Pretilost i rizik za razvoj pretilosti u ranoj adolescentnoj dobi

Pretilost u dječjoj dobi postaje globalni, javnozdravstevni problem. Za klasifikaciju pretilosti preporuča se primjena indeksa tjelesne mase (ITM). Mnoge zemlje imaju vlastite standardne vrijednosti ITM-a za dob i spol, ali ne i Hrvatska. Rezultati istraživanja o povezanosti između porođajne mase (PM) i ponderalnog indeksa (PI), te duljine isključivog dojenja (DEFB) i pojave pretilosti u ranoj adolescentnoj dobi su oprečni. Cilj istraživanja je odrediti učestalost rizika za razvoj pretilosti (OW) i pretilosti (OB), prema CDC Growth charts (CDC) i International Obesity Taskforce (IOTF) standardima za dob i spol. Procijeniti postoji li povezanost između PM-a, PI-a kao pokazatelja stanja uhranjenosti u dojenačkoj dobi, DEBF-a i pojave OW-a i OB-a u dobi od 11 godina. U Trogiru je bilo 13,6% djevojčica i 15,5% dječaka s ITM-om od 85.- 95.centile, te 5,3% djevojčica i 7,1% dječaka s ITM-om _95.centile. ITM od 25-29,9 (kg/m2) imalo je 19,9% djevojčica i 18,8% dječaka, a 3,6% djevojčica i 3,3% dječaka imalo je ITM_30 (kg/m2). Pretila su djeca bila teža na porođaju (3796±485 grama) u odnosu na OW (3608±574 grama) i normalno uhranjene vršnjake (3477±497 grama)(p=0.0005). DEBF od 3,1±2,2 mjeseca nije značajno utjecala na OW i OB definirane po CDC (R=0.073) i IOTF standardima (R=0.0053).
Učestalost OW i OB neočekivano je visoka, te upućuje na potrebu promišljanja uvođenja preventivnih programa. Djeca s većom PM-om i PI-em iziskuju pojačani zdravstveni nadzor u smislu prevencije rane pojave pretilosti. Ostaje otvoreno pitanje o izboru najprimjerenijeg kriterija za definiranje pretilosti u lokalnim istraživanjima. UVOD
Pretilost postaje sve veći javnozdravstevni problem u odrasloj, ali i dječjoj dobi (1, 2, 3), ne samo u Sjedinjenim Američkom Državama (4) već i u zemljama zapadne i južne Europe (5, 6), pa i u Hrvatskoj (7, 8). Za klasfikaciju pretilosti, kao i rizika za razvoj pretilosti kod odraslih, ali i kod djece, preporuča se primijeniti Indeks tjelesne mase (9) (ITM) (engl.body mass index, BMI), te su mnoge zemlje razvile vlastite, standardne vrijednosti ITM-a za dob i spol (10, 11), ali još ne i Hrvatska (3).
U literaturi se opisuju tri kritična razdoblja za razvoj pretilosti: prenatalno razdoblje, doba oko šeste godine života te adolescentno doba (12). Prema S e r d u - l i i s u r . trećina predškolske i polovina školske pretile djece ostaju pretili i u odrasloj dobi (13). Pojava pretilosti u dječjoj dobi značajno je povezana s povećanom učestalošću kardiovaskularnih bolesti i ranom pojavom intolerancije glukoze i dijabetesa tip 2, insulin-rezistentnim sindromom, povećanim krvnim tlakom, ortopedskim deformacijama, idiopatski povišenim intrakranijalnim tlakom, pojavom opstruktivne apneje u snu, sindromom policističnih ovarija te socijalnim i psihološkim problemima (14-22). Budući da je ITM uvelike programiran još od rane dobi, prevencija pretilosti tijekom adolescentne dobi mogla bi značajno pridonijeti smanjenju morbiditeta, ali i mortaliteta u odrasloj dobi (3, 23). Programi za prevenciju pretilosti proizlaze iz analize čimbenika rizika za njenu pojavu. Prema P a r s o n u i s u r . (24) novoro- đenčad s većom porođajnom masom imaju povećan rizik za razvoj pretilosti, a T u v e m o i s u r . (25) navode da novorođ enčad s većim ponderalnim indeksom imaju povećani rizik za razvoj pretilosti. Rani način prehrane može utjecati na pojavu pretilosti u dječjoj i adolescentnoj dobi, što R o l l a n d - C a c h e r a i s u r . objašnjavaju mogućim promjenama u hormonalnom statusu koji utječe na tjelesnu kompoziciju, ali ističu i značenje socijalno- ekonomskih čimbenika, te podneblja u kojim djeca rastu (26). Opće je prihvaćeno da dojenje pridonosi zdravlju dojenčadi i djece, te da se pojava nekih bolesti može prevenirati i smanjiti duljim dojenjem (27, 28). U literaturi se mogu naći gotovo oprečni rezultati o povezanosti između duljine dojenja i pojave pretilosti u dječjoj i ranoj adolescentnoj dobi. Rezultati nekih studija potvrđuju protektivni učinak duljeg dojenja na pojavu pretilosti u dječjoj dobi, dok druge studije nisu uspjele dokazati manju učestalost pretilosti kod djece koja su bila dulje dojena (29-35).


U zatvorenoj populaciji djece predškolske i školske dobi u Trogiru se, počevši od 1998. godine, provodi sustavno, longitudinalno praćenje njihova rasta i razvoja (36, 37, 38). Cilj ove studije bio je odrediti učestalost rizika za razvoj pretilosti (OW) i pretilosti (OB) kod dječaka i djevojčica u dobi od 11 godina. U želji da dobivene rezultate usporedimo s rezultatima drugih studija, pretilost smo definirali prema dva općeprihvaćena standarda: CDC Growth Charts (CDC) (9) standardu temeljenom na novim revidiranim vrijednostima iz 2000. godine te prema standardu preporučenom od International Obesity Taskforce (IOTF) (11) koji polazi od općeprihvaćenih kriterija za definiranje pretilosti u odrasloj dobi. Budući da smo moguće preventivne programe promiš ljali prvenstveno s pedijatrijskog motriš ta, zanimalo nas je postoji li povezanost između porođajne mase (PM) i ponderalnog indeksa (PI) kao pokazatelja stanja uhranjenosti u prenatalnoj i neonatalnoj dobi, odnosno duljine isključivog dojenja i pojave pretilosti u promatranoj populaciji jedanaestogodišnjaka. ISPITANICI I METODE Ispitanici su bila sva djeca koja su tijekom školske godine 2001./2002. i 2002./2003. godine pohađali peti razred u svim trogirskim osnovnim školama. Ispitivanjem je obuhvaćeno ukupno 631 dijete u dobi od 11,3±0,4 godina, 345 (54,7%) djevojčica i 286 (45,3%) dje- čaka. Antropometrijska mjerenja obavljena su na rutinskom sistematskom pregledu u petom razredu, u Službi školske medicine Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Split- ispostava Trogir, provedenom tijekom proljeća 2002. i 2003. godine. Tjelesna masa (TT) (kg) i tjelesna visina (TV) (cm) mjereni su tijekom jutra uobi- čajenim postupkom (39) digitalnom vagom s visinomjerom (Secca 220, Hamburg, Germany). Kompletna antropometrijska mjerenja izvršena su kod 301 (87,3%) djevojčice i 239 (83,6%) dje- čaka, ukupno 540-ero djece (tablice 1, 2). Za definiranje rizika za razvoj pretilosti i same pretilosti služili smo se indeksom tjelesne mase (ITM). Indeks tjelesne mase je antropometrijski indeks izračunat za svako dijete prema dobi i spolu, iz omjera tjelesne mase (kg) i kvadrata tjelesne visine (m2) / ITM= TM /(TV)2 (kg/m2)/. Pretilost kao i rizik za razvoj pretilosti definirali smo primjenjujući dva, u literaturi općeprihvać ena standarda: CDC Growth Charts standard (9) temeljen na novim revidiranim vrijednostima iz 2000. godine, te prema Međunarodnom centru za praćenje pretilosti (engl. International Obesity Taskforce (IOTF)) (11). Prema CDC Growth Charts pretila djeca (engl. obesity) (OB) su ona čiji je ITM jednak ili veći od 95. percentile za dob i spol, dok povećan rizik za razvoj pretilosti (engl. overweight) (OW) imaju djeca čiji je ITM između 85. i 95. precentile za dob i spol (9). Primijenili smo i internacionalne standarde koje je preporučio International Obesity Taskforce (IOTF) za definiranje rizika za pojavu pretilosti /ITM_ 25(kg/m2)/ i pretilosti /ITM_30 (kg/m2)/ za spol i dob, koje polaze od općeprihvać enih kriterija za definiranje pretilosti u odrasloj dobi. Prikazali smo učestalost pojave engl. total overweight (zajedno rizični za pojavu pretilosti i pretilih) (11). Podatci o porođajnoj masi (grami) i duljini (centimetri) dobiveni su uvidom u medicinsku dokumentaciju (zdravstveni karton) svakog djeteta obuhvaćenog ispitivanjem. Radi procjene nutritivnog statusa naših ispitanika u novorođenačkoj dobi, za svako je dijete izračunat ponderalni indeks (PI) definiran kao (porođajna masa/ porođajna duljina3)x100 (kg/cm3) (40).

Prije dolaska na sistematski pregled svim je učenicima petih razreda nadležna služba za školsku medicinu ispostave Trogir podijelila anketni upitnik za njihove majke. Majke su odgovarale na pitanja: "Jeste li svoje dijete nastavili dojiti i nakon izlaska iz rodilišta da/ne?" "Koliko ste mjeseci isključivo dojili svoje dijete, bez dodataka ikoje druge hrane odnosno mliječne formule)?" "Koliko ste dugo ukupno dojili svoje dijete, uz dodatak i druge hrane (mjeseci)?" "Kad ste (s koliko mjeseci) svome djetetu počeli davati kravlje mlijeko?". Anketni upitnik o duljini dojenja ispunilo je 523 (82,9%) majki. Definicija “isključivog dojenja” (EBF) označavala je da je dojenče bilo hranjeno samo majčinim mlijekom, bez dodataka druge hrane (s izuzetkom vitamina minerala ili lijekova) (41).
Kako su rezultati našeg ispitivanja pokazali da se u dobi od 11 godina djevojč ice i dječaci nisu statistički značajno razlikovali po vrijednosti indeksa tjelesna mase (po kojemu smo definirali pojavu rizika za razvoj pretilosti i pretilost), pri daljnjoj analizi o utjecaju duljine isklju- čivog/ ukupnog dojenja na pojavu pretilosti mogli smo ih promatrati kao jedinstvenu skupinu ispitanika.
Rezultati su prikazani kao aritmetička sredina ± standardna devijacija. Primijenjene statističke metode bile su jednostrana analiza varijanci (ANOVA), test značajnosti Pearsonovog koeficijenta korelacije, test Hi-kvadrat i Studentov t-test aritmetič kih sredina za neovisne uzorke. Statistič ku značajnost označava p<0.05.

REZULTATI
U č e s t a l o s t p r e t i l o s t i
U ispitivanoj populaciji jedanaestogodiš njaka u Trogiru, primjenjujući CDC Growth standard, bilo je 13,6% djevojč ica i 15,5% dječaka rizičnih za razvoj pretilosti, dok je bilo 5,3% djevojčica i 7,1% pretilih dječaka (9). Iako je u promatranoj populaciji, prema standardu CDC bilo više pretilih dječaka nego djevojč ica, te je zabilježeno i više dječaka u skupini djece s pojačanim rizikom za razvoj pretilosti, navedene razlike u učestalosti pretilosti prema spolu nisu bile statistič ki značajne (_ 2=2.77; p=0.157) (tablica 3).


Primjenjujući standard International Obesity Taskforce (IOTF), u Trogiru je u dobi od 11 godina bilo 19,9% djevojčica i 18,8% dječaka rizičnih za razvoj pretilosti, te 3,6% pretilih djevojčica i 3,3% pretilih dječaka (11). Definirajući pretilost prema tom standardu, u populaciji obuhvać enoj ispitivanjem bilo je više pretilih djevojčica nego dječaka. Djevojčice su imale i povećan rizik za razvoj pretilosti u odnosu na dječake, no ni po tom standardu nije bilo statistički značajne razlike u učestalosti pojave pretilosti prema spolu ispitanika (_ 2=2.77; p=0.157) (tablica 3). Prevalencija tzv. total overweight (zbroj rizičnih za pojavu pretilosti i pretilih) neznatno se razlikovala u skupini djevojč ica i dječaka, primjenjujući dva standarda. ITM jednak i veći od 85. centile imalo je 18,9% djevojčica i 22,6% dječaka obuhvaćenih ispitivanjem, dok je bilo 23,6% djevojčica i 22,2% dječaka s ITM-om jednakim i većim od 25 (kg/m2) za svoju dob i spol.
P o r o đ a j n a m a s a , p o n d e r a l n i i n d e k s i p r e t i l o s t u d o b i o d 1 1 g o d i n a
Porođajna masa djevojčica bila je statistič ki značajno manja nego u dječaka (3420 prema 3620 grama) (p<0.001). Dječaci su na porođaju bili i statistički značajno dulji nego djevojčice (51,3 cm prema 50,4 cm) (p=0.03). Djevojčice su na porođaju bile prosječno za 200 grama lakše i 0,9 cm kraće od dječaka. Dječaci i djevojčice nisu se značajno razlikovali po vrijednosti svog pondrealnog indeksa. U dobi od 11 godina djevojčice i dječaci nisu se više značajno razlikovali po promatranim antropometrijskim obiljež jima (tablica 1 i 2). No valja istaknuti da su pretila djeca bila statistički značajno teža na porođaju (3796±485 grama) u odnosu na svoje vršnjake koji su u dobi od 11 godina bili u skupini rizičnih za razvoj pretilosti (3608±574 grama), odnosno imali su ITM od 5. do 85. cenitile (3477±496 grama) (tablica 4). Tablica 5 pokazuje da su djeca s manjim ponderalnim indeksom rjeđe u dobi od 11 godina bili rizični za razvoj pretilosti ili su bili pretili u odnosu na vršnjake s većim PI-om, premda uočena razlika između njih nije bila statistički značajna (_ 2=3.4; p=0.296).

D u l j i n a i s k l j u č i v o g d o j e n j a i p r e t i l o s t
Prosječna duljina isključivog dojenja u promatranoj populaciji djevojčica bila je 2,98±2,01 mjeseci, kod dječaka 3,01±1,99 mjeseca (t=0.19; p=0.85), a u cjelokupnoj populaciji ispitanika 3,06±2,20 mjeseci. Prema rezultatima provedene ankete duljina dojenja uz dodavanje i druge hrane bila je kod djevojč ica 4,8±1,8 mjeseci, a kod dječaka 4,8±1,8 mjeseci. Kraće od jednog mjeseca isključivo je dojilo 13,7% majki, od 1 do 2 mjeseca 24,3%, od 2 do 4 mjeseca 41,2%, a od 4 do 6 mjeseci isključivo je dojilo 16,9% majki. Dulje od 6 mjeseci isključivo je dojilo 3,9% majki. Već nakon dolaska kući iz rodilišta prestalo je dojiti 11,9% (n=62) majki. Prema rezultatima provedene ankete majke su već u u dobi od 8,7±5,3 mjeseci u prehranu svoje dojenčadi uvele kravlje mlijeko. Duljina isključivog dojenja nije statistič ki značajno utjecala na pojavu rizika za razvoj pretilosti, kao ni na pretilost definiranu prema CDC Growth Charts (R=0.073), ali ni prema standardu IOTF (R=0.0053). U skupini djece rizične za razvoj pretilosti duljina isključivog dojenja bila je kraća u odnosu na vršnjake dojene dulje od 1 mjeseca, ali razlika između skupina nije bila statistički zna- čajna (2.9 prema 3 mjeseci; p=0.61). Također, u skupini djece dojenih kraće od 1 mjesec bilo je neznatno više rizičnih za razvoj pretilosti u dobi od 11 godina (_ 2=3.5; p=0.89) u odnosu na vršnjake koji su bili dojeni dulje od jednog mjeseca.

RASPRAVA
Rezultati provedene studije pokazuju da i u Trogiru postoji problem pretilosti već u ranoj adolescentnoj dobi. Dobiveni rezultati o učestalosti pretilih djevojčica i dječaka u dobi od 11 godina iznenađuju baš zato što je studija provedena u malom, dalmatinskom gradu, gdje je tradicionalno i kulturološki uobičajen tzv. ”mediteranski” način ishrane. Štoviše, naši rezultati pokazuju da u Trogiru ima više pretilih dječaka u odnosu na sveobuhvatno i opsežno epidemiološko istraživanje A n t o n i ć a i s u r . (7,1% prema 5,7%) (7). Dodatnu pozornost izazivaju rezultati o 13,6% djevojčica i čak 15,5% dječaka rizičnih za razvoj pretilosti već u dobi od 11 godina, što je znatno više od rezultata istog istraživanja za ispitanike u dobi od 7 do 15 godina u Hrvatskoj (7).

Rezultati prijašnjih studija pokazuju da su djeca iz Dalmacije veća od svojih vršnjaka iz kontinentalnih područja Hrvatske, što možda može olakšati interpretaciju dobivenih rezultata ove studije provedene u Trogiru (42, 43). U Hrvatskoj je P r e b e g iznijela nacionalne referentne vrijednosti visine i težine za djecu i mladež dobi u od 6 do 19 godina (43). Distribucija visine i tjelesne mase prikazana je prema spolu i dobi po vrijednostima centila – 3, 10, 25, 50, 75, 90, 97. Prema Prebegovoj hrvatski dječaci i djevojčice u prosjeku su za 1 do 2 centimetra viši i za 1 do 1.5 kiligrama teži od američkih vršnjaka istog spola u odnosu na standardne vrijednosti visine i težine u SAD-u iz 1977. te iz 2000. godine (43). U našoj promatra- noj populaciji djevojčice i dječaci se u dobi od 11 godina nisu statistički značajno razlikovali po vrijednosti tjelesne mase, visine, odnosno indeksu tjelesne mase. Vrijednosti tjelesne mase i visine djevojčica i dječaka u dobi od 11 godina u Trogiru odgovaraju 75. centili vršnjaka po Prebegovoj, što podupire njene prijašnje rezultate o varijabilnosti visina po raznim podučjima Hrvatske. Poznato je da je učestalost rađanja makrosomne djece zdravih trudnica u Dalmaciji među najveće poznatim u svijetu, što se smatra posljedicom zajedničkog djelovanja nasljednih, antropometrijskih obilježja roditelja, posebno majki, ali i povoljnih čimbenika okoline (37, 44). U svjetskoj i u domaćoj literaturi preporuč a se stupanj pretilosti ili debljine u dječjoj kao i u odrasloj dobi izražavati indeksom tjelesne mase, koji se najčešće uspoređuje s američkim standardnim vrijednostima. CDC Growth Charts (9) je u svibnju 2000. godine iznio nove, revidirane standardne vrijednosti za rast djece od 2. do 20. godine života prema National Center for Health Statistics (NCHS) iz 1977. godine. Nove referentne vijednosti reprezentativne su za američku populaciju prema dobi, spolu, rasnom i etničkom sastavu, no i dalje ostaje aktualno pitanje kako se i mogu li se rezultati lokalnih istraživanja uspoređivati sa standardnim vrijednostima izrađenim za američku populaciju djece.
U odrasloj dobi pretilim se smatraju osobe koje imaju ITM veći od 30 (kg/m2), dok prekomjernu tjelesnu masu imaju oni s ITM-om od 25 do 30 (kg/m2). Prema tim definicijama za odraslu dob razvijene su i internacionalne referentne vrijednosti prema spolu i dobi od 2. do 18. godine, prema kojima povećan rizik za razvoj pretilosti imaju djeca s ITM-om od 25 do 29.9 (kg/m2), a pretila su ona čiji je ITM jednak ili veći od 30 (kg/m2) za njihov spol i dob (11). Preporuča ih se primijeniti prilikom antropometrijskog praćenja populacije, a kako je ovo istraživanje provedeno u Trogiru, Hrvatska, smatrali smo primjerenim dobivene rezultate uspoređ ivati i s tim, nama bližim standardima (11). U ispitivanoj populaciji jedanaestogodiš njih dječaka prevalencija tzv. total overweight (zajedno rizični za razvoj pretilosti) bila je 18,5%, a u skupini djevojč ica 20,6%. U Europi se prevalencija rizičnih za razvoj pretilosti i pretilih (total overweight) u skupini desetogodišnjih dječaka kreće u rasponu od 4,5% u Nizozemskoj do 29.6% u Italiji, a kod djevojč ica od 6.7% u Nizozemskoj do 31,4% u Italiji (5).
B r a d d o n i s u r . su u svojoj longitudinalnoj studiji opisali da je 30% pretilih odraslih žena i 10% pretilih odraslih muškaraca bilo pretilo u adolescentnoj dobi (45). G u o i s u r. smatraju da je ITM u dobi od 13 godina dobar, a ITM sa 18 godina odličan prediktor za pojavu pretilosti u dobi od 35 godina (46). Programi za prevenciju pretilosti u dobi od 6 do 12 godina trebaju prema E d m u n - d s u i s u r . promovirati zdrave prehrambene navike, a ne restriktivne dijete, podupirati povećanje tjelesne aktivnosti, a izbor metode liječenja potrebno je prilagoditi pojedincu, te u sve aktivnosti treba uključiti obitelj (47). Dobiveni rezultati upućuju na to da su pretila djeca u dobi od 11 godina na porođ aju bila značajno teža od svojih vršnjaka koji su se ubrajali u skupinu rizičnih za razvoj pretilosti, odnosno imali su ITM primjeren svojoj dobi. Oba antropometrijska indeksa ponderalni i ITM opisuju međusobni odnos tjelesne mase i duljine/visine za dob. Rezultati naše studije pokazali su da su djeca s manjim ponderalnim indeksom rjeđe (iako ne i statistič ki značajno) bila pretila, odnosno rizična za razvoj pretilosti u dobi od 11 godina, u odnosu na vršnjake s većim ponderalnim indeksom. Individualne razlike tjelesne mase i visine u dobi od 11 godina posljedica su djelovanja intrauterinih, ali i postnatalnih čimbenika koji utječu na rast djece (13). Nasljeđe, obiteljsko okružje, socijalno-ekonomske i kulturološke prilike te svakodnevne navike utječu na pojavu pretilosti u dječjoj i adolescentnoj dobi, pri čemu valja istaknuti i njihovo međusobno djelovanje i isprepletanje (39, 48). Rezultati S e i d - m a n a i s u r . pokazuju da veća poro- đajna masa značajno utječe na pojavu rizika za razvoj pretilosti u dobi od 17 godina, ali ipak ističu ograničeno prediktivno značenje takve korelacije (49). Prepoznavajući pretilost kao jedan od prioritetnih svjetskih zdravstvenih problema, te promišljajući strategije za njenu prevenciju, mnogi su autori analizirali povezanost između duljine dojenja isklju- čivog i /ili predominantnog na pojavu pretilosti u dječjoj i adolescentnoj dobi (29-35). Ograničenja pri usporedbi rezultata takvih studija su različiti načini definiranja isključivog i /ili predominantnog dojenja, pretilosti, zemljopisnog područja i godini provedenog istraživanja. Zahvaljujuć i akciji za promicanje dojenja, tijekom posljednjih godina u Hrvatskoj se bilježi porast prosječne duljine dojenja (50, 51). Rezultati naše studije provedene u Trogiru nisu uspjeli dokazati očekivani, značajan protektivni učinak dojenja na pojavu pretilosti u dobi od jedanaest godina. Smatramo da se takvi rezultati možda mogu objasniti veličinom promatrane populacije, a držimo da je moguća i upitna kvaliteta podataka dobivena od roditelja temeljena na njihovom sjećanju. Također napominjemo da se dobiveni podatci o duljini isključivog i ukupnog dojenja, te osobito o dobi i uvođenju kravljeg mlijeka u prehranu djece, odnose na razdoblje ranih devedesetih godina i da se značajno razlikuju od rezultata ispitivanja provedenog tijekom posljednjih godina (neobjavljeni podatci). Smatramo da bi prospektivna, veća studija mogla bolje rasvijetliti utjecaj duljine dojenja na pojavu pretilosti u dječjoj i ranoj adolescentnoj dobi.

ZAKLJUČCI
Učestalost rizika za razvoj pretilosti, kao i sama pretilost, neočekivano je visoka u skupini jedanaestogodišnjih dječaka i djevojčica u Trogiru, te upućuje na potrebu promišljanja uvođenja preventivnih programa. Budući da se pretilost podjednako često javlja i kod djevojčica i kod dječaka, smatramo da je potrebno preventivnim postupcima obuhvatiti obje skupine ispitanika. Pri promišljanju programa za prevenciju pretilosti u dječjoj i adolescentnoj dobi smatramo da treba između ostaloga u obzir uzeti i porođajnu masu, odnosno ponderalni indeks u novorođ enačkoj dobi. Iako u promatranoj populaciji nismo uspjeli dokazati preventivni učinak duljine isključivog dojenja na pojavu pretilosti u ranoj adolescentnoj dobi, držimo da je potrebno i dalje provoditi akcije za promicanje dojenja. Nadamo se da će rezultati prospektivnog ispitivanja na većoj populaciji ispitanika uspješno razjasniti mogući protektivni učinak duljeg dojenja na pojavu pretilosti već u ranoj adolescentnoj dobi. Ostaje otvoreno pitanje o izboru najprimjerenijeg kriterija za definiranje rizika za razvoj pretilosti, odnosno pretilosti u lokalnim istraživanjima.

LITERATURA
1. O'Brien SH, Holubkov R, Reis EC. Identification, evaluation, and management of obesity in an aca- 2. Dumić M, Špehar A, Janjanin N. Debelo dijete. Paediatr Croat 2004;48:3-8.
3. Grgurić J. Prevencija debljine počinje u djetinjstvu. Paediatr Croat 2004;48:35-9.
4. Thorpe LE, List DG, Marx T, May L, Helgerson SD, Frieden TR. Childhood obesity in New York City elementary school students. Am J Public Health 2004;94:1496-500.
5. Lobstein T, Frelut ML. Prevalence of overweight among children in Europe. Obes Rev 2003;4: 195-200.
6. Hill Jo, Peters JC. Environmental contributions to the obesity epidemic. Science 1998;280:1371-4.
7. Antonić Degač K, Kaić Rak A, Mesaroš-Kanjski E, Petrović Z, Capak K. Stanje uhranjenosti i prehrambene navike školske djece u Hrvatskoj. Paediatr Croat 2004;48:9-15.
8. Čubrilo-Turek M. Epidemiološki podaci debljine u Hrvatskoj. Prvi Hrvatski kongres o debljini. Rabac, 3.-6.travnja 2003.
7. James PT, Leach R, Kalamara E, Shayeghi M. The worldwide obesity epidemic. Obes Res 2001;9: 228S-33S.
9. Developed by the National Center for Health Statistics in collaboration with the National Center for Chronic Disease Prevention and Health Promotion (2000). 2 to 20 years; Boys, Girls. Body mass index- for-age percentiles. http:// www.cdc.gov/growthcharts.
10. World Health Organisation. Obesity:preventing and managing the global epidemic. Report of WHO consultation, Geneva, 3-5 Jun1997. Geneva:Who, 1998.(WHO/NUT/98.1).
11. Cole TJ, Bellizzi MC, Flegal KM, Dietz WH. Establishing a standard definition for child overweight and obesity worldwide: international survey BMJ 2000;320:1240-3
12. Dietz WH. Critical periods in childhood for the development of obesity. Am J Clin Nutr 1994; 59:955-9.
13. Serdula MK, Ivery D, Coates RJ, Freedman DS, Williamson DF, Byers T. Do obese children become obese adults? A review of the literature. Prev Med 1993;22:167-177.
14. James PT, Rigby N, Leach R; International Obesity Task Force. The obesity epidemic, metabolic syndrome and future prevention strategies. Eur J Cardiovasc Prev Rehabil 2004;11:3-8.
15. Yensel CS, Preud'homme D, Curry DM. Childhood obesity and insulin-resistant syndrome. J Pediatr Nurs 2004;19:238-46.
16. Invitti C, Guzzaloni G, Gilardini L, Morabito F, Viberti G. Prevalence and concomitants of glucose intolerance in European obese children and adolescents. Diabetes Care 2003;26:118-24.
17. Hardy R, Wadsworth ME, Langenberg C, Kuh D. Birthweight, childhood growth, and blood pressure at 43 years in a British birth cohort. Int J Epidemiol 2004;33:121-9.
18. Kolaček S, Kapetanović T, Lužar V. Early determinants of cardiovascular risk factors in adults. B: Blood pressure. Acta Paediatr 1993;82:377-82.
19. Hoppin AG, Kaplan LM. The leptin era: new insight into the mechanisms of body weight homeostasis. J Pediatr Gastroenterol Nutr 1999;29:250.
20. Berkey CS, Rockett HR, Field AE, Gillman MW, Frazier AL, Camargo CA Jr, Colditz GA. Activity, dietary intake and weight changes in a longitudinal study of preadolescent and adolescent boys and girls. Pediatrics 2000;105:E56.
21. Moran O, Phillip M. Leptin: obesity, diabetes and other peripheral effects--a review. Pediatr Diabetes 2003;4:101-9.
22. Must A, Anderson SE. Effects of obesity on morbidity in children and adolescents. Nutr Clin Care 2003;6:4-12.
23. Must A, Jaques PF, Dallal GE, Bajema CJ, Dietz WH. Long-term morbidity and mortality of overweight adolescents A Follow-up of the Harvard Growth Study od 1922 to 1935. N Engl J Med 1992; 327: 1350-5.
24. Parsons TJ, Power C, Logan S, Summerbell CD. Childhood predictors of adult obesity; a systematic review. Int J Obes Relat Metab Disord 1999;23: S1-107.
25. Tuvemo T, Cnattingius S, Jonsson B. Prediction of male adult stature using anthropometric data at birth: a nationwide population-based study. Ped Res 1999;46:491-5.
26. Rolland-Cachera MF, Deheeger M, Bellisle F. Increasing prevalence of obesity among 18-year-old males in Sweden:evidence for early determinants. Acta Paediatr 1999;88:365-7.
27. Ravelli ACJ, Van der Meulen JHP, Osmond C, Barker DJP, Bleker OP. Infant feeding and adult glucose tolerance, lipid profile, blood pressure, and obesity. Arch Dis Child 2000;82:248-52.
28. Martin RM, McCarthy A, Smith GD, Davies DP, Ben-Shlomo Y. Infant nutrition and blood pressure in early adulthood: the Barry Caerphilly Growth study. Am J Clin Nutr 2003;77: 1489-97.
29. Von Kries R, Koletzko B, Sauerwald T, Von Mutius E, Barnert D, Grunert V, Von Voss H. Breast feeding and obesity: cross sectional study. BMJ 1999;319:147-50.
30. Elliott KG, Kjolhede CL, Gournis E, Rasmussen KM. Duration of breastfeeding associated with obesity during adolescence. Obesity Research 1997;5: 538-41.
31. Hediger ML, Overpeck MD, Kuczmarski RJ, Ruan WJ. Association between infant breastfeeding and overweight in young children JAMA 2001;285: 2453-60.
32. Field AE, Colditz GA. Risk of overweight among adolescents who were breastfed as infants. JAMA 2001;285:2461-7.
33. Wadsworth MEJ, Mann SL, Rodgers B, Kuh DL, Hilder WS, Yusuf EJ. Loss and representativeness in a 43 year follow-up of a national birth cohort. J Epidemiol Community Health 1992;46: 300-4.
34. Victora CG, Barros F, Lima RC, Horta BL, Wells J. Anthropometry and body composition of 18 year old men according to duration of breast feeding: birth cohort study from Brazil. BMJ 2003; 327:901.
35. Zakanj Z, Wickerhauser-Majer T, Grgurić J. Prevenira li dojenje nastanak debljine? Paediatr Croat 2004;48:47-52.
36. Bralić I, Matanić D. Rast makrosomne novorođ enčadi tijekom prve godine. Liječ Vjesn 2003; 125:305-11.
37. Bralic I, Kovacic V. Social and behavioural determinants of body mass index among adolescent females in Croatia. Public Health 2005;119:189-91.
38. Vrdoljak J, Bralić I, Miličić G, Irha E, Bojić D, Vrdoljak O. Antropometrijske izmjere stopala u rastu. Paediatr Croat 2004;48:117-20.
39. Moreno LA, Joyanes M, Mesana MI, Gonzalez- Gross M, Gil CM, Sarria A et al. Harmonization of anthropometric measurements for a multicenter nutrition survey in Spanish adolescents. Nutrition 2003;19:481-6.
40. Rohrer F. Der Index der Körperfülle als Maß des Ernährungszustandes, Münch Med Wschr 1921; 68:580-2.
41. World Health Organisation. Indicators for assessing breast feeding practices. Report from an informal meeting 11-12 June 1991. Geneva Switzerland. Division of diarrhoeal and acute respiratory disease control. WHO/CDD/SER/91.14. World Health Organisation, 1991.
42. Prebeg Ž. Variations in growth patterns of school children in Croatia. Coll Anthropol 1988; 12:259-69.
43. Prebeg Ž. Kako su rasla školska djeca u Hrvatskoj u posljednjim desetljećima drugog milenija. Liječ Vjesn 2002;124:3-9.
44. Mikulandra F, Stojnić E, Periša M, Merlak I, Šikić D, Zenić N. Fetal macrosomia-pregnancy and delivery. Zentralbl Gynecol 1993;115:553-61. 45. Braddon FEM, Rodgers B, Wadsworth MEJ, Davies JMC. Onset of obesity in a 36 year birth cohort. Br Med J 1986;293:299-303.
46. Guo SS, Roche AF, Chumlea WC, Gardner JD, Siervogel RM. The predictive value of childhood body mass index values for overweight at age 35y. Am J Clin Nutr 1994;59:810-9. 47. Edmunds L, Waters E, Elliott EJ. Evidence based management of childhood obesity. BMJ 2001;323:916-9.
48. Comuzzie AG, Allison DB. The search for human obesity genes. Science 1998;280:1374-7. 49. Seidman DS, Laor A, Gale R, Stevenson DK, Danon YL. A longitudinal study of birth weight and being overweight in late adolescence. AJDC 1991;145:782-5.
50. Zakanj Z, Armano G, Grgurić J, Herceg-Čavrak V. Influence of 1991-1995 war on breast-feeding in Croatia: questionnaire study. Croat Med J 2000;41:186-90. 51. Hegeduš-Jungvirth M, Krčmar N, Srnes D.
Rezultati promicanja dojenja u Međimurju. Paediatr Croat 2000;44:91-4.
Ključne riječi:
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 49, No 4, listopad - prosinac 2005
Autori: I. Bralić, D. Malenica, C. Runtić, V. Kovačić
Referenca rada:
DOI: