Infekcije respiratornim sincicijskim virusomu razdoblju od 1994. do 1999. godine

Respiratorni sincicijski virus (RSV) čest je uzročnik akutnih dišnih infekcija u dojenčadi i male djece. Najteže kliničke manifestacije, u vidu bronhiolitisa, opisuju se u djece do 6 mjeseci života. U razdoblju od 1. travnja 1994. do 31. ožujka 1999. godine u Odjelu za virologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo obrađeni su nazofaringealni sekreti 1232-je bolesnika, koji su hospitalizirani uglavnom u dvije zagrebačke bolnice zbog akutne respiratorne infekcije. Dokaz virusa učinjen je izolacijom u staničnoj kulturi i/ili detekcijom virusa pomoću monoklonskih protutijela u izravnom imunofluorescentnom testu. RSV je bio najčešće dokazan virus (43,8%; 540/1232). Ostali respiratorni virusi (adeno, parainfluenca, influenca) dokazani su znatno rjeđe (5,1%). U 629-ero (51,1%) bolesnika nije dokazana virusna infekcija. RSV je dokazan kao najčešći uzročnik bronhiolitisa (60,77%; 251/413). Također je dokazan kao najčešći uzročnik infekcija u djece od 0-6 mjeseci života (55,6%; 300/540). U ovoj dobnoj skupini najčešća dijagnoza povezana s RSV-om bio je bronhiolitis (63%;190/300), rjeđe pneumonija (9,7%; 29/300), dok je u djece s dijagnozom infekcije gornjeg dijela dišnog sustava dokazan u 21% (63/300). Najveći broj infekcija RSV-om dokazan je u zimskim mjesecima, tj. od studenog do ožujka.
Ključne riječi: INFEKCIJE RESPIRACIJSKIM SINCICIJSKIM VIRUSOM – epidemiologija; HRVATSKA – epidemiologija UVOD
Respiratorni sincicijski virus (RSV) veliki je, kuglasti, ovijeni RNK virus koji pripada porodici Paramyxoviridae (1). Prvi put je izoliran 1956. god. iz brisa ždrijela djece s bolestima gornjeg i donjeg dijela dišnog sustava (laringotraheobronhitis i bronhopneumonija) (2, 3). Postoje dva antigena tipa virusa, A i B (1, 4, 5). Oni se mogu razlikovati u reakciji s različitim podtipno specifičnim monoklonskim protutijelima i u lančanoj reakciji polimeraze.

RSV uzrokuje epidemije akutnih dišnih infekcija u djece i odraslih. Infekcije ovim virusom mogu se očitovati kao blage bolesti gornjeg dijela dišnog sustava, ali i kao bronhiolitis, pneumonija i bronhitis. Osobito su teške primarne infekcije donjeg dijela respiratornog sustava, kao primjerice bronhiolitis u djece do 6 mjeseci života (1, 2, 6, 7). U Hrvatskoj RSV je uzročnik bronhiolitisa u 78,4%, pneumonije u 43,3%, bronhitisa u 55,0% i krupa u 25,0% slučajeva (8). RSV može izazvati infekcije i u neonatalnom razdoblju unatoč transplancentarno stečenim majčinim specifičnim protutijelima. Tijekom epidemije RSV-a 1986./1987. u Hrvatskoj obolijevala je novorođenčad od jedva sedmicu dana (9). Iako su imali više puta ovu infekciju, ljudi stariji od 60 godina mogu u reinfekciji razviti atipičnu RSV pneumoniju (10). Epidemije RSV-om javljaju se u zimskim i ranim proljetnim mjesecima svake godine u umjerenim klimatskim područjima, a u tropskim područjima za vrijema kišnog razdoblja, u Aziji u monsunskom razdoblju, a u južnoj Africi od svibnja do srpnja. Zapažena je pravilnost javljanja epidemijskih ciklusa svakih 8-14 mjeseci (11). Cilj našeg rada bio je ispitati epidemiološ ke karakteristike, tj. pojavljivanje RSV infekcija u djece s akutnim respiratornim infekcijama u našoj sredini.
BOLESNICI I METODE
U istraživanju je sudjelovalo 1232-je bolesnika (511 ženskog i 721 muškog spola) s akutnom infekcijom dišnog sustava. Bolesnici su bili hospitalizirani u zagrebačkim bolnicama, najviše u Klinici za dječje bolesti Zagreb (740-ero bolesnika) i Klinici za infektivne bolesti "Dr. F. Mihaljević" (480-ero bolesnika). Ispitivanje su odobrila etička povjerenstva obiju bolnica. Studija je trajala od 1. travnja 1994. do 31. ožujka 1999. godine. Bolesnici su bili podijeljeni u dobne skupine: 0-6 mjeseci, 6-12 mjeseci, 1-2 godine, 2-5 godina, 5-10 godina i 10 i više godina. Od svakog bolesnika uzet je klinički materijal-nazofaringealni sekret (NFS) (12). Da bi se virus sačuvao, uzorak se na +4ºC transportirao u Odjel za virologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, te se odmah obavila detekcija virusa i inokulacija u staničnu kulturu humanog podrijetla (Hep-2 -stanice karcinoma nazofarinksa, HeLa -stanice karcinoma cerviksa uterusa te humane embrionalne stanice pluća) (11, 13).

Detekcija RSV-a, tzv. brza dijagnostika, rađena je u prije navedenom klinič kom materijalu pomoću komercijalnih monoklonskih protutijela u izravnom imunofluorescentnom testu (Light-diagnostic) (14, 15).
Nakon inokulacije pročišćenog klinič kog materijala u staničnu kulturu pratile su se promjene u kulturi, tj. razvoj karakteristič nog citopatičnog učinka. U identifikaciji virusa rabljen je test hemadsorpcije s eritrocitima zamorčeta, a tipizacija virusa učinjena je u gore navedenom imunofluorescentnom testu (11, 13).
REZULTATI
Infekcija RSV-om dokazana je u 540/1232, tj. 43,8% bolesnika. U 27-ero, tj. 2,19% bolesnika uzročnik bolesti bio je adenovirus, u 26-ero, tj. 2,11% parainfluenca virus, a u 9-ero, tj. 0,73% influenca virus. U jednog bolesnika nađen je herpes simpleks virus. U 629/1232, tj. 51,1% bolesnika nije dokazana virusna infekcija (slika 1).
Blage infekcije gornjeg respiratornog trakta (IGRT) imalo je najviše bolesnika (435-ero, tj. 35,31%), a zatim je po zastupljenosti slijedio sindrom bronhiolitisa (413-ero, tj. 33,52% ispitanika), pneumonije (223-je, tj. 18,10% ispitanika), bronhitisa (139-ero, tj. 11,28%) te krupa (22-je, tj.1,79% ispitanika). RSV je dokazan kao uzročnik IGRT-a u 155-ero bolesnika (35,63%). Dokazan je kao najčešći uzročnik bronhiolitisa (60,77%; 251/413), pneumonije u 40,35% (90/223), bronhitisa u 30,9% (43/139) te krupa u svega 4,5% (1/22) (slika 2). U dobi od 0-6 mjeseci bilo je najviše RSV infekcija, čak njih 300, tj. 55,6% (300/540), i to 21% (63/300) u obliku IGRT-a, 63% (190/300) kao bronhiolitis, 9,7% (29/300) kao pneumonija i 6% (18/300) kao bronhitis. U dobi od 6-12 mjeseci je bilo 122 (22,6%) infekcija RSV-om, u dobi od 1-2 godine 53 (9,8%), u dobi od 2-5 godina 45 (8,3%) te u dobi od 5-10 godina i od 10 naviše samo 17 (3,1%) i 3 (0,6%) svih infekcija RSV-om. Najčešća dijagnoza s dokazom RSV-a je bronhiolitis (251/540;46,5%). Slijedila je dijagnoza IGRT-a (155/540;28,7%), zatim pneumonije (90/540;16,7%), bronhitisa (43/540; 7,8%) te sindroma krupa koji je dijagnosticiran samo u jednog djeteta u dobi od 6-12 mjeseci (slika 3). Najveći broj infekcija RSV-om dokazan je u zimskim mjesecima. Tako je 1995. godine vrhunac epidemije bio u veljač i (38-ero oboljelih od infekcije RSV-om); 1996. god. vrh epidemije dogodio se u ožujku sa 44-ero oboljela; 1997. u siječnju sa 38-ero RSV pozitivnih, a 1998. god. u prosincu s najvećom epidemijom u praćenom razdoblju od 102 dokazana RSV-a. Prvi oboljeli dokazani su u dvije sezone početkom rujna, u dvije sezone epidemija je trajala do kraja lipnja, te čak s pokojim slučajem i u srpnju (slika 4).
RASPRAVA
U ovom ispitivanju u gotovo polovice od 1232-je ispitanika njih 540-ero (43,8%) dokazan je RSV. Ostali respiratorni virusi dokazani su u znatno manjem broju ispitanika, dok iz 629-ero (51,1%) nazofaringealnih aspirata nije dokazan niti jedan respiratorni virus. U sličnom ispitivanju u Italiji, u kojem je stjecajem okolnosti praćeno također 1232-je djece, RSV je dokazan u 40,6% ispitanika (16). U ispitivanju provedenom na 1429-ero djece u Saudijskoj Arabiji virusi su detektirani u njih 37%, s tim da je RSV bio najčešće dokazan virus (79%) (17). U našem radu RSV je najčešće dokazan u djece s dijagnozom bronhiolitis (60,77%).
Najčešće dijagnoze koje se povezuju s infekcijom RSV-om su bronhiolitis s učestalošću u dojenčadi i male djece prema nekim autorima 59,9% i pneumonija 17,5%(18), odnosno bronhiolitis 20,6% i pneumonija 62,2% (19). U prijašnjim studijama rađenim u nas bronhiolitis s RSV-om u dojenčadi (do godine dana) dokazan je u 56,7%, a pneumonija u 45,5% (6), odnosno u sezoni 1986./87. kad je zamijećena veća epidemija infekcija RSV-om, RSV je bio uzročnik bronhiolitisa u djece do godinu dana u 81,8%, a pneumonija u 55,9% (8). U ovom ispitivanju bronhiolitis je bio najčešća dijagnoza u dobi do 6 mjeseci s dokazanim RSV-om u 63% bolesnika. Rezultati prijašnjih istraživanja infekcija RSV-om u nas pokazali su da se 63,8% svih RSV-pozitivnih bolesnika nalazi u dobi od 0-6 mjeseci života, te da ta učestalost opada s dobi na 18,6% (6-12 mjeseci), 12,4% (1-2 godine), 4,0% (2-5 godina) i 1,1% (iznad 5 godina) (8). I u ovom ispitivanju RSV je najčešće dokazan u djece od 0-6 mjeseci (55,5%) te njegova učestalost opada s dobi na 22,6% (6-12 mjeseci), 9,8% (1-2 god), 8,3% (2-5 godina), 3,1% (5-10 godina) i svega 0,5% u dobnoj skupini starijoj od 10 godina. Skupina japanskih autora nalazi RSV kao uzročnika infekcija donjeg dijela respiratornog sustava (DRTI) u najmlađe dobne skupine u 47,4%, odnosno od RSV pozitivnih bolesnika s DRTI-om u najmlađ oj dobnoj skupini bilo ih je 32,7% (20). Studija koja opisuje epidemiološke karakteristike RSV-DRTI u razdoblju od 1988.-1994. u nas nalazi da je 47% RSV-DRTI bilo u mlađih od 6 mjeseci (21). U ovoj studiji nađeno je da je RSV bio uzročnik DRTI-a u dojenčadi mlađe od 6 mjeseci u 43,9% slučajeva (237/540).
Mnogi autori pratili su sezonsko pojavljivanje infekcija RSV-om. V i d e l a i s u r . opisali su u Argentini većinu infekcija u zimskim mjesecima s vrhuncem epidemije u srpnju (22). Druga studija provedena u Grčkoj pokazuje vrhunac infekcija RSV-om u veljač i, s početkom sezone u studenom i krajem u svibnju (23). U Hrvatskoj je zamijeć eno da epidemijski val RSV-a obično počinje u studenom i traje do kraja svibnja (7, 8, 24).
U ovom ispitivanju pratili smo pojavljivanje RSV-a po mjesecima kroz četiri kalendarske godine. Najveći broj infekcija RSV-om dokazan je u zimskim mjesecima, premda se sporadični slučajevi pojavljuju čak tijekom cijele godine. Kako je RSV čest uzročnik infekcija donjeg dijela dišnog sustava uglavnom u dojenačkoj dobi, poglavito u zimskim mjesecima, nužno je detektirati početak epidemije provođenjem adekvatne virološ ke dijagnostike radi ispravnog liječenja i sprječavanja širenja epidemije, smanjenja nekritične primjene antibiotika i donošenja uštede zdravstvenom budžetu.
LITERATURA
1. McIntosh K, Chanock RM. Respiratory syncytial virus. U: Fields BN, Knipe DM, eds. Virology. 2nd ed. New York: Raven Press, 1990:1045-72.
2. Belshe RB, Bernstein JM, Dansby KN. Respiratory syncytial virus. U: Belshe RB, ed. Textbook of humany virology. Littleton: PSG Publishing Company, 1984:361-83.
3. Chanock RM, Roizman B, Myers R. Recovery from infants with respiratory illness of virus related to Chimpanzee Coryza Agent (CCA): Isolation properties and characterization. Am J Hyg 1957; 66:281.
4. Mlinarić-Galinović G, Chonmaitree T, Cane PA, Pringle CR, Ogra PL. Antigenic diversity of respiratory syncytial virus subgroup B strains circulating during a community outbreak of infection. J Med Virol 1994;42:380-4.
5. Lukić-Grlić A, Cane PA, Baće A, Pringle CR, Mlinarić-Galinović G, Popow-Kraupp Th. Antigenic and genomic diversity of central European respiratory syncytial virus strains. Arch Virol 1998; 143:1441-7.
6. Mlinarić-Galinović G, Ugrčić I, Božikov J. Respiratory syncytial virus infections in SR Croatia, Yugoslavia. Pediatr Pulmonol l987;3:304-8. 7. Mlinarić-Galinović G, Ugrčić I, Kovačić V, Božikov J, Kulundžić M, Galinović-Weisglass M, Vuletić S. Etiološka dijagnostika i učestalost infekcija respiratornim sincicijskim virusom u SR Hrvatskoj. Liječ Vjesn l986;108:289-95.
8. Mlinarić-Galinović G, Ugrčić I, Detić D, Božikov J. Characteristics of outbreak of respiratory syncytial virus in Croatia in the 1986/1987 winter season. Cro Med J 1992;33:225-9.
9. Mlinarić-Galinović G, Polak-Babić J, Pleše M, Koprčina B, Ugrčić I, Božikov J, Begović I. Respiratory syncytial virus infection in neonatal units. Cro Med J 1994;35:168-71.
10. Mlinarić-Galinović G, Falsey AR, Walsh EE. Respiratory syncytial virus infection in the elderly. Eur J Clin Microbiol Infect Dis 1996;15:777-81.
11. Jackson GG, Muldoom RL. Viruses causing common respiratory infection in man. Chicago: University Chicago Press, 1975:116-31.
12. Mlinarić-Galinović G, Grljušić V. Nazofaringealni sekret bolesnika kao klinički materijal kod virusnih respiratornih infekcija. Liječ Vjesn 1989; 111:213-4.
13. Lennette EH, Schmidt NJ, eds. Diagnostic Procedures for Viral, Rickettsial and Chlamydial Infections. 5th ed. Washington DC: American Public Health Association, 1979.
14. Mlinarić-Galinović G, Ugrčić I, Cvetković M, Pende B, Božikov J. Brza dijagnostika respiratornog sincicijskog virusa. Mikrobiologija l986;23:13-26.
15. Mlinarić-Galinović G, Ugrčić I, Cvetković M. Rapid detection of respiratory syncytial virus in clinical specimens. Acta Virol 1987;31:410-6.
16. Lanari M, Giovannini M, Giuffre L, Marini A, Rondini G, Rossi GA, Merolla R, Zuccotti GV, Salvioli GP. Prevalence of respiratory syncytial virus infection in Italian infants hospitalized for acute lower respiratory tract infections, and association between respiratory syncytial virus infection risk factors and disease severity. Ped Pulmonol 2002; 33:458-65.
17. Bakir TM, Halawani M, Ramia S. Viral aetiology and epidemiology of acute respiratory infections in hospitalized Saudi children. J Trop Pediatr 1998;44:100-3.
18. Wahab AA, Dawod ST, Raman HM. Clinical characteristics of repsiratory syncytial virus infection in hospitalized healthy infants and young children in Qatar. J Trop Pediatr 2001;47:363-6.
19. Hussey GD, Apolles P, Arendse Z, Yeates J, Robertson A, Swingler G, Zar HJ. Respiratory syncytial virus infection in children hospitalised with acute lower respiratory tract infection. S Afr Med J 2000;90:509-12.
20. Kaneko M, Watanabe J, Kuwahara M. Ueno E. Hida M. Kinoshita A. Sone T. Impact of respiratory syncytial virus infection as a cause of lower respiratory tract infection in children younger than 3 years of age in Japan. J Infect 2002;44:240-3.
21. Lukić-Grlić A, Baće A, Lokar-Kolbas R, Loffler- Badžek D, Draženović V, Božikov J, Mlinarić- Galinović G. Clinical and epidemiological aspects of respiratory syncytial virus lower respiratory tract infections. Eur J Epidemiol 1999;15:361-5.
22. Videla C, Carballal G, Misirlian A, Aguilar M. Acute lower respiratory infections due to respiratory syncytial virus and adenovirus among hospitalized children from Argentina. Clin Diagn Virol 1998; 10:17-23.
23. Constantopoulos AG, Kafetzis DA, Syrogiannopoulos GA, Roilides EJ, Malaka-Zafiriu EE, Sbyrakis SS, Marcopoulos ML. Burden of respiratory syncytial viral infections on paediatric hospitals: a two-year prospective epidemiological study. Eur J Clin Microbiol Infect Dis 2002;21:102-7.
24. Mlinarić-Galinović G, Čuljak V, Galinović- Weisglass M, Božikov J, Lukić A. Occurrence of respiratory syancytial virus in Croatia obtained on the basis of indirect viral diagnosis. Rad Med Fak u Zagrebu 1991;32:191-5.

Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 49, No 1, siječanj - ožujak 2005
Autori: V. Draženović, G. Mlinarić-Galinović, A. Lukić-Grlić, A. Barišin, A. Baće, V. Hrešić-Kršulović, R. Sim, B.Berberović, E. Berberović
Referenca rada:
DOI: