Mlađi adolescenti u "devedesetim"

U našem društvu još ne postoji općeprihvaćeni organizacijski model sveobuhvatne zdravstvene zaštite adolescenata bez obzira na poznatu činjenicu da je upravo to razdoblje ključno za daljnje sazrijevanje. Nadalje, brze društvene promjene, kojima smo bili izloženi posljednjih godina, uvelike mogu mijenjati stavove o životu te predodžbu o mladima. Stoga je cilj našeg istraživanja bio utvrditi psihosocijalno stanje mlađih adolescenta u našem aktualnom okruženju. Anketnim upitnikom ispitani su stavovi 254-ju četrnaestogodišnjaka, što je činilo oko 10% učenika osmih razreda grada Rijeke i okolice. Anketni upitnik sadržavao je pitanja koja su mogla pružiti odgovore na stavove adolescenata o obitelji, školi, prijateljima i društvu, spolnosti, ovisničkom ponašanju te shvaćanju samoga sebe. Rezultati su uspoređivani prema spolu i prema mjestu življenja; gradska ili prigradska sredina. Prema dobivenim rezultatima četrnaestogodišnjaci su još vezani za obitelj, a škola je još glavni izvanobiteljski oslonac i uzor mladima. Mlađi adolescenti još nisu psihički sazreli za primjeren spolni život bez mogućih dugoročnih posljedica na njihov daljnji razvoj. [to se tiče bolesti ovisnosti, samo dugoročne, prospektivne studije mogu dati stvarne brojke i rizične skupine ili pojedince te biti temelj za strategiju njihove prevencije. Mladići i djevojke pokazuju veće zanimanje za psihomentalni aspekt zdravlja negoli za akutne organske bolesti koje su najčešći razlog njihova dolaska liječniku. Naši su rezultati pokazali da adolescenti ne bježe od institucija te da im one nisu strane, nego ih žele prilagoditi svojim potrebama, a svaki od centara za okupljanje mladih morao bi imati specifičan program rada koji bi zadovoljio potrebe određene grupe adolescenta. Dobivene rezultate ne treba shvatiti kao definitivne stavove, nego više kao upozoravanje na određene pojave koje je potrebno dalje pratiti i analizirati.
Ključne riječi: ADOLESCENTNO PONA[ANJE; ADOLESCENTNA PSIHOLOGIJA; STAVOVI
U procesu rasta i razvoja adolescencija je razdoblje između 11. i 20. godine života. To je vrijeme fizičkog, psihičkog i društvenog sazrijevanja. S obzirom na biološke, psihološke i kognitivne promjene može se podijeliti u tri razdoblja: dob rane adolescencije između 11. i 14. godine, srednje adolescencije između 15. i 17. godina te kasne adolescencije u dobi od 18. do 20. godina (1, 2). Navedena je podjela više ili manje uvjetna zbog velikih individualnih razlika u procesu sazrijevanja te velikog utjecaja činitelja kulturnog i društveno-materijalnog okruženja.
Razdoblje rane adolescencije neosporno je bitno za daljnje sazrijevanje. Brzi rast i razvoj, promjene u fizičkom izgledu te emocionalno, kognitivno i društveno sazrijevanje dovodi kod mlađih adolescenata do promjena u odnosu spram sebe i okoline. Roditelji često nisu spremni na takve promjene, što dovodi do problema u obitelji, a odražava se na sve aspekte društvenog i osobnog života adolescenata.
Ne postoji slika koja potpuno može opisati adolescente u različitim društvima i kulturama. Najčešće se adolescenti opisuju na temelju saznanja stvorenih na prethodnim generacijama često zanemarujući suvremenost i dinamiku određenog razdoblja. Brze društvene promjene uvelike mogu mijenjati stavove o životu te predodžbu o mladima. U našem društvu još ne postoji općeprihvaćeni organizacijski model sveobuhvatne zdravstvene zaštite adolescenata na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini (3).
Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi psihosocijalno stanje mlađih adolescenta u našem suvremenom okruženju. Željeli smo saznati kako mladići i djevojke doživljavaju sami sebe, saznati njihov odnos prema obitelji, školi, društvu, prijateljima, spolnosti, ovisničkom ponašanju i ustanoviti postoji li razlika u ispitivanim stavovima između adolescenata gradske i prigradske sredine te između spolova. Namjera nam je da na osnovi dobivenih rezultata stvorimo ispravnu sliku o adolescentima današnjice, uočimo njihove potrebe te preventivnim radom i akcijama, zasnovanim na realnim rezultatima, stvorimo uvjete i omogućimo im da što bezbolnije prijeđu u svijet odraslih.
ISPITANICI I METODE
U Klinici za pedijatriju Kantrida, KBC-a Rijeka sastavljen je poseban upitnik, uz sudjelovanje i preporuke specijalista školske medicine, psihologa, defektologa i dječjeg psihijatra.
Upitnik je uz opće podatke sadržavao sedamdesetak pitanja. Ispitivani su uvjeti življenja adolescenata, materijalno stanje, odnosi u obitelji, školi i druženje s vršnjacima/prijateljima. Dio pitanja odnosio se na stav adolescenata o zdravlju, spolnosti, ovisnostima, njihovim brigama i osobnom identitetu. Odgovori su bili alternativni ili su dopuštali izbor jednog ili više ponuđenih odgovora.
Anketiranje je provedeno među učenicima osmih razreda gradske i prigradske škole tijekom veljače 1996. godine.
Ukupno je anketirano 5,5% učenika osmih razreda Primorsko-goranske županije (10,6% četrnaestogodišnjaka grada Rijeke s okolicom). Adolescente je školski pedagog ili razredni nastavnik prethodno pripremio za ispunjavanje upitnika. Anketiranje je provođeno u prisutnosti jednog od autora. Od ukupnog broja ispunjenih upitnika (259) pet (5) je bilo nevažećih zbog nesuvislih odgovora.
Rezultati su prikazani u postocima: s obzirom na ukupan broj ispitanika; ukupan broj dječaka/djevojčica te ukupan broj adolescenata iz gradske/prigradske sredine. Ako je postojala statistički značajna razlika u odgovorima između dječaka i djevojčica ili su se odgovori razlikovali s obzirom na mjesto življenja adolescenata (grad ili prigrad), takvi su rezultati također tablično prikazani. Statistička obrada, na razini značajnosti od 95% (p<0,05), izračunana je c2 testom ili Fischerovim egzaktnim testom.
REZULTATI
1. O p ć i p o d a c i
Obrađeni su odgovori 254-ju učenika. Uzorak su činila122 dječaka i 132 djevojke prosječne dobi 14.0 godina. Mlađih adolescenata iz gradske sredine bilo je 85, a iz prigradske 169. Gotovo 85% ispitanika živi s oba roditelja, 11% samo s majkom ili ocem, a 3% ima pooca ili pomajku. Oba su roditelja zaposlena kod 69% adolescenata, samo otac radi kod njih 18%, a majka u 9,5%. U navedenim podacima nije bilo statistički značajne razlike između spolova, kao niti između mjesta življenja ispitanika.
2. O B I T E L J i m l a đ i a d o l e s c e n t i
Rezultati grupe pitanja koja su se odnosila na odnose i povjerenje u obitelji iskazani su na tablici 1 i 2. Na pitanje kako se osjećaju kod kuće, bili su ponuđeni numerički odgovori od 1 - jako loše do 5 - izvrsno, a rezultati su dani na tablici 1. Statistički je značajna razlika između osjećanja u kući adolescenata iz grada i prigrada, c2 =10,92; p<0,05.
Mladići i djevojke su svoj odgoj ocijenili kao dobar/prosječan u 79,5% slučajeva, autoritativan/strog u 5,5%, a popustljiv/blag u 15% odgovora. U ocjeni odgoja nije bilo statistički značajne razlike između ispitanika. Odgovori na pitanje Komu se povjeravaš?, uz više mogućnosti odabira odgovora, bili su nešto drugačiji, tablica 2. Djevojčice se više od dječaka povjeravaju prijateljicama i roditeljima, a dječaci su manje povjerljivi što je statistički značajno, c2 =24,65; p<0,05.
3. P R I J A T E L J I - Š K O L A
i m l a đ i a d o l e s c e n t i
98% učenika ima prijatelje u školi, a 92% u susjedstvu. Dječaci i djevojke iz grada imaju statistički značajnije manje prijatelja u školi (7%) negoli njihovi vršnjaci iz prigrada (0,6%), F=0,04. [toviše, dječaci u 27% slučajeva nemaju najboljeg prijatelja ili osobu kojoj mogu povjeriti tajnu za razliku od 12% djevojčica, c2 =6,87; p<0,05.
Mlađi adolescenti školu ne shvaćaju kao napor ili problem. U školi se njih 49% osjeća izvrsno (13%) ili veoma dobro (36%), a dobro 41%. Samo 10%, 15 dječaka i 12 djevojčica, osjeća se u školi loše, numerički izraženo s 1 ili 2. Nije bilo statističke razlike između ispitanika s obzirom na spol i mjesto življenja.
4. S P O L N O S T i m l a đ i a d o l e s c e n t i Odgovori na pitanja o informiranosti o spolnim odnosima i zaštiti od trudnoće dani su na tablici 3 i 4.
Statistički značajno češća je zainteresiranost za informacije glede spolnih odnosa kod adolescenata iz gradske sredine, c2 =17,3; p<0,05. Nije bilo statistički značajne razlike između dječaka i djevojčica.
Djevojčice su statistički značajno zainteresiranije za proširenje znanja o kontracepciji negoli dječaci, c2 =29,34; p<0,05. No valja istaknuti podatak da od ukupnog broja adolescenata, gotovo 51% nema interesa za informacije o zaštiti od trudnoće. Glede mjesta življenja nema statistički značajne razlike.
5. O V I S N O S T i m l a đ i a d o l e s c e n t i
Bolesti ovisnosti, a osobito narkomanija, uvijek su prijeteća opasnost kod mladih osoba. U našem ispitivanju niti jedan adolescent nije odgovorio da redovito uzima drogu. Međutim 3 osmaša (1,2%) kušala su ili uzimala drogu. Jedanaest (11) mlađih adolescenata tvrdi da je rabilo inhalatorna sredstva kao način uživanja droge (4,3%); 10 dječaka i 1 djevojka; 9 iz prigradske i 2 iz gradske sredine. U prilici za drogiranje ili im je droga ponuđena bio je 21 (8.26%) učenik osmog razreda, 14 dječaka i 7 djevojaka. Od ukupnog broja ispitanih adolescenata (254), 20% mladića i djevojaka poznaje narkomana, a 31,5% poznaje nekog tko uzima inhalatorna sredstva ovisnosti (snifera). Dobiveni rezultati pokazuju da više adolescenata iz gradske sredine - 26 (30,5% od ukupno 85) smatra da poznaje nekog tko uzima drogu za razliku od 22 (13,0% od ukupno 169) adolescenata iz prigradske sredine.
6. O S O B N I I D E N T I T E T m l a đ i h a d o l e s c e n a t a
Odnos adolescenata prema sebi samom te njihovo subjektivno osjećanje i shvaćanje zdravlja pokazali su da promjene kod sebe želi 46% četrnaestogodišnjaka, i to značajnije više djevojčice (59%) negoli dječaci (31%), c2 =19,41; p<0,05. Dvije trećine četrnaestogodišnjaka (75%) smatraju da okolina ne zahtijeva previše od njih. Na skali od 1 (jako loše) do 5 (izvrsno) 64% adolescenata zadovoljno je sobom (ocjena 4 i 5), dok se 11% sebi ne sviđa ili nisu zadovoljni sami sobom. Svoje zdravstveno stanje 83% ispitanika ocijenilo je izvrsno i/ili veoma dobro, a samo njih 4 (1,2%) loše i/ili jako loše
Ispitivanjem subjektivnog osjećaja promjena raspoloženja, koje su obilježje adolescentnog razdoblja, pokazalo je da se tužno ili napušteno duže od 3 dana osjećalo 25% ispitanika. Od ukupno 254 ispitanika njih 21% izvještava o pomisli da bi samoubojstvo riješilo njihove probleme. Sucidalne misli imalo je statistički značajno više djevojčica (13,5%) od dječaka (7%), c2 =3,98; p<0,05.
7. P O M O Ć m l a đ i m a d o l e s c e n t i m a
Zanimalo nas je što mlađi adolescenti misle tko im izvan obitelji može najviše pomoći u rješavanju osobnih problema ili snalaženja u društvu. Odgovor je dan na tablici 5.
Statistički je bila značajna razlika između odgovora dječaka i djevojčica, c2 =39,81; p<0,05, te adolescenata iz grada i prigrada, c2 =31,47; p<0,05.
Djevojčice za razliku od dječaka smatraju da će im prikladniju pomoć pružiti zamišljeni tim stručnjaka u centrima za okupljanje mladih (35%) ili školski psiholog (22%), dok dječaci očekuju eventualnu pomoć od liječnika (16%) ili školskog pedagoga (19%), no najveći broj dječaka smatra da im od ponuđenih mogućnosti nitko ne može pomoći (24%).
Mlađi adolescenti iz grada tražili bi pomoć od školskog psihologa (35%) ili pedagoga (20%), dok bi se oni iz prigradske sredine radije obratili za pomoć liječniku (14%) ili je potražili SOS-telefonom (17%). Adolescenti iz obje sredine u istom postotku, 22%, smatraju da im u rješavanju njihovih problema, osim porodice, može najviše pomoći prije navedeni, zamišljeni tim stručnjaka.
RASPRAVA
Jedna od karakteristika psihosocijalnog razvoja mlađih adolescenata jest odvajanje od obitelji i težnja k samostalnosti (1, 2). Često se tada događaju sukobi u obiteljskoj zajednici zbog toga što mladi ljudi prvi put stvaraju svoje stavove koji ne moraju uvijek biti identični stavovima roditelja. Prema anglosaksonskoj literaturi taj je proces odvajanja u dobi od 14 godina već u punom zamahu, što naši rezultati nisu potvrdili (4).
Rezultati iz grupe pitanja koja se odnose na obitelj pokazuju da su mlađi adolescenti još vezani za obitelj. Roditelji su i dalji glavni oslonac četrnaestogodišnjacima te svojim pravilnim ponašanjem mogu uvelike utjecati na njihove stavove. Vidljivo je da se gotovo 80% adolescenata u kući osjeća izvrsno ili veoma dobro. Proces odvajanja od obitelji, testiranja roditeljskog autoriteta i prihvaćanje mišljenja grupe tek je započeo, što se nazire u odgovorima povjeravanja prijateljima (38,1%), tablica 2, te u svezi s prijateljstvom.
Ovakvi odgovori sugeriraju da je proces socijalizacije tek počeo te da su djevojčice naprednije u socijalnim kontaktima i odvajanju od obitelji nego dječaci. Uz to učenici iz gradske sredine manje su vezani za školu kao društvenu zajednicu negoli oni iz prigradske. Prema rezultatima B r k l j a č i ć e v a ispitivanja moglo bi se zaključiti da proces odvajanja od obitelji u naših adolescenata počinje u dobi srednje adolescencije (5).
Rezultati ispitivanja odnosa mlađih adolescenata prema školi upućuju na to da bi škola kao institucija uz svoju obrazovnu ulogu više pažnje trebala posvetiti odgojnom procesu i razvoju komunikacije adolescent - autoritet, jer gotovo 90% četrnaestogodišnjaka ne odbija školu kao instituciju. G r u d e n i G r u d e n čak spominju moguću terapeutsku ulogu nastavnika, što bi zasigurno pomoglo određenom broju adolescenata (6). Zasigurno bi tada trebalo provesti i primjerenu edukaciju učitelja. Mlađi adolescenti se prvi put u životu susreću s mogućnošću trudnoće, spolno prenosivih bolesti, menstrualnih poremećaja, spolnog zlostavljanja te uporabe kontraceptivnih sredstava. Odgovori o spolnom ponašanju pokazuju da četrnaestogodišnjaci još nisu psihički sazreli za primjeren spolni život, bez mogućih dugoročnih posljedica na njihov daljnji razvoj. Detaljna analiza spolnog odgoja i ponašanja mlađih adolescenata upozorava na potrebu intenzivnog rada liječnika, psihologa i pedagoga (učitelja), uz suradnju roditelja u pružanju pravilnih informacija mlađim adolescentima na području spolnog odgoja (7). Preventivni rad uz dobro smišljene edukacijske programe može najviše pomoći da spolne spoznaje i sazrijevanje mlađih adolescenata ne budu stresne kako za njih same tako za obitelj i zajednicu (8). Gotovo dvije trećine adolescenata iskušalo je neko od sredstava ovisnosti prije završetka srednje škole (1, 2, 9, 10, 11). Bez obzira na učestalost uzimanja droge u ispitivanoj skupini, zabrinjava podatak da 1 od 5 četrnaestogodišnjaka poznaje "narkomana", a 1 od 3 mlađa adolescenta nekoga tko rabi inhalatorna sredstva ovisnosti. [toviše u dobi od 14. do 16. godine, među korisnicima inhalatornih sredstava ovisnosti registrirana je smrtnost od 75% (12). Rezultati o uzimanju sredstva ovisnosti adolescenata odražavaju trenutno stanje, koje ovisi o stupnju psihičke zrelosti, društvenim okolnostima i trenutnoj "modi" među mladima. Naše rezultate, stoga, treba shvatiti kao informativne. Naime mislimo da je uzimajući u obzir psihosocijalni razvoj ispitivane skupine te sagledavajući problem ovisnosti u trenutnom društvenom okruženju, moderno i in poznavati narkomana i družiti se s njim. Smatramo da je to odraz dosadašnjeg nedovoljnog primjerenog preventivnog djelovanja glede uzimanja droge. Jedino dugoročne, prospektivne studije mogu pomoći u razlučivanju navedenih činitelja te upozoriti na stvarne brojke i rizične skupine ili pojedince, te biti temelj za strategiju prevencije bolesti ovisnosti. U razdoblju djetinjstva i adolescencije javljaju se poremećaji mentalnog zdravlja, koji zahtijevaju liječenje, s kliničkom slikom ili simptomatologijom drugačijom negoli u odraslih (14, 15, 16). [toviše, broj samoubojstava i psihičkih smetnji sve je viši u mladih ljudi (17). Adolescencija je razdoblje izuzetne osjećajnosti, ispitivanja traženja samoga sebe i oblikovanja identiteta. Adolescenti pridaju različito značenje svojim promjenama raspoloženja, što dovodi do teškoća u tumačenju poremećaja ponašanja te vodi k velikom broju lažno pozitivnih rezultata. Naši rezultati pokazali su da adolescente više zabrinjava psihomentalni aspekt zdravlja negoli akutne organske bolesti, koje su glavni razlog dolaska mladih liječniku (13). Depresija se, prema različitim autorima i različitoj definiciji, javlja u 3,5%-5% adolescenata (1, 2, 18). U domaćoj literaturi, N i ž i ć i s u r . dokazuju značajan porast depresije u razdoblju od 1990. do 1995., dok D r o b a c iznosi podatak o 28,7% pokušaja samoubojstva među mlađim adolescentima (19, 20). Naši rezultati pokazuju da 21% mladića i djevojaka razmišlja o samoubojstvu, što se slaže sa svjetskom literaturom gdje se taj broj kreće oko 25% (2). [toviše, američka literatura ističe da je samoubojstvo treći vodeći uzrok smrtnosti u dobi između 15 i 19 godina (2). Smatramo da se u nas tom problemu, kao i smetnjama ponašanja, pridaje premalo pažnje, pogotovo uzimajući u obzir trenutnu dinamiku promjena u obitelji i društvu. Deklarativno postoji puno želje za pomoć mladima. Gotovo svakodnevno u javnosti se izvještava o raznim programima, osnivanju udruga, komisija na raznim društvenim nivoima s ciljem pružanja pomoći mladima. Postavlja se pitanje jesu li ti programi u skladu sa željama i potrebama onih kojima su namijenjeni. Naši rezultati pokazali su da više od 1/3 mlađih adolescenata (36%) smatra da im školski psiholog i/ili pedagog može pomoći u procesu sazrijevanja i ulaska u svijet odraslih. Pitanje je koliko škola kao institucija može posvetiti pažnje odgoju mladih te koliko pedagozi i psiholozi tomu mogu posvetiti vremena uz opsežan rutinski rad. Nadalje, 23% mladića i djevojaka želi pomoć od zamišljenog "tima stručnjaka u centrima za okupljanje mladih". Možemo reći da adolescenti ne bježe od institucija te da im one nisu strane, nego ih žele prilagoditi svojim potrebama. Statistički značajna razlika nađena je na isto postavljeno pitanje između dječaka i djevojaka te učenika gradske i prigradske sredine. To govori u prilog tomu da bi svaki od zamišljenih centara morao imati specifičan program rada koji bi zadovoljio potrebe određene grupe adolescenata. Analize izvannastavnih aktivnosti te slobodnog vremena adolescenata zasigurno bi pomogle u traženju optimalnog modela sveobuhvatne zaštite adolescenata. Iskustva i rad splitskog Savjetovališta za djecu, mladež i roditelje, tj. [kolske poliklinike, možda se najviše približili tom cilju i možda je to upravo ono što mladi žele (21).
ZAKLJUČNI PREGLED
Ne postoji primjeren način koji potpuno može opisati adolescente u suvremenim društvenim tijekovima i trenucima. Naše istraživanje potvrđuje saznanja o mlađim adolescentima koja uključuju nepotpunu psihosocijalnu zrelost, vezanost za obitelj i postupno odvajanje od obitelji preko veza s vršnjacima. Izneseni rezultati ne predstavljaju definitivne stavove, no oni upućuju na određene pojave koje je prijeko potrebno dalje pratiti i analizirati.
Smatramo važnim istaknuti da su odgovori na više postavljenih pitanja, izravno ili neizravno, upozoili na izuzetno velik utjecaj školske sredine na psihosocijalno sazrijevanje mlađih adolescenata. Sve to upućuje na to da škola, kao institucija, može izravno pomoći u formiranju budućih stavova. Mislimo da takva saznanja treba iskoristiti radi provođenja određenih preventivnih programa (npr. prevencija ovisnosti, spolnih bolesti ili neželjene trudnoće) koji treba početi provoditi već u osnovnoj školi.
Općenito naši rezultati unose optimizam s obzirom na želju mladih adolescenata u traženju pomoći za rješavanje nastalih psihosocijalnih problema, a na nama je da im timski pomognemo da prebrode to burno razdoblje života i "uplove" psihosomatski zdravi u kasnu adolescenciju.
Kategorija: Klinička zapažanja
Broj: Vol. 43, No 1, siječanj - ožujak 1999
Autori: Igor Prpić, Ela Paučić-Kirinčić, Inge Vlačić-Cicvarić1, Dubravka Cvjetović, Mladen Križ
Referenca rada:
DOI: