Dnevne bolnice u pedijatriji – današnja svjetska iskustva

Dnevne bolnice su plod težnje prema sve poštednijim načinima liječenja djece. Humaniji odnos prema pacijentu i obitelji smanjuje psihičku traumu u odnosu na klasičnu hospitalizaciju. Smanjeni troškovi liječenja daljnja su pozitivna strana tog modela. Njegovu primjenu ograničavaju potreba za probirom bolesnika te smanjen izbor dijagnostičko-terapijskih mogućnosti u odnosu na klasičnu hospitalizaciju. Dobrom organizacijom rada dnevne bolnice i taj se nedostatak može umanjiti. Dnevne bolnice značajno povećavaju kakvoću i opseg zdravstvene zaštite, posebno na prostorima sa smanjenim brojem bolničkih kreveta. Ukratko smo prikazali svjetska iskustva u primjeni dnevnih bolnica za djecu.

Ključne riječi: PEDIJATRIJSKE BOLNICE; SPECIJALNE BOLNICE; DNEVNOBOLNIČKA SKRB;
HOSPITALIZIRANO DIJETE UVOD
Potrebe za hospitalizacijom djece u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, s vremenom se mijenjaju. Brzi razvoj društva i medicine mijenja pristup djetetu kao i patologiju dječje dobi. Koncept dnevne bolnice obećava skraćenje vremena prosječne hospitalizacije, smanjen stres za male pacijente i ekonomske dobrobiti za zdravstveni sustav.
Prve bolnice za djecu otvaraju se početkom 19. stoljeća. Prva je osnovana 1802. godine. u Parizu - "’Hôpital des enfants malades", (1), a u Hrvatskoj prije 100 godina u današnjoj Kliničkoj bolnici "Sestara milosrdnica" (2). Zbog požara u siječnju 2002. godine u toj bolnici je velik broj pacijenata svih dobi bio zbrinjavan preko dnevne bolnice. Na taj su način stečena dragocjena iskustva u liječenju djece u dnevnoj bolnici. Potkraj 20. stoljeća pokušava se postupak prema djetetu u bolnici učiniti što humanijim (3). Ti su ideali definirani u Konvenciji o pravima djece koja je donešena 1989. godine (4) te u Povelji o pravima djece, koju je Europski parlament usvojio 1986. godine, a s njom i Listu o pravima djeteta u bolnici. U skladu s tim, novi pristupi djetetu u bolnici nastoje učiniti bolnič ku sredinu ugodnijom za dijete. Vodi se posebna briga o indikacijama za hospitalizaciju, ne ograničavaju se posjeti, stvaraju se uvjeti za zajednički boravak roditelja i djeteta u bolnici, u koju se uvode i ostali sadržaji prihvatljivi djeci, sve radi smanjenja straha od hospitalizacije (5, 6).
Prema podatcima objavljenima u Monatschriftu 2001. god. prosječna popunjenost pedijatrijskih kreveta u zemljama Europske unije bila je oko 73%. Nova patologija (novorođenčad vrlo male porođajne mase, djeca s razvojnim poremećajima, psihijatrijske bolesti u djece /pedopsihijatrija/, alergijske bolesti /astma/, kronične bolesti, malignomi) stvara potrebu za novim organizacijskim oblicima liječenja za dopunu klasičnog bolničkog ili ambulantnog liječenja. Jedno od rješenja je i osnivanje posebnih centara ili proširivanje indikacija za liječ enje u dnevnim bolnicama (7), kao stupanj zbrinjavnja između liječnika opće medicine i klasične hospitalizacije. Uz poznate negativnosti klasičnog hospitalnog liječenja djece nisu zanemarive ni visoke cijene takvog liječenja. Stoga je cilj uvođenje alternativnih, ekonomičnijih organizacijskih jedinica u sustav lije- čenja djece (8). Socijalna i primarna zdravstvena zaštita, poliklinička pedijatrijska služba pri bolnicama, kućno lije- čenje te posebni način zbrinjavanja preko “dnevnih bolnica” ili “dnevnih centara” primjeri su takvog zbrinjavanja djece. Sudjelovanje obitelji u liječenju kao i noćni boravak djeteta kod kuće pridonose bržem oporavku (9, 10). Primjenom takvih oblika zbrinjavanja djece smanjuje se, između ostalog, i psihička trauma koju donosi klasična hospitalizacija (11). Današnja iskustva s dnevnim bolnicama u svijetu
Iskustva u zemljama gdje pedijatrijske dnevne bolnice imaju dugu tradiciju upućuju na to da su za organizaciju dnevnih bolnica nužni zakonodavni okvir, legislativa i multidisciplinaran ili mediokolegijalan pristup. Uz kakvoću pruženih usluga u dnevnim bolnicama, na rezultate zbog velikog protoka pacijenata utječe i učinkovitost organizacijskih struktura. S ekonomskog stajališta koncept dnevnih bolnica je zanimljiv zbog smanjenih troškova u usporedbi s hospitalizacijom (12). U Velikoj Britaniji povijest dnevnih bolnica za djecu i adolescente seže u 1961. god. kad je osnovana prva dnevna bolnica, no ima vrlo malo studija koje analiziraju učinkovitost takvog terapijskog pristupa u liječenju djece (13). Dnevne bolnice za djecu i adolescente njemačkog govornog područja imaju dugu tradiciju. Primjerice, dječja dnevna bolnica za potrebe psihijatrijskog tretmana u Zürichu radi od 1975. god. (14). O korisnosti liječenja u dnevnoj bolnici i čimbenicima koji na to utječu, kao i neprikladnosti liječenja, pišu B i a n c o i s u r . u tri bolnice u Catanzaru (Italija). Je li tretman u dnevnoj bolnici bio prikladan ili nije ispitivano je na 826-ero bolesnika; podatci su obrađeni multifaktorijalnom regresijskom analizom (15). Prijam u dnevnu bolnicu ocijenjen je prikladnijim kod bolesnika koji stanuju na većoj udaljenosti od bolnice te kod većeg broja dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Liječnici opće medicine, kirurgije, traume i ortopedije su znatno češće neprimjereno primali pacijente u odnosu na pedijatre. Tako je 23,8% prijma u dnevnu bolnicu bilo potpuno neadekvatno, a u 49,7% nađen je barem jedan nedostatak liječenja u njoj. Stoga autori upućuju na potrebu za standardiziranim dijagnostič kim i terapijskim smjernicama u dnevnoj bolnici.
M a z z o l e n i i s u r . u svojem šestogodiš njem iskustvu u bolnici Lombard upućuju na to da tzv. “pedijatrija bez boravka u bolnici”, kako oni nazivaju dnevnu bolnicu i ambulantno liječenje, može zadovoljiti većinu pedijatrijske populacije i način je koji poboljšava, a ne umanjuje liječenje djeteta (16). T r i u l z i i s u r . govore o prednosti tzv. dijagnostič ke dnevne bolnice (DHD - diagnostic day hospital). Takva bi dnevna bolnica funkcionalno trebala biti vezana za hitnu službu, a uloga joj je postavljanje dijagnoze kad se to u hitnim slučajevima ne može odmah učiniti, davanje hitne i neodlož ive terapije te klinička kontrola slučajeva koji dolaze iz hitne službe. U usporedbi s klasičnim bolničkim liječenjem dijagnostička dnevna bolnica ekonomič nije i učinkovitije koristi vrijeme, a korisna je i bolničkom i obiteljskom liječ niku. Takva dnevna bolnica ne može zamijeniti dnevne bolnice u kojima se provodi uglavnom terapija i pregled poznatih pacijenata s terapijom specijalistič kog odjela (hematološke, onkološke, psihijatrijske, rehabilitacijske, za hemodijalizu) (17).
Otvaranjem dnevne bolnice u "Klinici za djecu i mlade Reinhard Nieter" prosječ no trajanje hospitalizacije djece smanjeno je sa 11,5 dana na manje od 4 dana. Okruženje više nalikuje na dobro uređen vrtić nego na bolnicu, što znači da je prilagođ en vizualnoj perspektivi djeteta. U njen izgled uloženo je 400 000 eura (18). Ta je dnevna bolnica dijagnostička i terapijska. O p p e n h e i m i s u r . u Francuskoj razmatraju kakvoću liječenja u dnevnoj bolnici za djecu s malignim oboljenjima: 69% roditelja preferira dnevnu bolnicu nasuprot konvecionalnom bolničkom lije- čenju. Većina roditelja cijeni liječenje u dnevnoj bolnici, jer je u njoj zadržana kakvoća obiteljskog života, osiguran je adekvatni tretman i smanjeni su troškovi liječenja. Međutim, odlučujući su svakako socijalni i ekonomski čimbenici obitelji, njihovi životni uvjeti, profesionalni status roditelja te udaljenost od mjesta stanovanja. Dnevna bolnica ima prednosti u liječenju djeteta s malignom bolešću. Zbog znatno smanjenog trajanja boravka u zdravstvenoj ustanovi, bolest se roditelju i djetetu čini manje teška, te se smanjuje anksioznost. S druge strane, klasičnu hospitalizaciju roditelji doživljavaju kao detaljniju u smislu monitoringa i boljih informacija pruženih od strane liječnika. U liječenju u dnevnoj bolnici često je prisutna buka, umor od putovanja, i nedostatak točnosti u radu. Roditelji ne mogu isplanirati svoj dan. Ograničen je broj soba, udobnost i privatnost su nedostatne, izvan boravka u dnevnoj bolnici za dijete su odgovorni roditelji. Autori zaključuju da je za dobru kvalitetu brige u dnevnoj bolnici potrebno dovoljno sredstava i iskusnog osoblja (19).
Cabell Huntington Hospital u dnevnoj bolnici za vanjske onkološko/hematološ ke pacijente zbrinjava oko 40-ero bolesnika u dobi od 2 do 19 godina. Nadzor provodi pedijatrijski hematolog/onkolog, a pedijatrijska onkološka medicinska sestra, uz davanje terapije, koordinira i dogovara potrebne pretrage (CT, MR i druge). Uz kemoterapiju provodi se i intenzivni rehabilitacijski program, educira cijela obitelji i mali pacijenti.
Ruski autori pišu o ulozi dnevne bolnice u dijagnozi i liječenju malignih tumora u djece. Ističu ekonomičnost takvog zbrinjavanja i manju emocionalnu traumu za djecu (20). U Augsburgu (Bavarska) otvorena je dnevna klinika za djecu oboljelu od karcinoma radi rasterećenja klasične dječje onkološ ke klinike (21).
U Golisano Children Hospital osnovan je Centar za pedijatrijski tretman gdje se u pedijatrijskoj sobi uz prijateljski ugođaj prema djetetu (razne igre, video, računala, priključci na Internet i sl.) izvode razni dijagnostički i terapijski postupci kao što su intravenozna terapija, rehidracija, infuzijska medikamentozna terapija, transfuzije, kemoterapija, infuzije imunoglobulina, terapija hormonima, stimulacijski testovi, lumbalne punkcije, bronhoskopije, aspiracije, injekcije Botoxa i priprema za pretrage (sedacija).
Dnevna bolnica može služiti i za izvođ enje laboratorijskih testova, dijagnostič kih i terapijskih postupaka (CT, MR) uz opću anesteziju, kolonoskopija uz sedaciju, primjenu lijekova, praćenje djece s astmom, terapiju djeteta s onkološkom bolešću. U njoj se mogu provoditi epidemiološ ka i klinička istraživanja te obavljati mali operativni zahvati. O u s s e t i s u r . naglašavaju važnost multidisciplinarnog pristupa u kvalitetnom liječenju takvih pacijenata (22).
U Dječjoj dnevnoj Klinici u Liestalu u posljednih 7 godina liječeno je više od 3500 pacijenata. Ta dnevna bolnica je kombinacija pedijatrijske i kirurške dnevne bolnice. U njoj se zbrinjavaju endokrinološ ke bolesti, bolesti metabolizma, gastrointestinalnog trakta, provodi se hitna terapija, i.v. rehidracija, sanacija zubala u anesteziji, operacija hipospadije i dr. Brigu o djeci vode specijalizirane medicinske sestre, a problematika se rješava timski. Isplativost funkcioniranja ovakve dnevne bolnice prikazana je na internacionalnom kongresu u Genfu 2001. god. (Međunarodni kongres za ambulantnu kirurgiju dječje dobi) (23).
Autori s Klinike za ORL u Rimu pišu o prednostima ORL dnevne bolnice. Njihovo se istraživanje odnosi na razdoblje od 1991. do 1994. godine. Najčešće operacije u dnevnoj bolnici bile su tonzilektomije, no naglašena je važnost odabira pacijenata za dnevnu bolnicu, jer o tome ovisi i otpust unutar 24 sata. Kao prednost liječenja preko dnevne bolnice ističu kra- ći boravak u bolnici, smanjenje troškova hospitalizacije i veće zadovoljstvo pacijenata (24).
U SAD-u i mnogim drugim državama tonzilektomija koja se provodi u dnevnoj bolnici uobičajena je praksa. Prema radu C o n t e n c i n a i s u r . u Francuskoj se do 1995. god. rijetko primjenjivala. Auto- ri pišu o kvalitetnom postoperativnom tijeku, premda je operativni zahvat izveden u dnevnoj bolnici. Socijalni i medicinski čimbenici bili su odlučujući pri izboru o tome hoće li se zahvat obaviti u dnevnoj ili u klasičnoj bolnici (25). B e n f a t o i s u r . iz Catanije izvje- štavaju o operativnom rješavanju ingvinalne hernije u dnevnoj bolnici. Studija je napravljena na 138-ero djece operirane zbog nekomplicirane ingvinalne jednostrane hernije. U u usporedbi s klasičnom hospitalizacijom takav je postupak bolji i s ekonomskog stajališta kao i zbog zadovoljstva pacijenata i roditelja (26).
H a r r i s o n i s u r . ističu da broj djece, a i odraslih u dnevnoj bolnici u Birminghamu ovisi o klimatskim čimbenicima - temperaturi, godišnjem dobu i o broju određenih čestica mogućih alergena u zraku (27).
Godine 1996. otvorena je u Montrealu dnevna bolnica za respiratorne bolesnike. U njoj rade pulmolog, specijalizirana medicinska sestra i obiteljski liječnik. Izme- đu 1996. i 1999. godine broj pacijenata koji je prošao kroz dnevnu bolnicu poveć ao se od 658 na 922. Gotovo 75% pacijenata bilo je u akutnom tretmanu; naj- češće je bila riječ o astmatskim napadajima. Tretman je uključivao i.v. primjenu kortikoida i inhalacije bronhodilatatora. Kao nastavak takvog tretmana zamišljena je “hospitalizacija u kući” pod nadzorom obiteljskog liječnika (28).

Klinička bolnica "St. Raphael" pruža dnevnu hospitalizaciju za djecu u dobi od 4-12 godina kojoj je potreban intenzivan multidisciplinaran tretman, a ne zahtijevaju klasičnu hospitalizaciju. Uključene su intenzivna obiteljska, skupna i individualna terapija (29).
U dječjoj općoj bolnici u Padovi (dio sveučilišta u Padovi) 2001. god. bilo je ukupno 8412 prijma u bolnicu, a u onu dnevnu čak 4086. Poseban naglasak stavljen je na zbrinjavanje kompleksnih i kronič nih bolesti dječje dobi. Kao dio sveu- čilišta i dnevna je bolnica uključena u nastavu, postiplomske programe, trajnu medicinsku izobrazbu i istraživački rad (razna klinička i tranzicijska istraživanja) (30). B o u c a r d - P l u m e t i s u r . u Francuskoj pišu o modelu dnevne bolnice “majka-dijete” u kojoj se provodi skupna i individualna terapija narušenog ranog odnosa majka – dijete (31).
Američki autori opisuju liječenje djece s reumatskom groznicom u dnevnoj bolnici nakon kratkog boravka u onoj klasič noj. Nije bilo razlike u učestalosti bolesti srca kod djece koja su za cijelo vrijeme bolesti bila hospitalizirana u klasičnoj bolnici od onih koja su kao nastavak liječ enja bila tretirana u dnevnoj (32). Liječenje kronično bolesnog djeteta, npr. onog s mukoviscidozom, kroničnim upalnim bolestima crijeva, epilepsijom i drugim, treba često kombinirati s liječnjem u dnevnoj bolnici.
Prema ruskim autorima dnevna bolnica može pružiti diferentnu terapiju, ali i profilaksu napredovanja kroničnih bolesti. Pišu o dobrim rezultatima u liječenju ulkusa u dnevnoj bolnici u Orenburgu (33). Klinika Campus-Virchow ima dnevnu bolnicu za djecu oboljelu od HIV-a, koja je sastavni dio odsjeka pedijatrijske pulmologije i imunologije. Usmjerena je na ambulantno zbrinjavanje HIV pozitivne djece i majki. Tu se provodi savjetovanje HIV pozitivnih trudnica i potrebna terapija, a za psihosocijalne i financijske probleme stoji na raspolaganju socijalni pedagog. Kako je infekcija HIV-om često kombinirana s drugim kroničnim infekcijama, kao i hepatitisom C i B, provodi se savjetovanje i o tim bolestima (34). I d r i i s u r . objavili su članak u kojem govore o 1662 transfuzije krvnih pripravaka koje su bile izvedene kod kuće radi palijativnog tretmana kod 757-ero pacijenata s malignim bolestima. Indikacije su bile veća udaljenost dnevne bolnice i odsutnost kooperacije obitelj-pacijent (35). Na odjelu psihijatrije Univerzitetskog centra za zdravlje u Denveru promatrano je ponašanje djece za vrijeme i nakon liječenja u klasičnoj i dnevnoj bolnici te ambulantnoj klinici. Djeca koja su bila liječena u klasičnoj bolnici bila su agresivnija, ona koja su liječena u dnevnoj bolnici teže su učila, a djeca koja su boravila u dnevnoj i klasičnoj bolnici bila su smetenija, zabrinutija i agresivnija od one koja su išla u ambulantnu kliniku. Rezultati upućuju na povoljniji model liječenja kod agresivnog ponašanja djece i kod poteškoća u učenju (36).
Koncept liječenja u psihijatrijskim dnevnim bolnicama zbog širokog spektra mentalnih poremećaja u djece i odraslih mora biti iznimno prilagodljiv (37). Psihijatrijska se terapija može provoditi u vidu psihoterapije, intervencija u kriznim stanjima, rehabilitacije i drugih postupaka. U Tunisu je dnevna bolnica relativno novi način hospitalizacije. Prva je otvorena 1985. god. pri Nacionalnom Institutu za prehranu, radi toga da se izbjegnu nedostatci klasične hospitalizacije, a istaknu prednosti socijalne, humanitarne, psihološ ke, medicinske, ali i ekonomske. Tro- škovi hospitalizacije uvelike su smanjeni. Z g h a l i s u r . daju prednost liječenju u dnevnoj bolnici djeci koja imaju poremeć aje jedenja, metaboličke bolesti, dijabetes, pretilost, dislipoproteinemiju i hiperuricemiju (38).
Razvoj programa dnevne bolnice kod djece s anoreksijom nervosom bio je primljen s mnogo interesa. T o u y z i s u r . izvještavaju o djelovanju takve dnevne bolnice u Sydneyju (39). B l a k e W o o d s i d e i s u r . prikazali su rezultate dobivene u tretmanu djece s poremećajima jedenja tijekom dvogodišnjeg rada dnevne bolnice u Torontu. Zdravstvena statistika Kanade iz 1999. god. tvrdi da oko 200 000 Kana- đana od 12 ili više godina ima poremećaj jedenja. Iako se taj problem najčešće javlja u adolescentoj dobi, može se javiti i u 8. godini, pa i ranije, uz nepredvidivo trajanje. Sličan dnevni program za adolescente s poremećajima jedenja i njihove roditelje u okviru dnevne bolnice prikazali su F a i t h i s u r . u Ontariu. Taj centar radi od 1997. god. Pristup je multidisciplinaran (40).
Prema uzoru na dnevnu bolnicu za poremeć aje jedenja u Torontu otvorena je dnevna bolnica za djecu i adolescente u Koreji, no program je proveden na samo 24-ero bolesnika. Autori smatraju da je program dnevne bolnice učinkovit za prevladavanje kompliciranih uzroka tog poremeć aja (41). U Francuskoj je u posljednjih 30 god. otvoren niz dnevnih bolnica kao zamjena za “punu” bolnicu, posebice za psihotičnu djecu. Već 1973. god. rađene su longitudinalne studije o učinkovitosti dnevnih bolnica za liječenje djece s takvim poremeć ajima (42). Rezultati su pokazali da je potrebno dugotrajno praćenje takvih pacijenata, jer je nemoguće s pouzdanošću utvrditi put kojim će se njihova bolest razvijati. Dnevne bolnice u takvoj vrsti pra- ćenja mogu biti ekonomična alternativa za kratkotrajnu hospitalizaciju, a pružaju veću sigurnost dijagnoze u usporedbi s ambulantim pregledom. “Sv. Srce u Montrealu”, pedopsihijatrijska dnevna bolnica sa 12 kreveta, osnovana je 1964.god. a preko dnevnog centra ili dnevne bolnice zbrinjava djecu s poteškoćama u razvoju, onu s autizmom, hiperaktivnu djecu ili onu s deficitom pažnje ili poteškoćama učenja. Toj je dje- ci u toj dnevnoj bolnici i dnevnom centru omogućen multidisciplinaran pristup pedopsihijatra, psihoedukatora, ortopedagoga (kognitivni razvoj), logopeda, socijalnog radnika i drugih (43). U Westchesteru postoji dječja dnevna bolnica (Bard House) za dječju i adolescentnu psihijatriju, gdje se težište stavlja na suradnju sa školskim sustavom. Unutar te dnevne bolnice provodi se odgojno liječenje, neurološki i psihijatrijski monitoring, individualna psihoterapija, edukacija obitelji, i to sve u suradnji s klasičnim pedijatrisjkim i psihijatrijskim odjelom (44). Liječenje djece s poremećajima pona- šanja može se uz tretman u dnevnoj bolnici nadovezati ili upotpuniti s djelomičnim dnevnim tretmanom koji je prema R o - b i n s o n u predviđen za najmanje 6 sati na tjedan u odnosu na 6-8 sati na dan punog tretmana. Takav parcijalni dnevni tretman je koristan i primjenljiv za djecu koja nastavljaju regulirati svoj školski program (45).
Zatvaranje medicinskih ustanova i njihove reperkusije na zdravlje malo se istraž uju. G o d d a r d piše o utjecaju zatvaranja dnevne bolnice za djecu s poremeć ajima mentalnog zdravlja. Njihov status bio je ispitan pri zatvaranju (prestanku korištenja) dnevne bolnice i godinu dana nakon toga i uspoređivani s pacijentima koji su bili liječeni u dnevnoj bolnici. Zatvaranje dnevne bolnice nije povećalo smještaj u klasičnu bolnicu, ali je zdravlje pacijenata nakon godinu dana bilo lošije (46, 47, 48, 49).
Financijski troškovi u dnevnoj bolnici moraju se dobro planirati. Oni uključuju razdoblje od kontaktiranja s pacijentom pa do kraja provedenog u dnevnoj bolnici (50). Kao primjer dobre organizacije pedijatrijskih dnevnih bolnica u Hrvatskoj možemo spomenuti Specijalnu bolnicu za liječenje dišnih putova u djece i mladeži u Zagrebu (popularno zvanu bolnica Srebrnjak), te djelatnost dnevne bolnice Klinike za pedijatriju KB "Sestre milosrdnice" poslije požara.

ZAKLJUČAK
U razvijenom svijetu široko su raširene pedijatrijske dnevne bolnice kao alternativa cjelodnevnom bolničkom zbrinjavanju djece. Namjera takvog pristupa je izbjegavanje negativne strane klasične hospitalizacije uz mogućnost primjene većine dijagnostič kih i terapijskih metoda. Sa stajališta pacijenta, liječenje u dnevnoj bolnici ima znatne prednosi u odnosu na klasičnu hospitalizaciju. Povećava se vrijeme koje dijete provodi s obitelju, time smanjujući anksioznost i stres kako roditelja tako i djeteta. Kraće vrijeme provedeno u bolničkim uvjetima smanjuje osjećaj težine bolesti. S ekonomske strane smanjeno optereć enje bolničkog odjela odražava se uštedama zbog smanjenih troškova smje- štaja, što svakako nije zanemarivo u današnje vrijeme. Organizacija skrbi, opremanje ustanova, edukacija osoblja i ispravan pristup uvjet su za najbolje iskorištavanje potencijala dnevnih bolnica. U svakom slučaju, dnevne bolnice su prilika da se uvede suvremen, poštedan, ekonomičan i multidisciplinaran način liječenja, koji će zna- čajno poboljšati kakvoću zdravstvene skrbi na pedijatrijskom planu.

LITERATURA
1. Kornhauser P. Humanizacija hospitalizacije djeteta. XII. Kongres pedijatara, Zbornik radova 1983. 2. Juretic M, Oberiter V, Perovic S, Reiner-Banovac Z. Development of pediatric and child health care in Croatia up to 1960. Liječ Vjesn 1988;110:43-9. 3. Konvencija o pravima djeteta. Dijete i društvo 1999;1:47-74.
4. Lista o pravima djece u bolnici. Rezolucija Europskog parlamenta. Strassbourg 1986.
5. Grgurić J. Zbornik radova simpozija o boli u djece, Zagreb, 2005.
6. Browne K, Hamilton-Giachiristis C, Agathonos H, Anaus M, Herczog M, Keler M, Klimačkova A, Leth I, Ostergreen M, Stan V, Zeytinoglu S. Maping the number and characteristics of children under three in institutions across Europe at risk of harm. EC, EHO and University of Birmingham 2005. 7. Hoyer PE. Confederation Europeen des specialistes en pediatrie (CESP-a), Monatschrift fur Kinderheilkunde, 2001;3:81-2.
8. Radočaj T. Deinstitucionalizaciju treba započeti od najmlađih. Dijete i društvo 2005;2:355-69. 9. Gill KM. Health professionals attitudes toward parent participation in hospitalized children's care. Child Health Care 1993;22:257-71.
10. Southall DP, Burr S, Smith RD, Bull DN, Radford A, Nicholson S. The child-friendly healthcare initiative (CFHI): health provision in accordance with the UN convention of the rights of the child. Pediatrics 2000;106:1054-64.
11. Zuckerberg AL. Perioperative approach to children. Pediatr Clin North Am 1994;41:15-29.
12. Pepe N, Pepe P, Carni D. Legislative, medicolegal and economic aspects of day hospitals. Minerva Chir 2000;55:475-85.
13. Hersov L. Day hospitals and centers for children and adolescents in Great Britain. Int J Partial Hosp 1988;5:3-13.
14. Zulauf U, Herzka HS. Day-hospital programs for children and adolescents in eight West German cities and in Zurich, Switzerland. Int J Partial Hosp 1988;5:61-4.
15. Bianco A, Foresta MR, Greco MA, Teti V, Angelillo IF. Appropriate and inappropriate use of day-hospital care in Italy. Public Health 2002;116: 368-73.
16. Mazzoleni E. Ambulatory and day hospital: pediatrics without any time spent in hospital. Minerva Pediatr 1992;44:477-84.
17. Triulzi M, Costantino D, Auxilia F, Fabiani P, Ottone M. The “diagnostic day hospital.” A proposal for functional support by hospital services and primary care. Ann Ig 1989;1:255-65.
18. http://www.diekleinenpatienten.de 19. Oppenheim D, Le Deley MC, Pein F, Hartmann O. Parents’ opinions of pediatric oncology day hospitals. Arch Pediatr 2000;7:833-9.
20. Zheludkova OG, Bukhny AF, Maiakova SA. The role of the day hospital in providing diagnostic and therapeutic care for children with malignant tumors. Vopr Onkol 1992;38:975-9.
21. Augsburg erhält onkologische Kindertagesklinik. Ärzte Zeitung, 14.11.2001, München, http://www.aerzte-zeitung.de
22. Ousset PJ, Rigaud AS, Metais P. Memory clinics: role of day hospital. Therapie 1997;483-5.
23. http://www.kindertagesklinik.ch/
24. Marcotullio D, Filippini F, Turchetta R, De Vincentiis M. Comments on organization and activity of ENT day hospital department: three years of experience. Acta Otorhinolaryngol Ital 1995;15:395-9.
25. Contencin P, de Gaudemar I, Falala M, Benzekri P, Fontaine A, Narcy P. Tonsillectomy in a day care hospital. A socioeconomic study at the Robert Debre Hospital in Paris. Ann Otolaryngol Chir Cervicofac 1995;112:174-82.
26. Benfatto G, Catania G, D’Antoni S, Licari V, Basile G, Tenaglia L, Giovinetto R, Giovinetto A. Day-hospital treatment of inguinal hernia. G Chir 2002;23:145-9.
27. Harrison RW, Walters S. PM2.5 and daily hospital admissions in the west midlands conurbation, UK Report. Commissioned by the department of health on behalf of the expert panel on air quality standards (EPAQS) 1999. http://www.defra.goc.uk/ evnironment/aqs/index.htm
28. Schwartzman K, Duquette G, Zaoudé M, Dion MJ, Lagacé MA, Poitras J, Manuel G. Respiratory day hospital: a novel approach to acute respiratory care. CMAJ 2001;165:1067-71.
29. http://www.srhs.org/directions/dir_day.asp 30. http://www.pediatria.unipd.it/repser/ e_dbase2generale.asp?attivita=27
31. Boucard-Plumet P, Chaveneau I, Tintinnabule PH. Mother-child day hospital from the attachment to the separation. Neuropsychiatrie de l'enfance et de l'adolescence 2005;53:86-90.
32. Spagnuolo M, Gavrin J and Ryan J. A day hospital for children with rheumatic fever. Pediatrics 1970;45:276-82.
33. Zhuravleva MO, Bagirova GG, Leont’eva NP. Day hospital: experience and efficacy. Ter Arkh 2005;77:25-9.
34. http://www.charite.de/hiv-kindertagesklinik
35. Idri S, Catoni MP, Si Ali H, Patte R, Briere J, Baudelot J, Courtois F. Transfusion at home? An alternative to the day hospital, hemobiologie transfusion, Hospital Beaujon, Clichy. Transfus Clin Biol 1996;3:235-9.
36. Zimet SG, Farley GK, Zimet GD. Home behaviors of children in three treatment settings: an outpatient clinic, a day hospital, and an inpatient hospital. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 1994;33:56-9. 37. Seidler KP, Garlipp P, Machleidt W, Haltenhof H. Treatment concepts of day hospitals for general psychiatric patients. Findings from a national survey in Germany. Eur Psychiatry 2006;21:110-7.
38. Zghal A, el Fehik N, Bousnina O, Daoud I, Zghal I, Gaigi S. Diabetes and the day hospital. Tunis Med 2000;78:223-6.
39.Touyz S, Thornton C, Rieger E, George L, Beumont P. The incorporation of the stage of change model in the day hospital treatment of patients with anorexia nervosa, School of Psychology, University of Sydney, Sydney 2006, Australia. Eur Child Adolesc Psychiatry 2003;12(suppl 1):165-71.
40. Faith K, Pinhas L, Schmelefske J, Bryden P. Developing a feminist-informed model for decision making in the treatment of adolescent eating disorders. 2003;11:305-15.
41. Kong SS. The study for development of day hospital program of eating disorders Nursing Department, College of Medicine, Soonchunhyang University, Ssangyong- Dong, Chonan City, Korea. Taehan Kanho Hakhoe Chi 2004;34:25-34.
42. Lucas G, Talan I. French day hospitals for children: an overview. Int J Partial Hosp 1988;5:169-83; 185-7.
43. Grizenko N, Papineau D. A comparison of the cost-effectiveness of day treatment and residential treatment for children with severe behaviour problems. Can J Psychiatry 1992;37:393-400.
44. http://wo-pub2.med.cornell.edu
45. Robinson GC, Shah CP, Argue C, Kinnis C, Israels S. A study of the need for alternative types of health care for children in hospitals. Pediatrics 1969; 43:866-78.
46. Goddard K, Burns T, Catty J. The impact of day hospital closure on social networks, clinical status, and service. Community Ment Health J 2004;40: 223-34.
47. Robinson KE, Dow RT, Nicholas PM. Expanding a continuum of care: a report on a partial- day treatment program child and youth care forum. 1999;28:221-8.
48. Sayegh L, Grizenko N. Studies of the effectives of day treatment programs for children. Can J Psychiatry 1991;36:246-53.
49. Kiser LJ, Heston JD, Millsap PA, Pruitt DB. A comparison of intensive psychiatric services for children and adolescents: cost of day treatment versus hospitalization. Int J Partial Hosp 1987;4:17-27.
50. Passerino C, Sarzi-Amade S, Bombelli P, Bazzini G. Cost assessment of one-day stay in the Day Hospital system for motor rehabilitation. G Ital Med Lav Ergon 2002;24:365-71.
Kategorija: Zaštita djeteta
Broj: Vol. 51, No 2, travanj - lipanj 2007
Autori: M. Hegeduš-Jungvirth, J. Grgurić
Referenca rada:
DOI: