Neurogeno mucanje u djece

Neurogeno mucanje je poremećaj tečnosti govora koji nastaje kad je središnji živčani sustav nesposoban koordinirati sve mišiće uključene u realizaciju govora. Javlja se i u djece i u odraslih. Dosadašnja istraživanja pokazuju da nastaje zbog lezija u frontalnom, parijetalnom i temporalnom režnju, u donjem i gornjem moždanom deblu, bazalnim ganglijima te cerebelumu. U odnosu na razvojno, neurogeno mucanje odlikuje se specifičnom govornom simptomatologijom te dodatnim psihoneurološkim poremećajima. Cilj i metode rada: Razlučivanje neurogenog od razvojnog mucanja pomoću logopedskih i neuroloških dijagnostičkih metoda ispitivanja: a/ inicijalna logopedska dijagnostika; b/ akustička analiza glasa i govora (fonacija i dijadohokineza); c/ psihološka ispitivanja; d/ neurološka klinička obrada. Rezultati: Višegodišnji timski rad logopeda i neurologa izdvojio je skupinu djece s atipičnim netočnostima u govoru, kod kojih su potvrđena neurološka odstupanja, pridružene poteškoće kao i potreba različitih terapeutskih postupaka. Za razliku od razvojnog, kod neurogenog mucanja ne postoji konzistentnost u pojavljivanju netečnosti. Može se javiti na svim dijelovima riječi i na svim vrstama riječi te zahvatiti spontani govor, automatizme i pjevanje. Akustička analiza upućuje na neujednačenost fonacije, odnosno na neujednačenu inervaciju laringealnih mišića. Neurološka dijagnostika pokazala je različita odstupanja kao posljedicu oštećenja kortikalnih, supkortikalnih, piramidnih i ekstrapiramidnih živčanih struktura. Zaključak: Rezultati rada potvrđuju nužnost timskog pristupa u dijagnostici i terapiji ranih dječjih netečnosti u govoru. Nije svaka netečnost u govoru mucanje pa ne treba čekati do četvrte ili pete godine ≪da sama od sebe prođe≫. U ranom djetinjstvu ≪muca≫ oko 5% djece, oko 3% prestaje spontano. U preostalih 2% ima dosta onih kod kojih je mucanje samo simptom neke druge patologije.

Opširnije