IN MEMORIAM - Zdenka Krznarić Sušić 1937. - 2004.

Naša draga kolegica, vrsni pedijatar –
alergolog, primarius mr. sc. Zdenka Krznarić
Sučić, dr. med., zauvijek nas je napustila
rano ujutro u ponedjeljak 13. rujna
2004. godine.
Dugo i s pedijatrijskim optimizmom
borila se sa svojom bolešću i tog lijepog
rujanskog jutra, umorna, otišla se odmoriti
u nebeske poljane prema kojima svi putujemo.
Sve nas, koji smo imali sreću i
čast s njom živjeti i raditi u Klinici za pedijatriju
Klinike za dječje bolesti Zagreb,
popularno zvanoj «Dječja bolnica – Klai-
ćeva», preplavila je tuga i osjećaj istinskog
gubitka, jer smo izgubili osobu koja
je stvarala i bila dio onog posebno cijenjenog
i dobroga u našoj ustanovi.
Stjecajem životnih okolnosti, rođena
je 16. travnja 1937. godine u Suholaku
kod Skoplja u Makedoniji, ali je svojim
življenjem i postojanjem obogatila Zagreb,
gdje je 1963. god. završila Medicinski
fakultet, izabravši poziv liječnika kao
ispunjenje svojih profesionalnih želja. Cijeli
radni vijek naša Zdenka ugradila je u
našu Kliniku. Došla je kao mlada
liječnica na staž 1964. god. u tadašnji
Centar za zaštitu majke i djece, te ostala
do odlaska u mirovinu 1998. godine. Urođenu finoću i dobrotu te dječju radoznalost
i iskrenost nesebično je davala svojim
malim bolesnicima i suradnicima. Skrbila
se o bolesnoj djeci znalački, sa samo njoj
svojstvenom blagošću i optimizmom. Dobro
i pozitivno raspoloženje zračila je na
njih, njihove roditelje i sve svoje suradnike.
Predanim radom sudjelovala je u
gradnji i razvoju ugleda naše ustanove od
Instituta za zaštitu majke i djece do Klinike
za dječje bolesti Zagreb, posebno se
ističući u svojoj struci dječje pulmologije
i dječje alergologije.
Obično se u ovakvim prigodama nabrajaju
radni uspjesi poput specijalizacije
iz pedijatrije, obrane magistarskog rada,
primarijat, brojnih stručnih radova i usavršavanja, subspecijalizacije u vrsnog
dječjeg alergologa, rada kao znanstvenog
asistenta na nesebičnom prenošenju svoga
znanja mlađima i još mnogo toga…
Poznavajući njenu skromnost i samozatajnost,
ona ne bi dopustila da se to broji i
posebno ističe. Sve je to ona postigla i
imala, ali ono što jest važno, zašto će nam
nedostajati i po čemu ćemo je trajno pamtiti,
jesu osobine koju su je činile nadasve
dobrim čovjekom.
Uz posljednji pozdrav,
njene Kolege
iz Klinike za dječje bolesti Zagreb
Ključne riječi:
Kategorija: In memoriam
Broj: Vol. 42, No 2, travanj - lipanj 1998
Autori:
Referenca rada:
DOI: