvarivanja konačne separacije. U prilog tomu govori i utvrđena starija prosječna dob studentica, u kojih se razvila adolescentna kriza. Neka od sličnih istraživanja potvrđuju naše nalaze (6), dok drugi (8) ne nalaze razliku u spolu. Veća zastupljenost ženskog spola možda je odraz bolje mentalizacije problema u žena, ali i spremnosti da govore o problemu i potraže pomoć u rješavanju, što može imati korijene u kulturološkim osobitostima (13). Moramo imati na umu da smo istraživali specifični segment krize adolescencije u kojem se iskazala različita spolna zastupljenost, a je li prisutna u cjelokupnom problemu, valjalo bi utvrditi drugim istraživanjima. Istraživa<->nja koja su obrađivala isti problem (11, 12) raspravljaju o problemu načelno, bez provedenog istraživanja, dok autori (14, 15) imaju rezultate kao mi.
Adolescentna kriza je normalni razvojni proces, koji brojne realitetne okolnosti, kao što je bilo ratno i poratno vrijeme našeg istraživanja, kao i temeljna psihička struktura osobe mogu otežavati. U našem istraživanju 20 studenata je duševno zdravo, 8 je neurotski strukturiranih ličnosti i 1 psihotično. Prevalencija zdravih studenata u psihoterapijskom tretmanu govori o težini osobnog preživljavanja ovog razvojnog razdoblja i potrebe za pomoći, koja je još naglašenija u neurotski i psihotično strukturiranih. Sličnih istraživanja nismo pronašli u stručnoj literaturi, pa rezultate ne možemo usporediti. Pitanje je zbog čega u istraživanju prevladavaju zdravi. Mogući je odgovor u problemu koji je još prisutan u našoj sociokulturnoj zbilji: to je nelagoda vezana uz potrebu psihološko-psihijatrijske pomoći, a ona je posebno naglašena u studentskom razdoblju kada se završava konsolidacija selfa i kada je jaka potreba za samopotvrđivanjem. Zdravi, s dovolj<->no jakim egom, vjerojatno to lakše mogu učiniti, pa su stoga i zastupljeniji. Prosječno trajanje studiranja na Splitskom sveučilištu nije se moglo utvrditi. Dob nekolicine ispitanika nadilazila je 26 godina života, što se smatra dobi redovitog studiranja. Kako je pružena pomoć dovela do razrješenja problema, smatramo da bi takva pomoć mogla i skratiti vrijeme studiranja.
Problemi mentalnog zdravlja do 1995. godine rješavali su se u Ambulanti za studente ili su se iz ambulante upućivali psihijatru, jer je ambulanta bila nadležna za preventivni i kurativni oblik zdravstvene zaštite studenata. Od 1995. godine na snazi je slobodni izbor liječnika i dio studenata odlazi u nadležnost drugih liječnika. Studenti koji su svog liječnika odabrali u Ambulanti za studente upoznati su s ovim oblikom rada. Ispitivanja studenata o radu centara za zaštitu mentalnog zdravlja (16) pokazuju njihovu lošu obaviještenost, kao i to da probleme duševnog zdravlja rješavaju s prijateljima ili članovima obitelji. Obaviještenost studenata Splitskog sveučilišta o postojanju i radu ovog centra nismo ispitivali.
Od 29 studenata u adolescentnoj krizi, psihoterapijskim pristupom razriješili smo krizu kod 22 studenta, a u 7 studenata postigli smo poboljšanje stanja. Premda je u istraživanju najviše zdravih studenata, samo 17.3% seansa riješilo je njihov problem. Iako je to relativno malo, prosječno 2.35 seanse po ispitaniku, vjerojatno upravo to opravdava ovu metodu rješavanja problema kao pomoć u krizi i unapređenju zdravlja. Kako je adolescencija repeticija ranog djetinjstva (4, 5), možemo pretpostaviti mogućnost sekundarne neurotizacije i drugih poremećaja duševnog zdravlja pri neriješenim problemima. U neurotski i psihotično strukturiranih ispitanika psihoterapijski je tretman zahtjevniji i dugotrajniji. Broj ispitanika je malen za valjano zaključivanje, ali 2 ispitanika u kojih smo razriješili krizu i psihotično strukturirana studentica u koje smo razriješili krizu i psihotično strukturirana studentica u koje smo djelomično razrješili krizu time što je nakon pruženog suporta položila ispit koji godinu dana nije mogla položiti, opravdavaju naše napore i metodu rješavanja problema. Djelomično razrješenu krizu u 6 neurotski strukturiranih ispitanika smatramo važno za njihovo duševno zdravlje. Oni su svi riješili aktualni problem u studiranju, ali krizu smatramo djelomično rješenom, zbog drugih problema koji po definiciji zrelosti: sposobnost da voli i radi, u njih nije ispunjen. U literaturi smo pronašli (17) da 50% do 60% studenata traži pomoć centara za zaštitu duševnog zdravlja, a mnogo češće studenti (18) podrijetlom iz drugog kraja od mjesta studiranja. Ističe se (19) da problemi ADHD ostaju neprepoznati do studentskog doba i očituju se teškoćama u odgoju, smetnjama u učenju i ponašanju. Malo je studija o is<->hodu rješavanja mentalnih problema (20, 21) i zaključuje se da nedostatak podataka iziskuje daljnje osnivanje centara i programa za zaštitu duševnog zdravlja studenata. Samo u jednoj studiji (7) pronašli smo podatak da je u psihoterapijski li<->ječenih studenata došlo do poboljšanja simptoma depresije u odnosu na kontrolnu skupinu koja nije bila liječena. Kako je malo centara u svijetu koji se bave problemima duševnog zdravlja u studenata i malo ispitivanja ove problematike, rezultate svog ispitivanja teško možemo usporediti, ali iz navedenih studija, a i po našem istraživanju vidimo da je problem prisutan, često prikriven tjelesnom simptomatologijom zbog konverzivnih ili psihosomatskih reakcija, pa je postojanje ovakvih centara, lako dostupnih studentima, potreba u rješavanju razvojnih teškoća.
Smatramo da smo strpljivim psihoterapijskim radom razriješili aktualne probleme i potpomogli konsolidaciju osobnosti, ojačali ego i tako pomogli stvoriti osjećaj samopouzdanja i pomogli doseći zrelost, a time i uvjetnu osnovu duševnog zdravlja za dalji život. To smatramo najvrjednijim učinkom svog rada, pa ovakav rad trebamo poticati i unapređivati.
Kategorija: Klinička zapažanja
Broj: Vol. 43, No 4, listopad - prosinac 1999
Autori: A. Dvornik-Radica
Referenca rada:
DOI: