Incidencija oštećenja sluha utvrđena sustavnim probirom novorođenčadi u riječkoj regiji

Incidencija oštećenja sluha iznosi 1-4 djeteta na 1000 živorođene djece. Djetetova dob u kojoj se oštećenje sluha otkriva najbitniji je činitelj budućeg razvoja govora i jezika. Stoga se oštećenje sluha mora otkriti što ranije, optimalno već u novorođenačkoj dobi. Cilj istraživanja bio je sustavnim probirom sve novorođenčadi istražiti učestalost oštećenja sluha te predložiti model multidisciplinarnog pristupa skrbi djetetu s oštećenim sluhom. Ispitivanje je provedeno u razdoblju od 16. listopada 2002. do 31. kolovoza 2004. u Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka. Metodom otoakustičke emisije sluh je ispitan u 5054-ero (98,9%) od 5107-ero živorođene novorođenčadi. Pozitivan nalaz na oštećenje sluha imalo je 287-ero (5,7%) novorođenčadi. Ponovljenim testiranjem istom metodom trotjednog novorođenčeta pozitivan nalaz na oštećenje sluha i dalje je imalo njih 74-ero (1,4%). Obostrano oštećenje sluha, metodom automatskog bilježenja evociranih slušnih potencijala, potvrđeno je u tri djeteta, što čini incidenciju oštećenja sluha od 0,5‰. Statistički je značajno veći udio oštećenja sluha u skupini novorođenčadi sa činiteljima rizika pri rođenju. Pridržavajući se predloženog protokola ranog otkrivanja oštećenja sluha, ispitano je 98,9% živorođene novorođenčadi, smanjen je broj provođenja visokospecijaliziranih pretraga u djece s lažno pozitivnim nalazima, te je omogućeno rano otkrivanje, rana habilitacija i liječenje djece s oštećenim sluhom. UVOD
S obzirom na visoku učestalost pojavljivanja (1–4 djeteta s oštećenjem sluha na 1000 živorođene djece), oštećenje sluha spada u najčešće bolesti već od rođenja (1). Gubitak sluha, zbog oskudne simptomatologije, može ostati nezapažen i do druge godine djetetova života, što mu može usporiti ili potpuno onemogućiti budući pravilan razvoj govora i jezika. Sve navedeno ima negativne posljedice na djetetov psihosocijalni razvoj, i to ne samo u krugu obitelji već i kao aktivnog člana društvene zajednice (1). Zato je dob u kojoj se oštećenje mora otkriti, uz primjenu odgovarajućih testova, bitna za daljnji razvoj djetetova govora i jezika (1, 2).

Suvremene preporuke temelje se na činjenicama da se do prvog mjeseca života, a najbolje još u rodilištu, obavi probir sve novorođenčadi na oštećenje sluha. Do djetetovog trećeg mjeseca života potrebno je obaviti audiološko ispitivanje, da bi se prije šestog mjeseca života, u djece s dokazanim oštećenjem sluha, moglo početi s habilitacijom i liječenjem (3, 4, 5). Posljednjih se godina rano otkrivanje i liječenje djece s oštećenim sluhom provodi zajedničkim, interdisciplinarnim pristupom pedijatra-neonatologa, audiologa, otorinolaringologa, logopeda i psihologa. Od listopada 2002. godine u svim se hrvatskim rodilištima počeo provoditi sveobuhvatni probir novorođenčadi na oštećenje sluha – SPNOS (6). Stoga nam je bio cilj sustavnim probirom istražiti učestalost oštećenja sluha u novorođene djece u Klinici za ginekologiju i porodniš tvo KBC-a Rijeka, te predložiti optimalan pristup ranom otkrivanju i liječenju djece s oštećenim sluhom.

ISPITANICI I METODE
Ispitanike su činila živorođena novorođ enčad rođena u Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka u razdoblju od 16. listopada 2002. do 31. kolovoza 2004. Osim iz Primorsko-goranske županije, rodilištu gravitiraju trudnice iz Istarske i Ličko-senjske županije. Novorođ enčadi je sluh ispitan neposredno prije otpusta iz rodilišta, metodom evocirane otoakustičke emisije (E-OAE), aparatom "AuDX", proizvođača "Bio-logic" systems Corp., Mundelein, Illinois, USA. Ispitana su oba uha.



Da bismo isključili djecu s lažno pozitivnim nalazom na oštećenje sluha u novorođ enčadi s pozitivnim nalazom tijekom probira - sluh je ispitan još jednom nakon tri tjedna, također u rodilištu, istom metodom i od istih ispitivača. Ako i dalje nije bilo odgovora na jednom ili oba uha, roditelji su s djetetom upućeni u Audiološ ku ambulantu Zavoda za rehabilitaciju sluha i govora KBC-a Rijeka, gdje je sluh provjeren metodom automatskog biljež enja evociranih slušnih potencijala (A-ABR), te dodatnom dijagnostikom potvrđeno ili isključeno oštećenje sluha, a dijete s oštećenim sluhom uključeno u habilitacijski program.



REZULTATI
Analizirano je 5107-ero novorođenčadi rođene u Klinici za ginekologiju i porodniš tvo KBC-a Rijeka u navedenom razdoblju. Prije otpusta iz Klinike probir na ošte- ćenje sluha proveden je u 5054-ero (98,9%) novorođenčadi (tablica 1). Iz tablice 2 je vidljivo da se broj djece s pozitivnim nalazom smanjuje s obzirom na vrijeme testiranja - kod prvog testiranja bilo je pozitivnih 5,7% djece, nakon tri tjedna -1,4% ( što čini 4,3% lažno pozitivnih rezultata prvog testiranja), nakon audiološ kog ispitivanja - 0,3%. Definitivno obostrano oštećenje sluha imalo 0,05% djece.
Isto tako se s vremenom testiranja povisuje broj djece koja se nisu odazvala na testiranje (1,1%).
Rezultate usporedbe učestalosti ošte- ćenja sluha u novorođenčadi sa činiteljima rizika pri rođenju i novorođenčadi bez činitelja rizika prikazali smo u tablici 3. Hi-kvadrat testom utvrđeno je da činitelji rizika na oštećenje sluha značajno utječu na pojavu oštećenja sluha u dječjoj dobi (p<0,05).

RASPRAVA
Posljednjih godina je napredovala spoznaja o ranom razvoju i sazrijevanju unutarnjeg uha i slušnih moždanih putova u čovjeka (7). Dokazano je da fetus može čuti već od 27. tjedna gestacije, što se može potvrditi ispitivanjem automatskih slušnih odgovora moždanog debla fetusa (Automatic Auditory Brain stem Response – A-ABR ) (8).
Unutarnje uho je pri rođenju gotovo potpuno razvijeno, dok se korteks mozga sporije razvija, pa je pri rođenju tek dijelom razvijen. Tijekom prve godine života slušni put se razvija brzo, ali samo ako je stimuliran zvukom i govorom (9). I u slušno oštećene djece neuroanatomski razvoj slijedi normalan tijek, no ako nema slušne stimulacije, senzorni putovi propadaju (9). Zato je dob u kojoj se oštećenje sluha otkrije bitna za daljnji razvoj djetetova govora i jezika. U Klinici za ginekologiju i porodniš tvo KBC-a Rijeka u razdoblju od 16. listopada 2002. do 31. kolovoza 2004. godine bilo je 5107-ero živorođene novorođ enčadi (tablica 1). Metodom evocirane otoakustičke emisije ispitan je sluh u 5054-ero novorođenčadi (98,9%) (tablica 1). Postotak ispitane novorođenčadi podudara se s preporukama American Academy of Pediatrics koja navodi da minimalno 95% novorođenčadi mora biti obuhvaćeno probirom da bi se probir smatrao uspješnim (10, 11). Probirom u rodilištu pozitivan nalaz na oštećenje sluha imalo je 287-ero (5,7%) novorođenčadi. Ova su djeca u dobi od tri tjedna ponovo pozvana u rodiliš te, pa im je istom metodom još jednom provjeren sluh. Među njima su 74 novorođ enčeta (1,4%) i dalje imala pozitivan nalaz, pa je potvrda ili isključenje oštećenja sluha u ove djece obavljena u audiološkoj ambulanti, gdje im je meto- dom automatskog ispitivanja slušnih odgovora moždanog debla (A-ABR) ispitan sluh. U tri djeteta utvrđeno je obostrano oštećenje sluha, što iznosi 0,5‰od ukupno živorođene novorođenčadi u ispitivanom razdoblju (tablica 2). Učestalost oštećenja sluha u našoj populaciji odgovara u svijetu utvrđenoj incidenciji od 1-4 novorođenčeta na 1000 živorođene djece (1, 7).
Sve je više prijevremeno rođene i druge rizične djece, koja preživljavaju zahvaljujuć i napretku u njezi i liječenju u novorođ enačkom razdoblju. Uočeno je da uz nedonošenost i sve komplikacije koje ono nosi (asfiksija pri rođenju, mehanička ventilacija, hiperbilirubinemija), postoje i drugi činitelji rizika (pozitivna obiteljska anamneza, kraniofacijalne anomalije, kongenitalne i rane novorođenačke infekcije, liječenje ototoksičnim lijekovima, hiperbilirubinemija s eksangvinotransfuzijom) koji mogu izazvati oštećenje sluha (12). Među našim ispitanicima bilo je 80-ero novorođenčadi sa činiteljima rizika pri rođenju (1,6% od ukupno ispitane novorođ enčadi). Desetero njih imalo je jednostrano pozitivan nalaz (12,5%), (dva djeteta s pozitivnom obiteljskom anamnezom, šestero njih s kraniofacijalnim anomalijama te dvoje djece niske porođajne mase), dok obostrano oštećenje sluha nije otkriveno u ovoj skupini novorođenčadi. Učestalost oštećenja sluha u ovoj skupini češća je nego u općoj populaciji, što smo uočili i među našim ispitanicima (tablica 3). Prema dobivenim rezultatima jedno dijete s jednostranim oštećenjem sluha i sva djeca s obostranim oštećenjem sluha nisu imala niti jedan činitelj rizika povezan s oštećenjem sluha. Navedeno potvrđuje nastojanje da se probir sluha mora provoditi u sve novorođenčadi u rodiliš tu (3, 5).
Od 5107-ero živorođene novorođen- čadi kod 54-ero (1,1%) nije ispitan sluh. Dio roditelja s djetetom nije se odazvao na ponovljeno ispitivanje, a manji dio njih, uz potporu pedijatra iz primarne zaštite, nije smatrao da je kontrola potrebna. Sve dok i ovaj probir ne postane dio obveznih mjera zdravstvene zaštite djece, ne postoji mogućnost da se neodazvana djeca, tj. njihovi roditelji, privole na ponovljeno testiranje. Potrebna je potpora šire društvene zajednice te daljnje provođ enje edukativnih promidžbenih akcija radi senzibilizacije javnosti i upozoravanje na potrebu provođenja svih postupaka ranog otkrivanja i ranog liječenja ošte- ćenja sluha. Da bismo roditeljima što više približili važnost novorođenačkog probira i ponovnih ispitivanja, pri otpustu iz rodilišta uručujemo im Knjižicu o rođenju djeteta (13), u kojoj ih obavještavamo o probiru sluha u našem rodilištu, te listiće o probiru sluha u novorođenčadi i o razvoju sluha kroz prve tri godine života. Uz to je važna i obaviještenost pedijatra u primarnoj zaštiti o dobrobiti probira sluha u novorođ enčadi, radi dobre komunikacije i potpore u edukaciji roditelja s djetetom oštećena sluha (11, 14). Tijekom svakodnevne kliničke prakse u provođenju probira na oštećenje sluha utvrdili smo da je potrebno osmisliti sustavni pristup kako bi se probirom obuhvatilo što više novorođenčadi, omogućila rana habilitacija i liječenje te poslije sustavno pratilo djecu s oštećenim sluhom. U suradnji s audiolozima, otorinolaringolozima i logopedima, a po uzoru na američ ke autore (1, 2, 15), izradili smo Protokol koji uz rano otkrivanje oštećenja sluha uključuje i sustavno i organizirano pra- ćenje djece s dokazanim oštećenim sluhom (slika 1), (16, 17). Prema Protokolu, provjera sluha se provodi neposredno prije otpusta iz rodiliš ta. Novorođenčetu s pozitivnim nalazom na oštećenje sluha, sluh se ponovno nakon tri tjedna ispituje istom metodom, u rodiliš tu. Ako je rezultat i dalje pozitivan, dijete se upućuje u audiološku ambulantu radi postavljanja definitivne dijagnoze i stupnja oštećenja sluha. U djeteta s potvrđenim oštećenjem sluha u habilitaciju se uključ uje i rehabilitator-logoped u Centru "Slava Raškaj" u Rijeci. Neuropedijatar u Ambulanti za djecu s neurorazvojnim smetnjama prati njihov neurofizički razvoj te procjenjuje je li potrebno genetsko ispitivanje oštećenja sluha (16, 17).

ZAKLJUČAK
Prvi korak u ranom otkrivanju ošte- ćenja sluha je probir sve novorođenčadi na oštećenje sluha. Drugi stupanj provjere sluha potrebno je provesti u istom rodiliš tu, radi boljeg nadzora ponovljenog ispitivanja djece s pozitivnim nalazom na oštećenje sluha. U ispitanom razdoblju je u Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka probirom obuhvaćeno 98,9% živorođene novorođenčadi. Pridržavajući se Protokola, obostrano oštećenje sluha utvrđeno je u troje djece (incidencija od 0,5‰). Svi su uključeni u ranu habilitaciju. Dobiveni rezultati upozorili su na važnost ispitivanja sluha u sve, a ne samo rizične novorođenčadi, te na važnost multidisciplinarnog pristupa djetetu s oštećenim sluhom. Genetsko ispitivanje oštećenja sluha cilj je našeg daljnjeg istraživanja radi poboljš anja dijagnostičkih i terapijskih postupaka.

LITERATURA
1. Dean WA, Davison N. Pediatric Hearing Loss, Clinical Reviews 2002;11:60–5.
2. Yoshinaga – Itano C, Sedey AL, Coulter DK, Mehl AL. Language of early - and later – identified children with hearing loss. Pediatrics 1999; 102:1161–71.
3. Joint Committee on Infant Hearing. Position Statement. Pediatrics 1995;95:152-6.
4. Joint Committee on Infant Hearing Year 2000 Position Statement: Principles and Guidelines for early hearing detection and intervention programs. Pediatrics 2000;106:798- 817.
5. Kenna MA. Neonatal hearing screening. Pediatr Clin North Am 2003;50:301-13.
6. Marn B. Prvi model sveobuhvatnog probira na oštećenje sluha u novorođenčadi u Hrvatskoj. Pediatr Croat 2000;1-2:77-9.
7. Sininger YS, Doyle KJ, Moore JK. The case for early identification of hearing loss in children. Pediatr Clin North Am 1999;46:1-14.
8. DeCasper AJ, Fifer WP. Of human bonding: Newborns prefer their mothers voices. Science 1980;208:1974.
9. Moore JK, Guan YL, Shi SR. Maturation of human auditory cortex. Association for research in otolaryngology, Abstracts 1996;20:28.
10. Erenberg A, Lemons J, Sia C, Tunkel D, Ziring P. Newborn and infant hearing loss: detection and intervention. American Academy of Pediatrics. Task Force on Newborn and Infant hearing, 1998-1999. Pediatrics 1999;103:527-30. 11. Finidzo T, Crumley WC. The role of pediatrician in hearing loss. Pediatr Clin North Am 1999;46:15-35.
12. Richards IDG, Roberts CJ. The hearing impairment at risk infant. Lancet 1967;2-711.
13. Prpić I, Petrović O, Zaputović S. Rođenje djeteta. Rijeka: Grad Rijeka- Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, 2002;8.
14. Paradise JL. Universal newborn hearing screening: Should we leap before we look? Pediatrics 1999;103:670-2.
15. Downs MP, Yoshinaga-Itano C. The efficacy of early identification and intervention for children with hearing impairment. Pediatr Clin North Am 1999;46:79-87.
16. Prpić I, Mahulja-Stamenković V, Kirinčić N. Rano otkrivanje oštećenja sluha novorođenčadi i sustavna skrb za djecu s oštećenim sluhom-pedijatrijska perspektiva. 2.simpozij o probiru na ošte- ćenje sluha, dijagnostici i rehabilitaciji, Zagreb 2003.
17. Mahulja-Stamenković V. Probir novorođenčadi na oštećenje sluha. Rijeka: Medicinski fakultet u Rijeci, 2004. Magistarski rad.

Ključne riječi:
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 49, No 4, listopad - prosinac 2005
Autori: V. Mahulja-Stamenković, I. Prpić, S. Zaputović
Referenca rada:
DOI: