Ultrazvučni probir dojenčadi radi otkrivanja anomalija mokraćnog sustava
Cilj rada: Postnatalno ultrazvučnom pretragom otkriti učestalost anomalija mokraćnog sustava (AMS) u asimptomatske dojenč adi s područja grada Solina, Kaštela, Splita i Trogira. Željeli smo ocijeniti vrijednost ultrazvučne pretrage u otkrivanju AMS-a te procijeniti opravdanost obavljanja dijagnostičkog ultrazvučnog probira organa mokraćnog sustava (MS) u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ispitanici i metode rada: Ultrazvučni probir MS-a obavljen je na skupini od 1000 zdrave, neselektirane dojenčadi u dobi od 0 do 6 mjeseci života (511 muških i 489 ženskih). Rezultati: Od 1000 pregledane dojenčadi AMS je nađena u 22-je (2,2%). U 5-ero dojenčadi pronađen je dvostruki kanalni sustav bubrega, u 2-je dojenčadi malrotiran bubreg, multicističan displastičan bubreg u 1-og novorođenčeta, krvarenje u nadbubreg u 1-og dojenčeta, ektopičan bubreg u maloj zdjelici u 1-og dojenčeta, hipoplastičan bubreg u 1-og dojenčeta, vezikoureteralni refluks (širi kanalni sustav) u 2-je dojenčadi. U 4-ero dojenčadi pronađena je hidronefroza, u 1-og dojenčeta hidronefroza s megaureterom, a u 2-je hidrokalikoza. U 2-je dojenčadi otkriven je neuroblastom nadbubrežne žlijezde. Zaključak: Temeljem UZ probira provedenog u asimptomatske dojenčadi otkrili smo učestalost anomalija mokrać nog sustava od 2,2%. Držimo opravdanim u dojenčadi raditi UZ probir organa MS-a, jer se ranim otkrivanjem njegovih anomalija i bolesti može značajno utjecati na kasniji morbiditet.Ključne riječi: MOKRAĆNI SUSTAV – anomalije, ultrasonografija; PROBIR UVOD
Anomalije mokraćnog sustava (AMS) događaju se u oko 10% populacije i uključ uju različite promjene oblika, polo- žaja i mase bubrega, promjene krvožilnog sustava bubrega, cistične bolesti bubrega, podvostručenje i druge anomalije kanalnih sustava bubrega, anomalije uretera, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi te druge nepravilnosti razvoja. Čine oko 30% svih kongenitalnih malformacija te oko 40% slučajeva svih bubrežnih bolesti. Gotovo polovica svih slučajeva kronič ne bubrežne insuficijencije u dječjoj dobi otpada na AMS. Čak u dvije trećine slučajeva znaju biti udružene s anomalijama drugih organskih sustava (1-5). AMS je vrlo važno otkriti što ranije. U tome nam pomaže prenatalni i postnatalni ultrazvuč ni probir mokraćnog sustava. Ultrazvuk je danas prva dijagnostička metoda oslikavanja u djece s bubrežnom bolešću. Metoda je jednostavna, brza i ne zahtijeva posebnu pripremu djeteta. U novorođ enčadi, dojenčadi i male djece primjenjuju se sektorske, konveksne i linearne sonde od 5-7,5 MHz, a u velike djece sonda od 3,5 MHz.
Pregledava se s prednje strane, tj. u supinaciji, sa stražnje strane, tj. u pronaciji i s bočne strane u polukosom bočnom položaju. Iznimno se nemirno dijete može pregledavati u naručju roditelja. Sedacija gotovo nikad nije potrebna (2, 6-8). Od svih malformacija otkrivenih ultrazvukom in utero 30% otpada na malformacije urogenitalnog sustava (9).

Ultrazvukom se mogu prikazati brojne prirođene anomalije bubrega, primjerice obostrani ili jednostrani nedostatak bubrega, podvojeni bubreg, podvostručen kanalni sustav, potkovasti bubreg, kri- žana ektopija, malrotiran bubreg, hidronefroza i megaureter, bubreg poput palačinke (pancake kidney), hipoplazija bubrega, cistične bolesti bubrega, multicistič na displazija bubrega, vrlo rijetka unilateralna cistična bolest bubrega te mnoge druge promjene (10, 11). U stanjima opstruktivne uropatije moguće je odrediti stupanj dilatacije kanalnog sustava i stupanj redukcije debljine bubrežnog parenhima. Ultrazvuk ima značajno mjesto u otkrivanju tumora bubrega i nadbubrež ne žlijezde, postojanje lokalnih metastaza u retroperitonealnim limfnim čvorovima i metastaza u druge abdominalne organe, te infiltracija renalnih vena tumorskim procesom (6, 12-24). Ultrazvukom se mogu vidjeti mnoge stečene patološke promjene: nefroliti, ureteroliti, difuzne i fokalne, te kronične upalne promjene bubrega (6, 12, 15, 25-27).
Ultrazvučni probir mokraćnog sustava radi se u svijetu prenatalno i postnatalno. Objavljeno je više radova koji se bave prenatalnim i postnatalnim ultrazvučnim probirom mokraćnog sustava (8, 20, 28-74). Široka upotreba prenatalnih i postnatalnih ultrazvučnih pregleda dovela je do povećanog otkrivanja anomalija mok- raćnog sustava. Vrlo je bitno što prije prepoznati malformaciju mokraćnog sustava i prevenirati daljnje oštećenje bubrega. Dosad su rađena mnoga ultrazvučna ispitivanja organa mokraćnog sustava radi otkrivanja anomalija. Ovisno o ispitivanoj populaciji i uvjetima ispitivanja incidencija AMS-a u djece kreće se od 0,5%-1,96% (20, 38-42, 68).
CILJ RADA
Ciljevi ovog rada su ultrazvučnom pretragom postnatalno otkriti učestalost anomalija mokraćnog sustava (AMS) u asimptomske dojenčadi s područja grada Solina, Kaštela, Splita i Trogira te dokazati ili isključiti otkrivene anomalije drugim dijagnostičkim metodama, ako je to potrebno. Željeli smo ocijeniti vrijednost ultrazvučne pretrage u otkrivanju AMS-a, te procijeniti opravdanost obavljanja dijagnostič kog ultrazvučnog probira organa mokraćnog sustava u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

ISPITANICI I METODE RADA
Od rujna 1998. do rujna 2002. godine napravljen je ultrazvučni probir mokrać nog sustava na skupini od 1000 zdrave i na vrijeme rođene novorođenčadi i dojenč adi od 0 do 6 mjeseci života, koja pripadaju gradu Solinu, Kaštelima, Splitu i Trogiru. Najmlađe je imalo 7 dana, a najstarije 6 mjeseci. Od toga je 511 bilo muške i 489 ženske djece. Ispitanici su bila djeca bez kliničkih znakova bolesti mokraćnog sustava. Populacija je bila neselektirana. Pregledu je prisustvovao jedan ili oba roditelja. Za svu djecu je dobivena suglasnost roditelja za pregled. Ultrazvučni probir mokraćnog sustava je u jednog dijela dojenčadi istodobno bio provođen s ultrazvučnim probirom kukova, a jedan je dio dojenčadi doveden samo na ultrazvučni pregled mokraćnog sustava. Ni u jednom slučaju sedacija nije bila potrebna.
Svi ultrazvučni pregledi rađeni su u Domu zdravlja Solin u specijalističkoj pedijatrijskoj ordinaciji K. D. Rabljen je ultrazvuč ni aparat Siemens Sonoline Prima. Sva su djeca pregledana semikonveksnom sondom od 5 MHz i linearnom sondom od 7,5 MHz, koje omogućuju vrlo kvalitetan morfološki B-prikaz bubrega. Prvo je započet pregled mokraćnog mjehura dok je dijete ležalo na leđima. Samo su djeca s punim mokraćnim mjehurom ušla u studiju analize mokraćnog mjehura. Pregledano je 416-ero dojenčadi s punim mjehurom. Od toga je bilo 216 muške i 200 ženske dojenčadi. UZ pregled mokraćnog mjehura obavljen je u poprečnom i uzdužnom presjeku. Pritom je prikazan oblik, veličina i stijenka mokrać nog mjehura. Uvijek je izmjerena i debljina stijenke mokraćnog mjehura. Ocijenjen je donji dio mokraćovoda s ureterovezikalnim spojem te vrat mjehura. Ultrazvučno su pretraženi mokraćovodi, ako su bili vidljivi.
Nakon UZ prikaza mokraćnog mjehura pristupilo se pregledu desnog i lijevog bubrega, dok je dijete ležalo na leđima, tj. u supinaciji, a potom u položaju na trbuhu, tj. u pronaciji. Rađeni su uzdužni i popreč ni presjeci. Djeca su bila pretraživana u sagitalnoj i aksijalnoj ravnini pri prednjem lateralnom pristupu, uz upotrebu jetrenog parenhima i parenhima slezene za akustički prozor. Praćene su sljedeće ultrazvuč ne osobine bubrega: bubrežna veličina, pravilnost bubrežnih obrisa, ehogenost bubrežnog parenhima (korteksa i medule), kortikomedulska diferencijacija, pijelokalicealni sustav, središnji odjek, područje nadbubrežnih žlijezda i druge ultrazvučne osobine. U procjeni bubrežne veličine za dob primijenjena je metoda po Hanu i Babcocku (75). Ultrazvučno procjenjivanje bubrežne veličine u našem radu je određeno mjerenjem bubrežne duljine u supinaciji i pronaciji koja je izmjerena u najdužem uzdužnom presjeku. Prilikom svakog pregleda obavljeno je ukupno 6 uzastopnih mjerenja za svaki bubreg (3 u supinaciji i 3 u pronaciji) i zabilježena je najveća vrijednost. Svaki graničan, sumnjiv ili pozitivan nalaz podrazumijevao je daljnje ultrazvučne kontrole, rengenske i radioizotopske pretrage do postavljanja konačne dijagnoze. Nakon toga je u neke djece provedena terapija, a u druge je bilo indicirano samo daljnje praćenje. Sve ultrazvučne preglede i mjerenja obavila je ista osoba (K. D.), tako da nije postojala mogućnost varijabilnosti izme- đu različitih pregledavača pri izvođenju pretraga.
REZULTATI
U potrazi za AMS-om pregledano je 1000 dojenčadi sa 2000 bubrega bez klinič kih znakova bolesti mokraćnog sustava. Od toga broja je bilo 511 muške i 489 ženske djece.
Od ukupnog broja ispitanika pronađeno je 5-ero dojenčadi s dvostrukim kanalnim sustavom bubrega (4 ženske, 1 muški), a od toga je jedno imalo obostra- no podvostručen kanalni sustav (slika 1), dvoje dojenčadi s malrotiranim bubregom, jedno dijete s multicistično displastič nim bubregom (slika 2), jedno dijete s krvarenjem u nadbubrežnu žlijezdu, jedno dijete s ektopičnim bubregom u maloj zdjelici, jedno dijete s hipoplastičnim bubregom, dvoje muške djece s vezikoureteralnim refluksom (UZ pregledom viđen širi kanalni sustav). U jednog djeteta na- đen je obostrani refluks (lijevo II. st., a desno III. st.). U drugog djeteta je poslije bio pronađen obostrani refluks (lijevo IV. stupnja, koji je viđen ultrazvučno kao širi kanalni sustav, i desno III. stupnja, koji nije zamijećen ultrazvukom). Zaključno, ultrazvučno je viđen širi kanalni sustav u 3 refluktirajuća bubrega: 1 II. stupnja, 1 III. stupnja, 1 IV. stupnja. Ultrazvučnim probirom uočana je hidronefroza u 4 muške dojenčadi (slika 3), hidronefroza s megaureterom u 1 muškog dojenčeta, hidrokalikoza u 2 muške dojenčadi (slika 4). U dvoje dojenčadi nađen je neuroblastom desne nadbubrežne žlijezde (1 muško, 1 žensko) (slika 5 a, b, c). Ukupno je u 22-je djece (14 muških, 8 ženskih) nađena anomalija mokraćnog sustava, od toga 2 maligna tumora. Od ukupnog broja pregledane dojenčadi to iznosi 2,2%, (1,4% muških i 0,8% ženskih). Obavljeno je 112 ponovljenih pregleda. Svu djecu koja su ušla u istraživanje dalje smo pratili i od njihovog pedijatra dobili smo povratnu informaciju glede kasnije pojave infekcije mokraćnog sustava nakon UZ pregleda i otkrivanja vezikoureteralnog refluksa.
Od 1000 zdrave dojenčadi u kojih je napravljen UZ probir mokraćnog sustava 84-ero je poslije imalo infekciju mokrać nog sustava, što iznosi 8,4%. U ukupnom broju od 6-ero djece pronađeno je 10 VUR-a (7 II. st., 2 III. st., 1 IV. st.). Od toga je broja 7 refluktirajućih bubrega pokazalo uredan UZ nalaz (6 II. st., 1 III. st.). Od ukupnog broja (1000) pregledane dojenčadi u 6-ero (0,6%) je otkriven vezikoureteralni refluks.
Od ukupnog broja djece koja su poslije UZ pregleda imala infekciju mokrać nog sustava (84-ero) u 6-ero je otkriven vezikoureteralni refluks, što iznosi 7,1%.
RASPRAVA
Ultrazvučna pretraga mokraćnog sustava je slikovna pretraga koja je jednostavna, brza, neškodljiva i bezbolna. Posebna priprema novorođenčeta i dojenčeta za pretragu nije potrebna. Za izvođenje UZ pretrage moraju postojati: dobro educiran pregledavač, dobar UZ aparat, primjereno topla soba i gel, a dijete mora biti primjereno hidrirano. Procjena bubrežne veličine i brzine bubrežnog rasta je temelj prikazivanja dječjeg mokraćnog sustava. Brojni standardi za interpretaciju sono- grafskog, urografskog i scintigrafskog mjerenja bubrežne veličine, koji se temelje na maksimalnoj duljini ili izračunatom volumenu bubrega, publicirani su i široko se klinički primjenjuju (75-91).

Sonografija je idealna metoda oslikavanja za procjenu duljine bubrega, jer se može ponavljati bez štetnih posljedica za dijete. Unilateralno ili bilateralno smanjenje ili povećanje bubrežne duljine važan je znak mnogih bubrežnih bolesti, zato je važno znati normalne raspone duljina ovog organa u zdrave dojenčadi. Radeći ultrazvučni probir mokraćnog sustava u 437-ero zdrave dojenčadi u dobi od 2 do 10 mjeseci života, skupina američ kih pedijatara i radiologa našla je u 1,37% dojenčadi anomalije koje su zahtijevale operativno liječenje (38). Engleska skupina autora iz Newcastlea radila je ultrazvučni probir mokrać nog sustava u 1061-og novorođenčeta. Trideset troje novorođenčadi (3,1%) bilo je sumnjivo na anomaliju mokraćnog sustava. Daljnjom obradom u 11-ero djece je dokazana bolest bubrega, što iznosi 1,03% (39), a u našem istraživanju dvostruko više, tj. 2,2%. Radeći ultrazvučni probir novorođen- čadi između 20. i 40. dana života u 15 centara Italije, talijanski su autori našli učestalost anomalija mokraćnog sustava od 1,78% u skupini od 13,976-ero novorođ enčadi. Njihovi rezultati su slični rezultatima naše studije. Oni drže da je program probira novorođenčadi radi otkrivanja anomalija mokraćnog sustava izuzetno koristan, jer korist samog probira uvelike nadmašuje njegovu cijenu i cijenu liječenja komplikacija ovakvih stanja. Izbjegavanje ili čak odgađanje dijalize može pridonijeti izvanrednim uštedama, što je za pojedinca i društvo od izuzetne koristi (41). Radeći ultrazvučni probir mokraćnog sustava u 3799-ero zdrave tromjesečne dojenčadi, japanski su autori pronašli 139 (3,7%) sumnjivih na anomaliju mokrać nog sustava. U 33-je djece ili 0,9% od ukupnog broja ispitane dojenčadi dijagnostič kom je obradom potvrđena anomalija mokraćnog sustava. Od toga je 17-ero djece imalo VUR, 10-ero hidronefrozu, 2-je unilateralnu renalnu ageneziju, 2-je unilateralno smanjen bubreg, 1 potkovasti bubreg. Nađena je jednostavna ureterocela, ektopična ureterocela, megaureter i srednje dilatiran ureter. Oni drže da njihovi rezultati pokazuju kako je ultrazvuč ni probir dojenčadi korisna i vrijedna metoda otkrivanja anomalija mokrać nog sustava (42). Skupina austrijskih autora iz Graza uspoređivala je prenatalno otkrivene anomalije mokraćnog sustava s malformacijama otkrivenih poslije urinarne infekcije u dojenačkoj dobi. Ukupno 56% od svih rano prepoznatih anomalija dijagnosticirano je prenatalno. Najčešća dijagnoza je bila opstrukcija pijeloureterič nog vrata. Otkrivena je u 45% dojenčadi, a opstruktivni megaureter u 23%. 44% djece trebalo je kirurški lije- čiti. Prenatalnim ultrazvučnim probirom dijagnosticirano je 74% opstruktivnih anomalija, 90% multicističnih displastič nih bubrega, ali samo 20% VUR-a. Ti podatci pokazuju važnost prenatalnog ultrazvuč nog screeninga, ali je još i sad velik broj malformacija otkrivenih poslije urinarne infekcije (43). U svim velikim centrima ultrazvučne pretrage se obavljaju nakon rođenja. Prvog dana rođenja treba biti oprezan u interpretaciji nalaza, jer fiziološka dehidracija novorođenčeta može uzrokovati neznatnu dilataciju kanalnog sustava, koja se rapidno pogorš ava idućih dana. Potrebno je raditi prenatalni, ali i postnatalni ultrazvučni probir mokraćnog sustava. E b e l K. D. u svom komentaru navodi da oko 20% anomalija evidentiranih in utero nisu prisutne poslije rođenja, dok je 10%-20% slučajeva hidronefroza prvo otkrivena postnatalno. Većina hidronefroza, čak i onih koje su uzrokovane opstrukcijom, može se liječiti konzervativno bez pogoršanja bubrežne funkcije. Primarni megaureter je drugi uzrok hidronefroze u novorođenčadi. Dijagnostički postupak je sličan ako dilatirani ureter perzistira i dojenče nema simptoma (66). Jelen Z. je u Poljskoj radio ultrazvuč ni probir mokraćnog sustava u 1021-og novorođenčeta od nekoliko sati do 21 dana života. U 1,96 % novoro- đenčadi našao je anomaliju mokraćnog sustava (68). To se slaže i s našim istra- živanjem.
Tsai Jeng - Dawisur . radili su ultrazvučni skrining mokraćnog sustava u 2384-ero (od 2 do 36 dana života) zdrave i asimptomatske novorođenčadi. Držali su se definicije stupnja hidronefroze prema sustavu Društva za fetalnu urologiju. Cilj njihovog istraživanja je bio otkriti asimptomatski vezikoureteralni refluks. Napravili su MCUG u slučajevima umjerene i teške hidronefroze ili perzistentne blage hidronefroze. VUR je bio dijagnosticiran u 1,26% djece od ukupnog broja 2384-ero novorođenčadi koji su ušli u istraživanje. Oni zaključuju da premda ultrazvuk nije pouzdano sredstvo za dijagnozu VUR-a, on može otkriti mnoge slučajeve tijekom novorođenačkog razdoblja, upotrebljavajući skrining program (62). U našem smo istraživanju od 11-ero djece s kanalnim sustavom širim od 10 mm našli VUR u 2-je djece (18%). A. Č e r n i a n s k a i s u r . iz Slovač ke navode da se u njihovoj zemlji postnatalni ultrazvučni skrining radi od 1994. godine (73). C s . B e r e c z k i i s u r . iz Mađarske radili su ultrazvučni skrining mokrać nog sustava u 9650-ero neselektirane novorođenčadi i u 4,12% su našli dilataciju pelvisa (74). Oni zaključuju da prenatalni i postnatalni UZ skrining daju najbolju procjenu dilatacije pelvisa te procjenu potrebe daljnjih pretraga i liječenja. U našem istraživanju našli smo u dvoje djece (1 muško, 1 žensko) neuroblastom u području nadbubrežne žlijezde. Dječak je bio u dobi od 29 dana bez ikakvih kliničkih simptoma bolesti kad je probirom otkriven tumor veličine 3,8 x 3,2 cm u području desne nadbubrežne žlijezde. Djevojčica je bila u dobi od 3 mjeseca i 10 dana, također bez ikakvih kliničkih znakova bolesti, kad joj je otkriven tumor veličine 2,9 x 1,6 cm u području desne nadbubrežne žlijezde. Oba djeteta su podvrgnuta daljnjim dijagnostičkim pretragama, nakon čega su operirana. Ekstirpiran je samo tumor, a bubreg je ostao intaktan. U jednog i drugog djeteta se patohistološ kom dijagnostikom potvrdio neuroblastom u prvom stadiju bolesti. U tom stadiju nije potrebna dodatna kemoterapija i radioterapija. U toj skupini nižeg rizika petogodišnje preživljavanje je iznad 90%, i to samo s operativnim zahvatom (16). Za uspješno liječenje neuroblastoma bitno je što ranije otkrivanje bolesti. Na žalost, bolesnici često dolaze na liječenje već u poodmaklim stadijima bolesti. Činjenica da kod neuroblastoma u urinu postoje metaboliti kateholamina koje tumor secernira u 80%-90% slučajeva poslužila je za "skrining programe" (92). Prema nacionalnom zdravstvenom programu u Japanu se od 1985. svoj mladoj dojenčadi (do 6 mjeseci života) uzima uzorak urina iz kojeg se kvantitativno određuju metaboliti kateholamina (VMA spot test). Od 1987. program se provodi pomoću nove metode: visokoprotočne tekuće kromatografije. Prema cost benefit studijama "skrining programi" na razini države su isplativi, jer otkrivaju bolest u nižem stadiju, što pojednostavljuje i pojeftinjuje liječenje.

Skupina tajvanskih autora radila je program brzog masovnog ultrazvučnog probira bubrega i susjednih organa u školske djece i novorođenčadi. Bilo je pregle- dano više od pola milijuna djece i učestalost abnormalnosti je bila oko 0,5%. Od svih pacijenata 22-je su imala tumor. Oni drže da masovni UZ probir može biti koristan u otkrivanju tumora bubrega i susjednih organa (20).
I Wilmsov tumor i neuroblastom su tumori koji se najčešće javljaju u dojenač koj dobi. Bilo bi opravdano svakom dojenčetu napraviti UZ pregled abdomena radi otkrivanja prirođenih anomalija i tumora. Ako se postavlja pitanje cost-benefit analize, onda najprije treba odgovoriti na sljedeća pitanja. Koliko stoji liječenje djeteta u višim stadijima malignog tumora?

Koliko psihološko i novčano opterećenje jedna maligna bolest djeteta znači obitelji? Koliko stoji liječenje djeteta u prvom stadiju bolesti, kad se tumor samo operativno liječi bez kemoterapije i radioterapije, a koliko u kasnijim stadijima? Postotak izlječenja u prvom stadiju neuroblastoma je više od 90% (nakon navršene 2. godine života tumor je u znatno višim stadijima, kad je postotak izlječenja tek 20-30%). Na kraju možemo upitati koliko stoji jedan ljudski život? Ako umre dojenče, izgubljeno je oko 75 godina ljudskog života, koliko iznosi prosječno trajanje života u Hrvatskoj. Svakom društvu je u interesu imati što zdraviju populaciju i što manje sredstava izdvajati za liječenje njegovih članova. Zbog toga je preventivno djelovanje od velikog značenja za racionalizaciju u zdravstvu. Temeljem dijagnostičkog UZ probira djeca s patološkim nalazom biti će pravodobno dalje obrađena i liječena, što će se izravno pozitivno odraziti na zdravlje dotične djece i dječje populacije u toj zajednici. Vjerojatno će se smanjiti i troškovi liječenja te djece u odnosu na troškove koji bi nastupili u slučaju nepravodobnog uspostavljanja dijagnoze anomalije mokrać nog sustava i tumora. Treba se zalagati da se i u Hrvatskoj, kao i u nekim drugim zemljama, provodi UZ probir mokraćnog sustava radi otkrivanja anomalija i tumora. Otkrivanje bolesti u ranoj fazi, kad je ona još izlječiva, dovodi do konačnog cilja da imamo zdravo dijete koje će izrasti u zdravog odraslog čovjeka.

LITERATURA
1. Vlatković V. Bolesti mokraćnih organa u djece, 3. dop. izd. Školska knjiga, Zagreb, 1989.
2. Batinić D. Bolesti bubrega i mokraćnih organa. U: Zergollern Lj, Reiner-Banovac Ž, Barišić I, Richter D, Votava-Raić A. Pedijatrija 1 i 2. Naprijed, Zagreb, 1994;1079-293.
3. Batinić D. Bolesti mokraćnih i spolnih organa. U: Mardešić D. Pedijatrija, 6. izd. Školska knjiga, Zagreb, 2000;901-57.
4. Batinić D, Milošević D, Nižić LJ, Vrljičak K, Matković M, Batinić D, Grković L. Antenatalna hidronefroza (sažetak). Paediatr Croat 2004; 48: 45.
5. Puretić Z, Slaviček J, Bubić-Filipi LJ, Šmalcelj R, Batinica S, Kes P. Kongenitalne anomalije bubrega u uznapredovalu kroničnom zatajenju bubrega dječje dobi (sažetak). Paediatr Croat 2004;48:46.
6. Babcock DS, Patriquin HB. The pediatric kidney and adrenal glands. U: Rumack CM, Wilson SR, Charboneau JW. Diagnostic ultrasound 1 i 2, 2. izd. Mosby, St. Louis, Missouri 1998;1683-716.
7. Cvitković Kuzmić A. Procjena intrarenalnih arterijskih Dopplerskih spektara kod djece. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet. Magistarski rad 1998.
8. Samad MA, Hayashibara H, Utsunomiya Y, Shiraki K. A study on echogenic changes of the kidney- spleen and liver-spleen contrasts with age in infants and children. Yonago Acta medica 1997;40: 31-42.
9. Fong KW, Ryan G. The fetal urogenital tract. U: Rumack CM, Wilson SR, Charboneau JW. Diagnostic ultrasound 1 i 2, 2. izd. Mosby, St. Louis, Missouri 1998;1093-121.
10. Saraga M, Vukić-Košuljandić Đ, Saraga-Babić M, Cambj-Sapunar L. Unilateralna cistična bolest u djece. Paediatr Croat 2002;46:133-6.
11. Saraga M. Ciste i cistične bolesti bubrega u djece. Paediatr Croat 2002;46:23-32.
12. Fučkar Ž. Sonografija urogenitalnog sustava. Ljubljana, Rijeka: Partizanska knjiga, 1987.
13. Živković R. Klinički gastroenterološki ultrazvuk. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1998.
14. Fučkar Ž. Bubrezi. U: Kurjak A, Fučkar Ž, Gharbi HA. Ultrazvuk abdomena i malih organa. Zagreb: Naprijed, 1990;205-29.
15. Gregorić A, Japelj I. Ultrazvuk dječjih mokraćnih organa. U: Kurjak A, Fučkar Ž, Gharbi HA. Ultrazvuk abdomena i malih organa. Zagreb: Naprijed, 1990;230-55.
16. Stepan Giljević J. Vrijednost određivanja ekspresije proliferacijskih obilježivača PCNA, Ki–67, te bcl-2, bax i p53 u neuroblastomima. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet. Doktorska dizertacija 2002.
17. Ćepulić M, Nakić M, Milić Ž, Ćepulić E. Solidni maligni tumori u dječjoj dobi. Paediatr Croat 1999; 43:17-23.
18. Konja J. Neuroblastom. Pediatr Croat 1999;43; 57-60.
19. Stepan J, Ćepulić M, Milić Ž, Nakić M, Gogolja D. Nefroblastom – Wilmsov tumor. Paediatr Croat 1999;43;45-9.
20. Sheih CP, Chen WJ, Li YW, Liao YJ, Hung CS. Tumors detected in renal ultrasonic screening. Chung-Hua Min Kuo Hsiao Erh Ko i Hsueh Hiu Tsa Chih 1991;32:291-6.
21. McNeil DE, Brown M, Ching A, DeBaun MR. Screening for Wilms tumor and hepatoblastoma in children with Beckwith-Wiedemann syndromes: a cost-effective model. Med Pediatr Oncol 2001;37: 349-56.
22. Chen YF, Li YW, Sheih CP, Hsu CY. Renal cell carcinoma: unusual pediatric renal tumors. J Form Med Associat 1999;98:118-21.
23. Choyke PL, Siegel MJ, Craft AW, Green DM, DeBaun MR. Screening for Wilms tumor in children with Beckwith-Wiedemann syndrome or idiopathic hemihypertrophy. Med Pediatr Oncol 1999;32: 196-200.
24. De Baun MR, Brown M, Kessler L. Screening for Wilms tumor in children with high-risk congeni- tal syndromes: considerations for an intervention trial. Med Pediatr Oncol 1996;27:415-21.
25. Šubat-Dežulović M. Primarni vezikoureteralni refluks i refluksna nefropatija. Paediatr Croat 2002; 46:133-40.
26. Cvitković-Kuzmić A. Ultrazvuk i dopler mokrać nog sustava kod uroinfekcija u djece. Paediatr Croat 2002;46: 143-4.
27. Milošević D, Batinić D. Urolitijaza u dječjoj dobi. Paediatr Croat 2002;46:33-5.
28. Bernstein GT, Mandell J, Lebowitz RL, Bauer SB, Colodny AH, Retik AB. Ureteropelvic junction obstruction in the neonate. J Urol 1988;140: 1216-21.
29. Ross JH, Kay R, Knipper NS, Streem SB. The absence of crossing vessels in association with ureteropelvic junction obstruction detected by prenatal ultrasonography. J Urol 1998;160:973-5.
30. Mandell J, Lebowitz RL, Peters CA, Estroff JA, Retik AB, Benacerraf BR. Prenatal diagnosis of the megacystis-megaureter association. J Urol 1992; 148:1487-9.
31. Ring E, Petritsch P, Riccabona M, Vilits P, Haim Kutting M, Hubmer G. Prenatal diagnosis of primary megaureter. Klin Pediatr 1992;204:382-5.
32. Farrokh D. Early diagnosis of congenital ureterocele. J Belge Radiol 1992;75:25-8.
33. Capasso P, Gudinchet F. Congenital ureteroceles: an indication for screening? Pediatr Radiol 1997;27:815-7.
34. Williams CR, Perez LM, Joseph DB. Accuracy of renal-bladder ultrasonography as a screening method to suggest posterior urethral valves. J Urol 2001;165:2245-7.
35. Balbay MD, Ozsan O, Ozbek E, Ozkan S, Gunes A. Comparison of screening of vesicoureteral reflux with renal ultrasound and voiding cystourethrography. Int Urol Nephrol 1998;30:263-6.
36. Felc Z, Ilijaš Trofenik A. Ali rutinski pregled sečil z ultrazvokom v neonatalnem obdobju poveča možnost prepoznavanja prirojene hidronefroze? Prvi simpozij « Na stičiščih neonatologije», Laško, 8.-9. Dec, 2000;65-74.
37. Marić Š, Abramović V. Ultrazvuk kao skrining metoda za dijagnostiku uropatija u djece. Arhiv ZMD 1988;32:179-90.
38. Steinhart JM, Kuhn JP, Eisenberg B, Vaughan RL, Maggioli AJ, Cozza TF. Ultrasound screening of healthy infants for urinary tract abnormalities. Pediatrics 1988;82.
39. Scott JES, Lee REJ, Hunter EW, Coulthard MG, Matthews JNS. Ultrasound screening of newborn urinary tract. Lancet 1991;338:1571-3.
40. Hiraoka M, Kasuga K, Hori C, Sudo M. Ultrasonic indicators of ureteric reflux in the newborn. Lancet 1994;343:519-20.
41. Bianchi M, Coppo R. Ultrasonography (US) screening for nephro-uropathies on 14.000 newborns (Abstr). The tenth Congress IPNA, Santiago de Chile, 27 Aug-1 Sept, 1995; Pediatr Nephrol 1995;9:C82.
42. Sakuma T, Ogawa O. Ultrasonographic screening in healthy 3-month-old children for congenital malformations of the urinary tract. Nippon Hinyokika Gakkai Zasshi 1998;89:468-76.
43. Ring E, Riccabona M, Vilits P, Hausler M. Prenatal diagnosis of urinary tract malformations. Slov Pediatr 1995;1-3:178-80
. 44. Reddy PP, Mandell J. Prenatal diagnosis. Therapeutic implications. Urol Clin North Am 1998;25:171-80.
45. Winters WD, Lebowitz RL. Importance of prenatal detection of hydronephrosis of the upper pole. AJR AM J Roentgenol 1990;155:129-9.
46. Andry G, Montagne JP, Brueziere J. Prenatal screening in utero of urinary abnormalities. Management. Ann Urol Paris 1992;26:197-201.
47. Kuwertz Broking E, Pohl J, Ernest R, von Lengerke HJ, Schober O, Frund S, Bulla M, Holzgreve W. Management of children with prenatally diagnosed urinary tract abnoramalities. Monatsschr Kinderheilkd 1993;141:468-73.
48. Marra G, Barbieri G, Dell'Agnola CA, Caccamo ML, Castellani MR, Assael BM. Congenital renal damage associated with primary vesicoureteral reflux detected prenatally in male infants. J Pediatr 1994;124:726-30.
49. Assael BM, Guez S, Marra G, Secco E, Manzoni G, Bosio M, Pelegatta A, Acerbi L, delli Agnola Selvaggio G, Vegni M, Cecchetti V, Cucchi L. Congenital reflux nephrophaty: a follow-up of 108 cases diagnosed perinatally. Br J Urol 1998;82:255-7.
50. Lepercq J, Beaudoin S, Bargy F. Outcome of 116 moderate renal pelvis dilatation at prenatal ultrasonography. Fetal Diagn Ther 1998;13:79-81.
51. Gordon I, Dhillon HK, Peters AM. Antenatal diagnosis of renal pelvic dilatation – the natural history of conservative menagement. Pediatr Radiol 1991;21:272-3.
52. Valentin L, Marsal K. Does the prenatal diagnosis of fetal urinary tract anomalies affect perinatal outcome? Ann N Y Acad Sci 1998;18;59-73.
53. Noe HN. The long-term results of prospective sibling reflux screening. J Urol 1992;148:1739-42.
54. Burge DM, Griffiths MD, Malone PS, Atwell JD. Fetal vesicoureteral reflux: Outcome following conservative postnatal management. J Urol 1992; 148:1743-5.
55. Elder JS. Commentary: Importance of antenatal diagnosis of vesicoureteral reflux. J Urol 1992; 148:1750-4.
56. Kenda R, Fettich J, Zupančič Ž. Screening of asymptomatic siblings of children with vescioureteral reflux. Slov Pediatr 1995;1-3:148-7.
57. Anderson PAM, Rickwood AMK. Features of primary vesicoureteral reflux detected by prenatal sonography. Br J Urol 1991;67:267-71.
58. Reznik VM, Budorick NE. Prenatal detection of congenital renal disease. Urol Clin North Am 1995;22:21-30.
59. Scott JES, Swallow V, Coulthard MG, Lambert HJ, Lee RE. Screening of newborn babies for familiar ureteric reflux. Lancet 1997;350:396-400.
60. Capolicchio G, Leonard MP, Wong C, Jednak R, Brzezinski A, Salle JLP. Prenatal diagnosis of hydronephrosis: Impact on renal function and its recovery after pyeloplasty. J Urol 1999;162:1029-32.
61. Mouriquand PDE, Triosfontaines E, Wilcox DT. Antenatal and perinatal uro-nephrology: current questions and dilemmas. Pediatr Nephrol 1999;13: 938-44.
62. Tsai JD, Huang FY, Tsai TC. Asymptomatic vesicoureteral reflux detected by neonatal ultrasonographic screening. Pediatr Nephrol 1998; 12:206-9.
63. Anderson NG, Abbott GD, Mogridge N, Allan RB, Maling TM, Wells JE. Vesicoureteric reflux in the newborn: relationship to fetal renal pelvic diameter. Pediatr Nephrol 1997;11:610-6.
64. Ransley PG, Dhillon HK, Gordon I, Duffy PG, Dillon MJ, Barratt TM. The postnatal management of hydronephrosis diagnosed by prenatal ultrasound. J Urol 1990;144:584-7.
65. Thomas DFM, Gordon AC. Management of prenatally diagnosed uropathies. Arch Dis Child 1989; 64:58-63.
66. Ebel KD. Uroradiology in the fetus and newborn: diagnosis and follow-up of congenital obstruction of the urinary tract. Pediatr Radiol 1998;28: 630-5.
67. Padovani EM, Bergamo AIA, Khoory BJ. Neonatal ultrasonic screening and follow up of urinary tract malformations. Pediatr Med Chir 1996;18:37-41.
68. Jelen Z. The value of ultrasonography as a screening procedure of the neonatal urinary tract: a survey of 1021 infants. Internat Urol Nephr 1993; 25:3-10.
69. Kletscher B, deBadiola F, Gonzalesz R. Outcome of hydronephrosis diagnosed antenatally. J Pediatr Surg 1991;26:455-60.
70. Donovan JM, Ney KG, Maizels M. Ultrasound. In-office Ultrasonography for pediatric urology. Urol Clin North Am 1989;16:841-55.
71. Belman AB. A perspective on vesicoureteral reflux. Urol Clin North Am 1995;22:139-50.
72. Uroz Tristan J, Perez Candela V, Garcia Anguiano Duque F, Busto Ferrer C, Dominquez Ortega F, Arteaga Garcia R, Sanchis Solera L, de la Iglesia Inigo S, Valenciano Fuentes B. Renal volumetric echography in the newborn infant with an agenetic, dysplastic or obstructive contralateral kidney. Cir Pediatr 1994;7:124-7.
73. Černianska A, Miklovičova D, Červenova O. Urinary tract infections in children with postnatal detection of hydronephrosis (Abstracts). Pediatr Nephrol 2004;19:C217.
74. Bereczki Cs, Orvos H, Sumegi V, Tuksa A, Bagi J, Kukla E, Haszon I, Fuzesi K, Turi S. Postnatal renal pelvis dilatation – results of 9650 screened neonates (Abstracts). Pediatr Nephrol 2004;19:C217.
75. Han BK, Babcock DS. Sonographic measurements and appearance of normal kidneys in children. AJR 1985;145:611-6.
76. Zerin JM, Meyer RD. Sonographic assessment of renal length in the first year of life: the problem of "spurious nephromegaly". Pediatr Radiol 2000;30: 52-7.
77. Rosenbaum DM, Korngold E. Teele RL. Sonographic assessment of renal l
Anomalije mokraćnog sustava (AMS) događaju se u oko 10% populacije i uključ uju različite promjene oblika, polo- žaja i mase bubrega, promjene krvožilnog sustava bubrega, cistične bolesti bubrega, podvostručenje i druge anomalije kanalnih sustava bubrega, anomalije uretera, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi te druge nepravilnosti razvoja. Čine oko 30% svih kongenitalnih malformacija te oko 40% slučajeva svih bubrežnih bolesti. Gotovo polovica svih slučajeva kronič ne bubrežne insuficijencije u dječjoj dobi otpada na AMS. Čak u dvije trećine slučajeva znaju biti udružene s anomalijama drugih organskih sustava (1-5). AMS je vrlo važno otkriti što ranije. U tome nam pomaže prenatalni i postnatalni ultrazvuč ni probir mokraćnog sustava. Ultrazvuk je danas prva dijagnostička metoda oslikavanja u djece s bubrežnom bolešću. Metoda je jednostavna, brza i ne zahtijeva posebnu pripremu djeteta. U novorođ enčadi, dojenčadi i male djece primjenjuju se sektorske, konveksne i linearne sonde od 5-7,5 MHz, a u velike djece sonda od 3,5 MHz.
Pregledava se s prednje strane, tj. u supinaciji, sa stražnje strane, tj. u pronaciji i s bočne strane u polukosom bočnom položaju. Iznimno se nemirno dijete može pregledavati u naručju roditelja. Sedacija gotovo nikad nije potrebna (2, 6-8). Od svih malformacija otkrivenih ultrazvukom in utero 30% otpada na malformacije urogenitalnog sustava (9).

Ultrazvukom se mogu prikazati brojne prirođene anomalije bubrega, primjerice obostrani ili jednostrani nedostatak bubrega, podvojeni bubreg, podvostručen kanalni sustav, potkovasti bubreg, kri- žana ektopija, malrotiran bubreg, hidronefroza i megaureter, bubreg poput palačinke (pancake kidney), hipoplazija bubrega, cistične bolesti bubrega, multicistič na displazija bubrega, vrlo rijetka unilateralna cistična bolest bubrega te mnoge druge promjene (10, 11). U stanjima opstruktivne uropatije moguće je odrediti stupanj dilatacije kanalnog sustava i stupanj redukcije debljine bubrežnog parenhima. Ultrazvuk ima značajno mjesto u otkrivanju tumora bubrega i nadbubrež ne žlijezde, postojanje lokalnih metastaza u retroperitonealnim limfnim čvorovima i metastaza u druge abdominalne organe, te infiltracija renalnih vena tumorskim procesom (6, 12-24). Ultrazvukom se mogu vidjeti mnoge stečene patološke promjene: nefroliti, ureteroliti, difuzne i fokalne, te kronične upalne promjene bubrega (6, 12, 15, 25-27).
Ultrazvučni probir mokraćnog sustava radi se u svijetu prenatalno i postnatalno. Objavljeno je više radova koji se bave prenatalnim i postnatalnim ultrazvučnim probirom mokraćnog sustava (8, 20, 28-74). Široka upotreba prenatalnih i postnatalnih ultrazvučnih pregleda dovela je do povećanog otkrivanja anomalija mok- raćnog sustava. Vrlo je bitno što prije prepoznati malformaciju mokraćnog sustava i prevenirati daljnje oštećenje bubrega. Dosad su rađena mnoga ultrazvučna ispitivanja organa mokraćnog sustava radi otkrivanja anomalija. Ovisno o ispitivanoj populaciji i uvjetima ispitivanja incidencija AMS-a u djece kreće se od 0,5%-1,96% (20, 38-42, 68).
CILJ RADA
Ciljevi ovog rada su ultrazvučnom pretragom postnatalno otkriti učestalost anomalija mokraćnog sustava (AMS) u asimptomske dojenčadi s područja grada Solina, Kaštela, Splita i Trogira te dokazati ili isključiti otkrivene anomalije drugim dijagnostičkim metodama, ako je to potrebno. Željeli smo ocijeniti vrijednost ultrazvučne pretrage u otkrivanju AMS-a, te procijeniti opravdanost obavljanja dijagnostič kog ultrazvučnog probira organa mokraćnog sustava u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

ISPITANICI I METODE RADA
Od rujna 1998. do rujna 2002. godine napravljen je ultrazvučni probir mokrać nog sustava na skupini od 1000 zdrave i na vrijeme rođene novorođenčadi i dojenč adi od 0 do 6 mjeseci života, koja pripadaju gradu Solinu, Kaštelima, Splitu i Trogiru. Najmlađe je imalo 7 dana, a najstarije 6 mjeseci. Od toga je 511 bilo muške i 489 ženske djece. Ispitanici su bila djeca bez kliničkih znakova bolesti mokraćnog sustava. Populacija je bila neselektirana. Pregledu je prisustvovao jedan ili oba roditelja. Za svu djecu je dobivena suglasnost roditelja za pregled. Ultrazvučni probir mokraćnog sustava je u jednog dijela dojenčadi istodobno bio provođen s ultrazvučnim probirom kukova, a jedan je dio dojenčadi doveden samo na ultrazvučni pregled mokraćnog sustava. Ni u jednom slučaju sedacija nije bila potrebna.
Svi ultrazvučni pregledi rađeni su u Domu zdravlja Solin u specijalističkoj pedijatrijskoj ordinaciji K. D. Rabljen je ultrazvuč ni aparat Siemens Sonoline Prima. Sva su djeca pregledana semikonveksnom sondom od 5 MHz i linearnom sondom od 7,5 MHz, koje omogućuju vrlo kvalitetan morfološki B-prikaz bubrega. Prvo je započet pregled mokraćnog mjehura dok je dijete ležalo na leđima. Samo su djeca s punim mokraćnim mjehurom ušla u studiju analize mokraćnog mjehura. Pregledano je 416-ero dojenčadi s punim mjehurom. Od toga je bilo 216 muške i 200 ženske dojenčadi. UZ pregled mokraćnog mjehura obavljen je u poprečnom i uzdužnom presjeku. Pritom je prikazan oblik, veličina i stijenka mokrać nog mjehura. Uvijek je izmjerena i debljina stijenke mokraćnog mjehura. Ocijenjen je donji dio mokraćovoda s ureterovezikalnim spojem te vrat mjehura. Ultrazvučno su pretraženi mokraćovodi, ako su bili vidljivi.
Nakon UZ prikaza mokraćnog mjehura pristupilo se pregledu desnog i lijevog bubrega, dok je dijete ležalo na leđima, tj. u supinaciji, a potom u položaju na trbuhu, tj. u pronaciji. Rađeni su uzdužni i popreč ni presjeci. Djeca su bila pretraživana u sagitalnoj i aksijalnoj ravnini pri prednjem lateralnom pristupu, uz upotrebu jetrenog parenhima i parenhima slezene za akustički prozor. Praćene su sljedeće ultrazvuč ne osobine bubrega: bubrežna veličina, pravilnost bubrežnih obrisa, ehogenost bubrežnog parenhima (korteksa i medule), kortikomedulska diferencijacija, pijelokalicealni sustav, središnji odjek, područje nadbubrežnih žlijezda i druge ultrazvučne osobine. U procjeni bubrežne veličine za dob primijenjena je metoda po Hanu i Babcocku (75). Ultrazvučno procjenjivanje bubrežne veličine u našem radu je određeno mjerenjem bubrežne duljine u supinaciji i pronaciji koja je izmjerena u najdužem uzdužnom presjeku. Prilikom svakog pregleda obavljeno je ukupno 6 uzastopnih mjerenja za svaki bubreg (3 u supinaciji i 3 u pronaciji) i zabilježena je najveća vrijednost. Svaki graničan, sumnjiv ili pozitivan nalaz podrazumijevao je daljnje ultrazvučne kontrole, rengenske i radioizotopske pretrage do postavljanja konačne dijagnoze. Nakon toga je u neke djece provedena terapija, a u druge je bilo indicirano samo daljnje praćenje. Sve ultrazvučne preglede i mjerenja obavila je ista osoba (K. D.), tako da nije postojala mogućnost varijabilnosti izme- đu različitih pregledavača pri izvođenju pretraga.
REZULTATI
U potrazi za AMS-om pregledano je 1000 dojenčadi sa 2000 bubrega bez klinič kih znakova bolesti mokraćnog sustava. Od toga broja je bilo 511 muške i 489 ženske djece.
Od ukupnog broja ispitanika pronađeno je 5-ero dojenčadi s dvostrukim kanalnim sustavom bubrega (4 ženske, 1 muški), a od toga je jedno imalo obostra- no podvostručen kanalni sustav (slika 1), dvoje dojenčadi s malrotiranim bubregom, jedno dijete s multicistično displastič nim bubregom (slika 2), jedno dijete s krvarenjem u nadbubrežnu žlijezdu, jedno dijete s ektopičnim bubregom u maloj zdjelici, jedno dijete s hipoplastičnim bubregom, dvoje muške djece s vezikoureteralnim refluksom (UZ pregledom viđen širi kanalni sustav). U jednog djeteta na- đen je obostrani refluks (lijevo II. st., a desno III. st.). U drugog djeteta je poslije bio pronađen obostrani refluks (lijevo IV. stupnja, koji je viđen ultrazvučno kao širi kanalni sustav, i desno III. stupnja, koji nije zamijećen ultrazvukom). Zaključno, ultrazvučno je viđen širi kanalni sustav u 3 refluktirajuća bubrega: 1 II. stupnja, 1 III. stupnja, 1 IV. stupnja. Ultrazvučnim probirom uočana je hidronefroza u 4 muške dojenčadi (slika 3), hidronefroza s megaureterom u 1 muškog dojenčeta, hidrokalikoza u 2 muške dojenčadi (slika 4). U dvoje dojenčadi nađen je neuroblastom desne nadbubrežne žlijezde (1 muško, 1 žensko) (slika 5 a, b, c). Ukupno je u 22-je djece (14 muških, 8 ženskih) nađena anomalija mokraćnog sustava, od toga 2 maligna tumora. Od ukupnog broja pregledane dojenčadi to iznosi 2,2%, (1,4% muških i 0,8% ženskih). Obavljeno je 112 ponovljenih pregleda. Svu djecu koja su ušla u istraživanje dalje smo pratili i od njihovog pedijatra dobili smo povratnu informaciju glede kasnije pojave infekcije mokraćnog sustava nakon UZ pregleda i otkrivanja vezikoureteralnog refluksa.
Od 1000 zdrave dojenčadi u kojih je napravljen UZ probir mokraćnog sustava 84-ero je poslije imalo infekciju mokrać nog sustava, što iznosi 8,4%. U ukupnom broju od 6-ero djece pronađeno je 10 VUR-a (7 II. st., 2 III. st., 1 IV. st.). Od toga je broja 7 refluktirajućih bubrega pokazalo uredan UZ nalaz (6 II. st., 1 III. st.). Od ukupnog broja (1000) pregledane dojenčadi u 6-ero (0,6%) je otkriven vezikoureteralni refluks.
Od ukupnog broja djece koja su poslije UZ pregleda imala infekciju mokrać nog sustava (84-ero) u 6-ero je otkriven vezikoureteralni refluks, što iznosi 7,1%.
RASPRAVA
Ultrazvučna pretraga mokraćnog sustava je slikovna pretraga koja je jednostavna, brza, neškodljiva i bezbolna. Posebna priprema novorođenčeta i dojenčeta za pretragu nije potrebna. Za izvođenje UZ pretrage moraju postojati: dobro educiran pregledavač, dobar UZ aparat, primjereno topla soba i gel, a dijete mora biti primjereno hidrirano. Procjena bubrežne veličine i brzine bubrežnog rasta je temelj prikazivanja dječjeg mokraćnog sustava. Brojni standardi za interpretaciju sono- grafskog, urografskog i scintigrafskog mjerenja bubrežne veličine, koji se temelje na maksimalnoj duljini ili izračunatom volumenu bubrega, publicirani su i široko se klinički primjenjuju (75-91).

Sonografija je idealna metoda oslikavanja za procjenu duljine bubrega, jer se može ponavljati bez štetnih posljedica za dijete. Unilateralno ili bilateralno smanjenje ili povećanje bubrežne duljine važan je znak mnogih bubrežnih bolesti, zato je važno znati normalne raspone duljina ovog organa u zdrave dojenčadi. Radeći ultrazvučni probir mokraćnog sustava u 437-ero zdrave dojenčadi u dobi od 2 do 10 mjeseci života, skupina američ kih pedijatara i radiologa našla je u 1,37% dojenčadi anomalije koje su zahtijevale operativno liječenje (38). Engleska skupina autora iz Newcastlea radila je ultrazvučni probir mokrać nog sustava u 1061-og novorođenčeta. Trideset troje novorođenčadi (3,1%) bilo je sumnjivo na anomaliju mokraćnog sustava. Daljnjom obradom u 11-ero djece je dokazana bolest bubrega, što iznosi 1,03% (39), a u našem istraživanju dvostruko više, tj. 2,2%. Radeći ultrazvučni probir novorođen- čadi između 20. i 40. dana života u 15 centara Italije, talijanski su autori našli učestalost anomalija mokraćnog sustava od 1,78% u skupini od 13,976-ero novorođ enčadi. Njihovi rezultati su slični rezultatima naše studije. Oni drže da je program probira novorođenčadi radi otkrivanja anomalija mokraćnog sustava izuzetno koristan, jer korist samog probira uvelike nadmašuje njegovu cijenu i cijenu liječenja komplikacija ovakvih stanja. Izbjegavanje ili čak odgađanje dijalize može pridonijeti izvanrednim uštedama, što je za pojedinca i društvo od izuzetne koristi (41). Radeći ultrazvučni probir mokraćnog sustava u 3799-ero zdrave tromjesečne dojenčadi, japanski su autori pronašli 139 (3,7%) sumnjivih na anomaliju mokrać nog sustava. U 33-je djece ili 0,9% od ukupnog broja ispitane dojenčadi dijagnostič kom je obradom potvrđena anomalija mokraćnog sustava. Od toga je 17-ero djece imalo VUR, 10-ero hidronefrozu, 2-je unilateralnu renalnu ageneziju, 2-je unilateralno smanjen bubreg, 1 potkovasti bubreg. Nađena je jednostavna ureterocela, ektopična ureterocela, megaureter i srednje dilatiran ureter. Oni drže da njihovi rezultati pokazuju kako je ultrazvuč ni probir dojenčadi korisna i vrijedna metoda otkrivanja anomalija mokrać nog sustava (42). Skupina austrijskih autora iz Graza uspoređivala je prenatalno otkrivene anomalije mokraćnog sustava s malformacijama otkrivenih poslije urinarne infekcije u dojenačkoj dobi. Ukupno 56% od svih rano prepoznatih anomalija dijagnosticirano je prenatalno. Najčešća dijagnoza je bila opstrukcija pijeloureterič nog vrata. Otkrivena je u 45% dojenčadi, a opstruktivni megaureter u 23%. 44% djece trebalo je kirurški lije- čiti. Prenatalnim ultrazvučnim probirom dijagnosticirano je 74% opstruktivnih anomalija, 90% multicističnih displastič nih bubrega, ali samo 20% VUR-a. Ti podatci pokazuju važnost prenatalnog ultrazvuč nog screeninga, ali je još i sad velik broj malformacija otkrivenih poslije urinarne infekcije (43). U svim velikim centrima ultrazvučne pretrage se obavljaju nakon rođenja. Prvog dana rođenja treba biti oprezan u interpretaciji nalaza, jer fiziološka dehidracija novorođenčeta može uzrokovati neznatnu dilataciju kanalnog sustava, koja se rapidno pogorš ava idućih dana. Potrebno je raditi prenatalni, ali i postnatalni ultrazvučni probir mokraćnog sustava. E b e l K. D. u svom komentaru navodi da oko 20% anomalija evidentiranih in utero nisu prisutne poslije rođenja, dok je 10%-20% slučajeva hidronefroza prvo otkrivena postnatalno. Većina hidronefroza, čak i onih koje su uzrokovane opstrukcijom, može se liječiti konzervativno bez pogoršanja bubrežne funkcije. Primarni megaureter je drugi uzrok hidronefroze u novorođenčadi. Dijagnostički postupak je sličan ako dilatirani ureter perzistira i dojenče nema simptoma (66). Jelen Z. je u Poljskoj radio ultrazvuč ni probir mokraćnog sustava u 1021-og novorođenčeta od nekoliko sati do 21 dana života. U 1,96 % novoro- đenčadi našao je anomaliju mokraćnog sustava (68). To se slaže i s našim istra- živanjem.
Tsai Jeng - Dawisur . radili su ultrazvučni skrining mokraćnog sustava u 2384-ero (od 2 do 36 dana života) zdrave i asimptomatske novorođenčadi. Držali su se definicije stupnja hidronefroze prema sustavu Društva za fetalnu urologiju. Cilj njihovog istraživanja je bio otkriti asimptomatski vezikoureteralni refluks. Napravili su MCUG u slučajevima umjerene i teške hidronefroze ili perzistentne blage hidronefroze. VUR je bio dijagnosticiran u 1,26% djece od ukupnog broja 2384-ero novorođenčadi koji su ušli u istraživanje. Oni zaključuju da premda ultrazvuk nije pouzdano sredstvo za dijagnozu VUR-a, on može otkriti mnoge slučajeve tijekom novorođenačkog razdoblja, upotrebljavajući skrining program (62). U našem smo istraživanju od 11-ero djece s kanalnim sustavom širim od 10 mm našli VUR u 2-je djece (18%). A. Č e r n i a n s k a i s u r . iz Slovač ke navode da se u njihovoj zemlji postnatalni ultrazvučni skrining radi od 1994. godine (73). C s . B e r e c z k i i s u r . iz Mađarske radili su ultrazvučni skrining mokrać nog sustava u 9650-ero neselektirane novorođenčadi i u 4,12% su našli dilataciju pelvisa (74). Oni zaključuju da prenatalni i postnatalni UZ skrining daju najbolju procjenu dilatacije pelvisa te procjenu potrebe daljnjih pretraga i liječenja. U našem istraživanju našli smo u dvoje djece (1 muško, 1 žensko) neuroblastom u području nadbubrežne žlijezde. Dječak je bio u dobi od 29 dana bez ikakvih kliničkih simptoma bolesti kad je probirom otkriven tumor veličine 3,8 x 3,2 cm u području desne nadbubrežne žlijezde. Djevojčica je bila u dobi od 3 mjeseca i 10 dana, također bez ikakvih kliničkih znakova bolesti, kad joj je otkriven tumor veličine 2,9 x 1,6 cm u području desne nadbubrežne žlijezde. Oba djeteta su podvrgnuta daljnjim dijagnostičkim pretragama, nakon čega su operirana. Ekstirpiran je samo tumor, a bubreg je ostao intaktan. U jednog i drugog djeteta se patohistološ kom dijagnostikom potvrdio neuroblastom u prvom stadiju bolesti. U tom stadiju nije potrebna dodatna kemoterapija i radioterapija. U toj skupini nižeg rizika petogodišnje preživljavanje je iznad 90%, i to samo s operativnim zahvatom (16). Za uspješno liječenje neuroblastoma bitno je što ranije otkrivanje bolesti. Na žalost, bolesnici često dolaze na liječenje već u poodmaklim stadijima bolesti. Činjenica da kod neuroblastoma u urinu postoje metaboliti kateholamina koje tumor secernira u 80%-90% slučajeva poslužila je za "skrining programe" (92). Prema nacionalnom zdravstvenom programu u Japanu se od 1985. svoj mladoj dojenčadi (do 6 mjeseci života) uzima uzorak urina iz kojeg se kvantitativno određuju metaboliti kateholamina (VMA spot test). Od 1987. program se provodi pomoću nove metode: visokoprotočne tekuće kromatografije. Prema cost benefit studijama "skrining programi" na razini države su isplativi, jer otkrivaju bolest u nižem stadiju, što pojednostavljuje i pojeftinjuje liječenje.

Skupina tajvanskih autora radila je program brzog masovnog ultrazvučnog probira bubrega i susjednih organa u školske djece i novorođenčadi. Bilo je pregle- dano više od pola milijuna djece i učestalost abnormalnosti je bila oko 0,5%. Od svih pacijenata 22-je su imala tumor. Oni drže da masovni UZ probir može biti koristan u otkrivanju tumora bubrega i susjednih organa (20).
I Wilmsov tumor i neuroblastom su tumori koji se najčešće javljaju u dojenač koj dobi. Bilo bi opravdano svakom dojenčetu napraviti UZ pregled abdomena radi otkrivanja prirođenih anomalija i tumora. Ako se postavlja pitanje cost-benefit analize, onda najprije treba odgovoriti na sljedeća pitanja. Koliko stoji liječenje djeteta u višim stadijima malignog tumora?

Koliko psihološko i novčano opterećenje jedna maligna bolest djeteta znači obitelji? Koliko stoji liječenje djeteta u prvom stadiju bolesti, kad se tumor samo operativno liječi bez kemoterapije i radioterapije, a koliko u kasnijim stadijima? Postotak izlječenja u prvom stadiju neuroblastoma je više od 90% (nakon navršene 2. godine života tumor je u znatno višim stadijima, kad je postotak izlječenja tek 20-30%). Na kraju možemo upitati koliko stoji jedan ljudski život? Ako umre dojenče, izgubljeno je oko 75 godina ljudskog života, koliko iznosi prosječno trajanje života u Hrvatskoj. Svakom društvu je u interesu imati što zdraviju populaciju i što manje sredstava izdvajati za liječenje njegovih članova. Zbog toga je preventivno djelovanje od velikog značenja za racionalizaciju u zdravstvu. Temeljem dijagnostičkog UZ probira djeca s patološkim nalazom biti će pravodobno dalje obrađena i liječena, što će se izravno pozitivno odraziti na zdravlje dotične djece i dječje populacije u toj zajednici. Vjerojatno će se smanjiti i troškovi liječenja te djece u odnosu na troškove koji bi nastupili u slučaju nepravodobnog uspostavljanja dijagnoze anomalije mokrać nog sustava i tumora. Treba se zalagati da se i u Hrvatskoj, kao i u nekim drugim zemljama, provodi UZ probir mokraćnog sustava radi otkrivanja anomalija i tumora. Otkrivanje bolesti u ranoj fazi, kad je ona još izlječiva, dovodi do konačnog cilja da imamo zdravo dijete koje će izrasti u zdravog odraslog čovjeka.

LITERATURA
1. Vlatković V. Bolesti mokraćnih organa u djece, 3. dop. izd. Školska knjiga, Zagreb, 1989.
2. Batinić D. Bolesti bubrega i mokraćnih organa. U: Zergollern Lj, Reiner-Banovac Ž, Barišić I, Richter D, Votava-Raić A. Pedijatrija 1 i 2. Naprijed, Zagreb, 1994;1079-293.
3. Batinić D. Bolesti mokraćnih i spolnih organa. U: Mardešić D. Pedijatrija, 6. izd. Školska knjiga, Zagreb, 2000;901-57.
4. Batinić D, Milošević D, Nižić LJ, Vrljičak K, Matković M, Batinić D, Grković L. Antenatalna hidronefroza (sažetak). Paediatr Croat 2004; 48: 45.
5. Puretić Z, Slaviček J, Bubić-Filipi LJ, Šmalcelj R, Batinica S, Kes P. Kongenitalne anomalije bubrega u uznapredovalu kroničnom zatajenju bubrega dječje dobi (sažetak). Paediatr Croat 2004;48:46.
6. Babcock DS, Patriquin HB. The pediatric kidney and adrenal glands. U: Rumack CM, Wilson SR, Charboneau JW. Diagnostic ultrasound 1 i 2, 2. izd. Mosby, St. Louis, Missouri 1998;1683-716.
7. Cvitković Kuzmić A. Procjena intrarenalnih arterijskih Dopplerskih spektara kod djece. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet. Magistarski rad 1998.
8. Samad MA, Hayashibara H, Utsunomiya Y, Shiraki K. A study on echogenic changes of the kidney- spleen and liver-spleen contrasts with age in infants and children. Yonago Acta medica 1997;40: 31-42.
9. Fong KW, Ryan G. The fetal urogenital tract. U: Rumack CM, Wilson SR, Charboneau JW. Diagnostic ultrasound 1 i 2, 2. izd. Mosby, St. Louis, Missouri 1998;1093-121.
10. Saraga M, Vukić-Košuljandić Đ, Saraga-Babić M, Cambj-Sapunar L. Unilateralna cistična bolest u djece. Paediatr Croat 2002;46:133-6.
11. Saraga M. Ciste i cistične bolesti bubrega u djece. Paediatr Croat 2002;46:23-32.
12. Fučkar Ž. Sonografija urogenitalnog sustava. Ljubljana, Rijeka: Partizanska knjiga, 1987.
13. Živković R. Klinički gastroenterološki ultrazvuk. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1998.
14. Fučkar Ž. Bubrezi. U: Kurjak A, Fučkar Ž, Gharbi HA. Ultrazvuk abdomena i malih organa. Zagreb: Naprijed, 1990;205-29.
15. Gregorić A, Japelj I. Ultrazvuk dječjih mokraćnih organa. U: Kurjak A, Fučkar Ž, Gharbi HA. Ultrazvuk abdomena i malih organa. Zagreb: Naprijed, 1990;230-55.
16. Stepan Giljević J. Vrijednost određivanja ekspresije proliferacijskih obilježivača PCNA, Ki–67, te bcl-2, bax i p53 u neuroblastomima. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet. Doktorska dizertacija 2002.
17. Ćepulić M, Nakić M, Milić Ž, Ćepulić E. Solidni maligni tumori u dječjoj dobi. Paediatr Croat 1999; 43:17-23.
18. Konja J. Neuroblastom. Pediatr Croat 1999;43; 57-60.
19. Stepan J, Ćepulić M, Milić Ž, Nakić M, Gogolja D. Nefroblastom – Wilmsov tumor. Paediatr Croat 1999;43;45-9.
20. Sheih CP, Chen WJ, Li YW, Liao YJ, Hung CS. Tumors detected in renal ultrasonic screening. Chung-Hua Min Kuo Hsiao Erh Ko i Hsueh Hiu Tsa Chih 1991;32:291-6.
21. McNeil DE, Brown M, Ching A, DeBaun MR. Screening for Wilms tumor and hepatoblastoma in children with Beckwith-Wiedemann syndromes: a cost-effective model. Med Pediatr Oncol 2001;37: 349-56.
22. Chen YF, Li YW, Sheih CP, Hsu CY. Renal cell carcinoma: unusual pediatric renal tumors. J Form Med Associat 1999;98:118-21.
23. Choyke PL, Siegel MJ, Craft AW, Green DM, DeBaun MR. Screening for Wilms tumor in children with Beckwith-Wiedemann syndrome or idiopathic hemihypertrophy. Med Pediatr Oncol 1999;32: 196-200.
24. De Baun MR, Brown M, Kessler L. Screening for Wilms tumor in children with high-risk congeni- tal syndromes: considerations for an intervention trial. Med Pediatr Oncol 1996;27:415-21.
25. Šubat-Dežulović M. Primarni vezikoureteralni refluks i refluksna nefropatija. Paediatr Croat 2002; 46:133-40.
26. Cvitković-Kuzmić A. Ultrazvuk i dopler mokrać nog sustava kod uroinfekcija u djece. Paediatr Croat 2002;46: 143-4.
27. Milošević D, Batinić D. Urolitijaza u dječjoj dobi. Paediatr Croat 2002;46:33-5.
28. Bernstein GT, Mandell J, Lebowitz RL, Bauer SB, Colodny AH, Retik AB. Ureteropelvic junction obstruction in the neonate. J Urol 1988;140: 1216-21.
29. Ross JH, Kay R, Knipper NS, Streem SB. The absence of crossing vessels in association with ureteropelvic junction obstruction detected by prenatal ultrasonography. J Urol 1998;160:973-5.
30. Mandell J, Lebowitz RL, Peters CA, Estroff JA, Retik AB, Benacerraf BR. Prenatal diagnosis of the megacystis-megaureter association. J Urol 1992; 148:1487-9.
31. Ring E, Petritsch P, Riccabona M, Vilits P, Haim Kutting M, Hubmer G. Prenatal diagnosis of primary megaureter. Klin Pediatr 1992;204:382-5.
32. Farrokh D. Early diagnosis of congenital ureterocele. J Belge Radiol 1992;75:25-8.
33. Capasso P, Gudinchet F. Congenital ureteroceles: an indication for screening? Pediatr Radiol 1997;27:815-7.
34. Williams CR, Perez LM, Joseph DB. Accuracy of renal-bladder ultrasonography as a screening method to suggest posterior urethral valves. J Urol 2001;165:2245-7.
35. Balbay MD, Ozsan O, Ozbek E, Ozkan S, Gunes A. Comparison of screening of vesicoureteral reflux with renal ultrasound and voiding cystourethrography. Int Urol Nephrol 1998;30:263-6.
36. Felc Z, Ilijaš Trofenik A. Ali rutinski pregled sečil z ultrazvokom v neonatalnem obdobju poveča možnost prepoznavanja prirojene hidronefroze? Prvi simpozij « Na stičiščih neonatologije», Laško, 8.-9. Dec, 2000;65-74.
37. Marić Š, Abramović V. Ultrazvuk kao skrining metoda za dijagnostiku uropatija u djece. Arhiv ZMD 1988;32:179-90.
38. Steinhart JM, Kuhn JP, Eisenberg B, Vaughan RL, Maggioli AJ, Cozza TF. Ultrasound screening of healthy infants for urinary tract abnormalities. Pediatrics 1988;82.
39. Scott JES, Lee REJ, Hunter EW, Coulthard MG, Matthews JNS. Ultrasound screening of newborn urinary tract. Lancet 1991;338:1571-3.
40. Hiraoka M, Kasuga K, Hori C, Sudo M. Ultrasonic indicators of ureteric reflux in the newborn. Lancet 1994;343:519-20.
41. Bianchi M, Coppo R. Ultrasonography (US) screening for nephro-uropathies on 14.000 newborns (Abstr). The tenth Congress IPNA, Santiago de Chile, 27 Aug-1 Sept, 1995; Pediatr Nephrol 1995;9:C82.
42. Sakuma T, Ogawa O. Ultrasonographic screening in healthy 3-month-old children for congenital malformations of the urinary tract. Nippon Hinyokika Gakkai Zasshi 1998;89:468-76.
43. Ring E, Riccabona M, Vilits P, Hausler M. Prenatal diagnosis of urinary tract malformations. Slov Pediatr 1995;1-3:178-80
. 44. Reddy PP, Mandell J. Prenatal diagnosis. Therapeutic implications. Urol Clin North Am 1998;25:171-80.
45. Winters WD, Lebowitz RL. Importance of prenatal detection of hydronephrosis of the upper pole. AJR AM J Roentgenol 1990;155:129-9.
46. Andry G, Montagne JP, Brueziere J. Prenatal screening in utero of urinary abnormalities. Management. Ann Urol Paris 1992;26:197-201.
47. Kuwertz Broking E, Pohl J, Ernest R, von Lengerke HJ, Schober O, Frund S, Bulla M, Holzgreve W. Management of children with prenatally diagnosed urinary tract abnoramalities. Monatsschr Kinderheilkd 1993;141:468-73.
48. Marra G, Barbieri G, Dell'Agnola CA, Caccamo ML, Castellani MR, Assael BM. Congenital renal damage associated with primary vesicoureteral reflux detected prenatally in male infants. J Pediatr 1994;124:726-30.
49. Assael BM, Guez S, Marra G, Secco E, Manzoni G, Bosio M, Pelegatta A, Acerbi L, delli Agnola Selvaggio G, Vegni M, Cecchetti V, Cucchi L. Congenital reflux nephrophaty: a follow-up of 108 cases diagnosed perinatally. Br J Urol 1998;82:255-7.
50. Lepercq J, Beaudoin S, Bargy F. Outcome of 116 moderate renal pelvis dilatation at prenatal ultrasonography. Fetal Diagn Ther 1998;13:79-81.
51. Gordon I, Dhillon HK, Peters AM. Antenatal diagnosis of renal pelvic dilatation – the natural history of conservative menagement. Pediatr Radiol 1991;21:272-3.
52. Valentin L, Marsal K. Does the prenatal diagnosis of fetal urinary tract anomalies affect perinatal outcome? Ann N Y Acad Sci 1998;18;59-73.
53. Noe HN. The long-term results of prospective sibling reflux screening. J Urol 1992;148:1739-42.
54. Burge DM, Griffiths MD, Malone PS, Atwell JD. Fetal vesicoureteral reflux: Outcome following conservative postnatal management. J Urol 1992; 148:1743-5.
55. Elder JS. Commentary: Importance of antenatal diagnosis of vesicoureteral reflux. J Urol 1992; 148:1750-4.
56. Kenda R, Fettich J, Zupančič Ž. Screening of asymptomatic siblings of children with vescioureteral reflux. Slov Pediatr 1995;1-3:148-7.
57. Anderson PAM, Rickwood AMK. Features of primary vesicoureteral reflux detected by prenatal sonography. Br J Urol 1991;67:267-71.
58. Reznik VM, Budorick NE. Prenatal detection of congenital renal disease. Urol Clin North Am 1995;22:21-30.
59. Scott JES, Swallow V, Coulthard MG, Lambert HJ, Lee RE. Screening of newborn babies for familiar ureteric reflux. Lancet 1997;350:396-400.
60. Capolicchio G, Leonard MP, Wong C, Jednak R, Brzezinski A, Salle JLP. Prenatal diagnosis of hydronephrosis: Impact on renal function and its recovery after pyeloplasty. J Urol 1999;162:1029-32.
61. Mouriquand PDE, Triosfontaines E, Wilcox DT. Antenatal and perinatal uro-nephrology: current questions and dilemmas. Pediatr Nephrol 1999;13: 938-44.
62. Tsai JD, Huang FY, Tsai TC. Asymptomatic vesicoureteral reflux detected by neonatal ultrasonographic screening. Pediatr Nephrol 1998; 12:206-9.
63. Anderson NG, Abbott GD, Mogridge N, Allan RB, Maling TM, Wells JE. Vesicoureteric reflux in the newborn: relationship to fetal renal pelvic diameter. Pediatr Nephrol 1997;11:610-6.
64. Ransley PG, Dhillon HK, Gordon I, Duffy PG, Dillon MJ, Barratt TM. The postnatal management of hydronephrosis diagnosed by prenatal ultrasound. J Urol 1990;144:584-7.
65. Thomas DFM, Gordon AC. Management of prenatally diagnosed uropathies. Arch Dis Child 1989; 64:58-63.
66. Ebel KD. Uroradiology in the fetus and newborn: diagnosis and follow-up of congenital obstruction of the urinary tract. Pediatr Radiol 1998;28: 630-5.
67. Padovani EM, Bergamo AIA, Khoory BJ. Neonatal ultrasonic screening and follow up of urinary tract malformations. Pediatr Med Chir 1996;18:37-41.
68. Jelen Z. The value of ultrasonography as a screening procedure of the neonatal urinary tract: a survey of 1021 infants. Internat Urol Nephr 1993; 25:3-10.
69. Kletscher B, deBadiola F, Gonzalesz R. Outcome of hydronephrosis diagnosed antenatally. J Pediatr Surg 1991;26:455-60.
70. Donovan JM, Ney KG, Maizels M. Ultrasound. In-office Ultrasonography for pediatric urology. Urol Clin North Am 1989;16:841-55.
71. Belman AB. A perspective on vesicoureteral reflux. Urol Clin North Am 1995;22:139-50.
72. Uroz Tristan J, Perez Candela V, Garcia Anguiano Duque F, Busto Ferrer C, Dominquez Ortega F, Arteaga Garcia R, Sanchis Solera L, de la Iglesia Inigo S, Valenciano Fuentes B. Renal volumetric echography in the newborn infant with an agenetic, dysplastic or obstructive contralateral kidney. Cir Pediatr 1994;7:124-7.
73. Černianska A, Miklovičova D, Červenova O. Urinary tract infections in children with postnatal detection of hydronephrosis (Abstracts). Pediatr Nephrol 2004;19:C217.
74. Bereczki Cs, Orvos H, Sumegi V, Tuksa A, Bagi J, Kukla E, Haszon I, Fuzesi K, Turi S. Postnatal renal pelvis dilatation – results of 9650 screened neonates (Abstracts). Pediatr Nephrol 2004;19:C217.
75. Han BK, Babcock DS. Sonographic measurements and appearance of normal kidneys in children. AJR 1985;145:611-6.
76. Zerin JM, Meyer RD. Sonographic assessment of renal length in the first year of life: the problem of "spurious nephromegaly". Pediatr Radiol 2000;30: 52-7.
77. Rosenbaum DM, Korngold E. Teele RL. Sonographic assessment of renal l
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 49, No 1, siječanj - ožujak 2005
Autori: K. Drnasin, M. Saraga
Referenca rada:
DOI: