Cista slezene – prikaz bolesnika
Primarne ciste slezene su rijetka bolest. Ciste slezene dijele se na primarne i sekundarne ciste, a to ovisi o prisutnosti epitelnih stanica u lumenu ciste. Primarne ciste dijele se prema uzročniku na parazitne i neparazitne. Urođene neparazitne ciste rijetko se viđaju u kliničkoj praksi i one se javljaju u otprilike 10 posto slučajeva svih cista slezene. Urođene ciste su prave ciste s epitelnim stanicama u lumenu (1). Sekundarne ciste u najvećem broju slučajeve nastaju nakon traume (2). Bolesnici imaju atipičnu simptomatologiju, s osjećajem težine u lijevom gornjem dijelu abdomena te s tvorbom koja se mogla napipati, s bolnosti ili bez bolnosti. Preoperativna dijagnoza postavljena je ultrazvukom i kompjutoriziranom tomografijom (3). Otvorena djelomična splenektomija ili laparoskopsko odstranjenje ciste su metode izbora u liječenju tih vrsta cista. Kod našeg bolesnika djelomična splenektomija nije dolazila u obzir jer je bila riječ o velikoj cisti s jako reduciranim tkivom slezene.Ključne riječi: BOLESTI SLEZENE – prirođene, dijagnoza, kirurgija; CISTE – prirođene, dijagnoza, kirurgija; SPLENEKTOMIJA
PRIKAZ BOLESNIKA Dječak u dobi 17 godina, dobrog općeg
stanja, bez anamnestičkih podataka o traumi
unazad nekoliko godina, dolazi na pregled
zbog tupe boli koja se javlja pod lijevim
rebrenim lukom koja je praćena povremenim
mučninama. Kliničkim pregledom
nađe se oteklina pod lijevim rebrenim
lukom. Tvorba je palpacijski bila veličine
oko 10 cm u promjeru, nepomična te lagano
osjetljiva na palpaciju. Učinjeni su rutinski
hematološki i biokemijski nalazi
koji su bili primjereni za dob. Ultrazvuk
abdomena govorio je o hipoehogenoj septiranoj
cističnoj tvorbi veličine 161x108
mm unutar koje se vidi i stanični detritus,
neravnih kontura prema slezeni (slika 1,
slika 2). Ostali nalaz bio je uredan. Kompjutorizirana
tomografija pokazuje
opsežnu intraspleničnu cističnu tvorbu
koja se proteže sve od visine kupole ošita
pa do ulaza u zdjelicu s lijeve strane te prema
medijalno doseže mediosagitalnu liniju.
Cistična kolekcija je ispunjena homogenim
hipodenznim tekućim sadržajem s
višim udjelom proteina (koeficijent apsorpcije
20 HU). Parenhim slezene je samo u
uskom lamelarnom sloju očuvan oko cistič
ne tvorbe. Nalaz CT dijagnostike je u
zaključku govorio o opsežnoj epidermoidnoj
cisti slezene sa samo rubno očuvanim
normalnim parenhimom slezene, a koja se
proteže duž čitavog lijevog hemiabdomena
(slika 3, slika 4).
Kako bismo isključili parazitsku etiologiju
ciste, učinili smo serološke pretrage
(imunoflourescenciju, imunoenzimski
pokus- ELISA te elektroimuno transfer
bloting-EITB). Nalazi su govorili da nije
riječ o cisti slezene koja bi bila etiološki
povezana s parazitima.
Kako je bila riječ o velikoj cisti slezene,
a bolesnik je imao kliničke probleme,
kirurško liječenje bilo je jedini izlaz. Kod
manjih cisti slezene s očuvanim tkivom
slezene moguće je cistu odstraniti klasič
nim operativnim zahvatom ili laparoskopski
te tako sačuvati ostatak slezene.
Kako je ovdje bila riječ o velikoj cisti s
malo očuvanog tkiva slezene, indicirao se
klasični operativni zahvat s odstranjenjem
cijele slezene zajedno s cistom. Operativni
zahvat je bio prilično zahtjevan
zbog jakih priraslica koje su bile u okolini
same slezene. Sam operativni zahvat i postoperativni
tijek protekao je uredno. Patohistološ
ka dijagnoza ukazivala je na
kongenitalnu cistu slezene (PHD: Cystis
epithelialis lienis). Slezena je bila
veličine 15x11x5 cm s cističnom tvorbom
od 10 cm, trabekulirana. Riječ je o multilokularnoj
cisti s vezivnom stijenkom čiji
je lumen obložen kubičnim epitelnim stanicama.
RASPRAVA I ZAKLJUČAK
Primarne ciste slezene rijetka su bolest.
Ciste slezene dijele se na primarne i
sekundarne ciste, a to ovisi o prisutnosti
epitelnih stanica u lumenu ciste. Primarne
ciste dijele se prema uzročniku na parazitne
i neparazitne. Taenia echinococcus
najčešći je uzrok parazitnih cista slezene
te se javljaju najčešće u područjima koja
su stanište trakavice. Urođene neparazitne
ciste rijetko se viđaju u kliničkoj praksi
i one se javljaju u otprilike 10 posto
slučajeva svih cista slezene. Urođene ciste
su prave ciste s epitelnim stanicama u
lumenu. Najčešći bolesnici s tom vrstom
cisti nalaze se u dobi između 20 i 40 godina
i češće se pojavljuju među ženama. Sekundarne
ciste u najvećem broju slučaje-
ve nastaju nakon traume, upale ili infarkta
slezene (4, 5).
Ciste slezene dijagnosticiraju se u najveć
em broju slučajeva sasvim slučajno pri
ultrazvučnom pregledu abdomena zbog
nekih drugih tegoba ili kada je cista toliko
velika da postoje subjektivne tegobe kod
bolesnika. Najčešće bolesnici zamijete
oteklinu ispod lijevog rebrenog luka, imaju
mučnine, povraćanje i nelagodu.
U diferencijalnoj dijagnostici u obzir
dolazi ehinokokna cista, kongenitalna cista,
pseudocista nakon traume, cista nakon
vaskularne lezije, infekcija, absces,
metastaza, hemangiom i limfangiom slezene.
Kod svake ciste u području slezene
moramo učiniti sve pretrage kako bismo
isključili parazitsku etiologiju (6, 7).
U terapiji cista slezene kirurška terapija
je metoda izbora. U obzir dolazi nekoliko
mogućnosti: 1. splenektomija 2. resekcija
slezene 3. resekcija same ciste 4. laparoskopske
metode 5. perkutana punkcija
ciste (8-11).
U terapiji cista slezene danas se preferira
laparoskopska metoda kojom se u cijelosti
mora odstraniti stijenka ciste kako bi
se na taj način prevenirao recidiv. Prednosti
te metode pred klasičnim operativnim
zahvatom iste su kao i kod ostalih zahvata
u abdominalnoj kirurgiji (12). Ako postoji
velika cista s vrlo malo očuvanog parenhima
slezene, kao u našem slučaju, tada je
neophodna splenektomija (13).
LITERATURA
1. Morgenstern L. Nonparasitic splenic cysts: pathogenesis,
classification and treatment. J Am Coll
Surg 2002;194:306-14.
2. Hansen MB, Moller AC. Splenic cysts. Surg
Laparosc Endosc Percutan Tech 2004;14:316-22.
3. Bhimji S. Ultrasound diagnosis of splenic cysts.
Radiology 1997;12:787-9.
4. Macheras A, Misiakos EP, Liakakos T,
Mpistarakis D, Fotiadis C, Karatzas G. Non-parasitic
splenic cysts: a report of three cases. World J
Gastroenterol 2005;11:6884-7.
5. Palmieri I, Natale E, Crafa F, Cavallaro A,
Mingazzini PL. Epithelial splenic cysts. Anticancer
Res 2005;25:515-21.
6. Daneman A, Martin DJ. Congenital epithelial
splenic cysts in children. Emphasis on sonographic
appearances and some unusual features. Pediatr
Radiol 1982;12:119-25.
7. Labruzzo C, Haritopoulos KN, El Tayar AR,
Hakim NS. Posttraumatic cyst of the spleen: a case
report and review of the literature. Int Surg 2002;
87:152-6.
8. Calisti A, Perrotta ML, Molle P, Marrocco G,
Miele V. Epithelial splenic cysts in children: surgical
treatment by cyst-wall “peeling”. Pediatr Surg
Int 2003;19:300-30.
9. Uccheddu A, Pisanu A, Cois A, Montisci A. Laparoscopic
management of non-parasitic splenic
cysts. Chir Ital 2003;55:55-60.
10. Yano H, Asaoka T, Iwazawa T, Kinuta M,
Monden T, Okamoto S. Hand-assisted laparoscopic
technique and case report. J Laparoendosc Adv Surg
Tech A 2003;13:113-6.
11. Volk M, Rogler G, Strotzer M, Lock G, Manke
C, Fuerbach S. Post-traumetic pseudocyst of the
spleen and sclerotherapy with ethanol. Cardiovasc
Intervent Radiol 1999;22:246-8.
12. Liew SH, Clements WD, Wilson BG. Splenic
conservation in the management of large splenic
cysts: case report and literature review. J R Coll
Surg Edinb 1997;42:135-7.
13. Gianom D, Wildisen A, Hotz T, Goti F,
Decurtins M. Open and laparoscopic treatment of
nonparasitic splenic cysts. Dig Surg 2003;20:74-8.
Kategorija: Prikaz bolesnika
Broj: Vol. 51, No 3, srpanj - rujan 2007
Autori: I. Cigit, M. Žganjer, A. Čizmić, Z. Vrtar, V. Žganjer
Referenca rada:
DOI: