Stanje uhranjenosti i prehrambene navike školske djece u Hrvatskoj

Suvremeno se društvo suočava sa sve većim javnozdravstvenim problemom rastućeg broja pretilih osoba svih dobnih skupina, a osobito zabrinjava trend povećanja broja pretile djece. Cilj ovog istraživanja je ispitivanje stanja uhranjenosti i prehrane populacije školske djece u Hrvatskoj, s naglaskom na prehrambene navike i utvrđivanje učestalosti pretilosti. Metode i uzorak: Transverzalno istraživanje je provedeno na slučajno odabranom uzorku od 4924 učenika oba spola u dobi od 7 do 15 godina. U razdoblju od 1997.-2002. godine provedena su antropometrijska mjerenja visine i tjelesne mase oko 500 učenika u svakoj odabranoj školi iz deset županija s područja slavonske, sjeverozapadne, primorske i dalmatinske regije. Stanje uhranjenosti ocijenjeno je na temelju pokazatelja visina-za-dob, tjelesna masa-za-visinu i indeksa tjelesne mase prema dobi i spolu, u usporedbi s međunarodnim NCHS/SZO referentnim vrijednostima i kriterijima. Na poduzorku od 648 ispitanika provedena je anketa prehrane metodom intervjua o potrošnji hrane u protekla 24 sata i učestalosti potrošnje namirnica. Rezultati: Prema distribuciji z-vrijednosti tjelesne mase-za-visinu prosječno 69,5% djece je bilo pravilno uhranjeno, a 0,9% djece neishranjeno. Mršave, odnosno blago neishranjene djece bilo je 13,4%, podjednako kao i u referentnoj populaciji u rasponu z-vrijednosti između -2 do -1. Povećanu tjelesnu masu imalo je 11% djece, a 5,2% je bilo pretilo. Centilna distribucija indeksa tjelesne mase (ITM) ima slična obilježja. ITM između 85. i 95. centile referentnih vrijednosti imalo je 11,2% dječaka i 9,8% djevojčica, a ITM iznad 95. centile, odnosno pretilost je utvrđena kod 5,7% dječaka i 5,4% djevojčica u dobi od 7 do 14 godina. U usporedbi s referentnom populacijom prosječno oko 15% pregledane djece ima više vrijednosti indeksa visina-za-dob, ali su zamjetne razlike između pojedinih područja, osobito između dalmatinskog i kontinentalnog. Prosječni dnevni unos energije i osnovnih prehrambenih tvari bio je zadovoljavajući, ali unos vitamina A, kalcija i željeza u prosjeku je nešto niži od preporučenog za djecu školske dobi. Zaključak: Rezultati istraživanja upućuju na blagi trend povećanja broja pretile školske djece i nepravilnu prehranu. Dijelom se to može obrazložiti današnjim socijalno-ekonomskim prilikama koje utječu na kupovnu moć obitelji i dostupnost nekih namirnica, ali velikim dijelom lošim prehrambenim i životnim navikama. UVOD
U praćenju zdravstvenog stanja populacije, ocjenjivanje i praćenje prehrambenog stanja pojedinih populacijskih skupina služi za utvrđivanje pojavnosti deficitarnih stanja i prehrambenih poremećaja, te za procjenu rizika za zdravlje. Dobiveni pokazatelji služe za analizu prehrambene i zdravstvene situacije, te su oni polazna točka za izradu prehrambene i zdravstvene politike i ciljanih programa intervencije, kao i unapređenja prehrane na lokalnoj ili na nacionalnoj razini. Osobito je važno praćenje prehrane i stanja uhranjenosti djece i mladeži, jer su te ugrožene skupine u razdoblju najbržeg rasta i razvoja, pa su ujedno i dobar pokazatelj prehrambenog stanja u lokalnoj zajednici (1). Osim što praćenje rasta i razvoja omogućuje ocjenjivanje tjelesnog razvoja pojedinog djeteta, ono služi i za praćenje trendova u odnosu na utjecaj ekoloških čimbenika tijekom određenog vremenskog razdoblja (1, 2). Nepravilna i nedostatna prehrana može značajno utjecati na rast i razvoj djece i mladeži, te privremeno ili čak trajno ugroziti njihovo zdravstveno stanje. Teži oblici nedostatka hrane ili pojedinih prehrambenih tvari mogu dovesti i do pojave kliničkih oblika prehrambenih deficita. Poznato je da i uza zadovoljavajuću opskrbu energijom, čak i manji deficiti zaštitnih prehrambenih tvari koji nisu popraćeni kliničkim simptomima, osobito ako potraju dulje vrijeme, mogu negativno utjecati na zdravstveno i funkcionalno stanje organizma. To se u prvom redu odnosi na rast i razvoj djece, tjelesnu sposobnost, funkcioniranje imunološkog sustava, kao i na mentalne funkcije (3, 4).
S druge strane, prekomjerno uzimanje hrane i nepravilan omjer prehrambenih tvari mogu dovesti do niza metaboličkih poremećaja i pretilosti, te povećati rizik za razvoj nekih kroničnih degenerativnih bolesti (5, 6).
Gledajući na svjetskoj razini, zamjetne su velike razlike u visini, težini i dobi puberteta između pojedinih populacija. Smatra se da je genetski potencijal rasta kod većine ljudi sličan, a da su postojeće razlike u rastu više rezultat djelovanja ekoloških čimbenika (1). Istraživanja pokazuju da su razlike u težini i visini djece različitog etničkog podrijetla relativno male u odnosu na razlike između djece različitih socijalnih klasa (7, 8).

Mnoge studije pokazuju da postoji sekularni trend rasta, jer djeca rastu progresivno brže i u odrasloj dobi dosežu progresivno veće mjere (9, 10, 11). U europskim zemljama najviši su dječaci i djevojčice u Nizozemskoj i Švedskoj, a u našoj zemlji na području Dalmacije. Porast u visinu prati i porast tjelesne mase (1, 7, 9, 11).
Zabrinjava trend povećanja broja pretile djece u svijetu, ne samo u industrijski razvijenim nego i industrijski nerazvijenim zemljama. Tako je npr. u Latinskoj Americi zabilježen obrat u prevalenciji neishranjenosti i pretilosti, a u Sjedinjenim Američkim Državama u razdoblju od 1974.-1994. godine dvostruki porast prevalencije pretilosti, s trendom daljnjeg porasta (12, 13).
Pretilost općenito postaje sve značajniji javnozdravstveni problem, pa rješavanju pitanja pretilosti u djece treba posvetiti osobitu pažnju, jer istraživanja upućuju na to da većina osoba koje su u dječjoj dobi bile pretile imaju problema s pretilošću i u odrasloj dobi. Tako su P o w e r i s u r. za djecu koja su u dobi od 7 godina bila pretila (ITM > 95. centile) procijenili da 43% tih djevojčica i 63% dječaka ostaju pretili i kao trideset trogodišnjaci (14).

METODE I UZORAK

Na slučajno odabranom uzorku od 4924 učenika obaju spolova u dobi od 7 do 15 godina provedeno je transverzalno istraživanje stanja uhranjenosti. U razdoblju od 1997.-2002. godine provedena su antropometrijska mjerenja visine i tjelesne mase, te klinički pregled oko 500 učenika u svakoj odabranoj školi iz deset županija s područja slavonske, sjeverozapadne, primorske i dalmatinske regije. Antropometrijska mjerenja obavljena su prema standardnim metodama (15). Na cijelom ispitivanom uzorku provodio ih je isti tim istraživača. Stanje uhranjenosti ocijenjeno je na temelju pokazatelja visina-za-dob, tjelesna masa-za-visinu i indeksa tjelesne mase prema dobi i spolu, u usporedbi s međunarodnim NCHS/SZO referentnim vrijednostima i kriterijima (16, 17). Antropometrijski pokazatelji visina-za-dob i tjelesna masa-za-visinu prikazani su u vidu distribucije z-vrijednosti (score), izračunate prema formuli:

Izmjerena vrijednost ispitanika – medijan referentne vrijednosti
Z-score ili SD-score = -----------------------------------------------------------------------------
Standardna devijacija referentne populacije

Indeks tjelesne mase prikazan je u vidu centilne distribucije, a izračunan je prema formuli:
ITM= Masa (kg) / Visina² (m²). Pri ocjenjivanju stanja uhranjenosti vrijednosti ITM distribuirane između 85. i 95. centile označavaju povećanu tjelesnu masu, a iznad 95. centile pretilost.
Za unos i statističku obradu podataka primijenjen je Epi Info program, koji sadrži naprijed spomenute standarde, a izvorna verzija programa je programski dorađena tako da je moguć izračun indeksa tjelesne mase (18).
Na slučajno odabranom poduzorku od 648 učenika obavljeno je ispitivanje prehrane metodom intervjua o potrošnji hrane u protekla 24 sata i učestalosti konzumacije pojedinih vrsta namirnica (19). Dobiveni podatci obrađeni su primjenom tablica o sastavu namirnica i namjenskog računalnog programa (20). Rezultati su uspoređeni s preporučenim dnevnim unosom energije i pojedinih prehrambenih tvari (21).

REZULTATI

R e z u l t a t i i s p i t i v a n j a s t a n j a u h r a n j e n o s t i

Na usporednim krivuljama distribucije z-vrijednosti visine-za-dob referentne populacije i populacije pregledane djece u RH (slika 1) uočljiv je nagib udesno, odnosno u više vrijednosti.
Krivulje distribucije z- vrijednosti tjelesne mase za visinu (slika 2) pokazuju manja odstupanja samo iznad z- vrijednosti + 1. Na tablici 1 prikazana je distribucija z-vrijednosti oba indeksa u usporedbi s distribucijom u referentnoj populaciji. U kategoriji z-vrijednosti iznad +1 indeksa visina-za-dob distribuirano je prosječno oko 15% pregledane školske populacije u Hrvatskoj više nego u referentnoj populaciji.

Prema distribuciji z-vrijednosti tjelesne mase-za-visinu (tablica 1) samo 0,9% pregledane djece bilo je neishranjeno. Podjednako kao i u referentnoj populaciji, z-vrijednosti između -2 i -1 imalo je 13,4% učenika, pa pripadaju skupini blago neishranjenih, odnosno “mršavih”. Normalno uhranjeno u prosjeku je 69,5 djece. Z-vrijednost između +1 i + 2, odnosno povećanu tjelesnu masu ima 11% djece, a 5,2 djece je pretilo. Spomenuti podatci odnose se na učenike nižih razreda, jer u postojećim NCHS-ovim referentnim vrijednostima tjelesne mase-za-visinu nalazimo vrijednosti samo do 137 cm za djevojčice i 142 cm za dječake. Distribucija vrijednosti indeksa tjelesne mase (ITM) po centilima za populaciju svih ispitanika u dobi od 7-15 godina (slika 3) ima podjednaka obilježja kao i spomenuti indeks tjelesne mase-za-visinu. Vrijednosti ITM između 85. i 95. centile referentnih vrijednosti, što se prema kriterijima SZO-a smatra povećanom tjelesnom masom, imalo je 11,2% dječaka i 9,8% djevojčica. ITM iznad 95. centile, odnosno pretilost je utvrđena kod 5,7% dječaka i 5,4 % djevojčica u dobi od 7 do 14 godina.

R e z u l t a t i i s p i t i v a n j a p r e h r a n e

Prosječna energetska vrijednost dnevnih obroka iznosi 9514 kilodžula, odnosno 2273 kilokalorije (SD 230,5). Količine energije i većine prehrambenih tvari u dnevnim obrocima ispitanika kreću se unutar preporučenih vrijednosti za djecu školske dobi (tablica 2). U ukupnoj energetskoj vrijednosti obroka udio energije dobiven iz bjelančevina iznosi 15%, masti 32%, a ugljikohidrata 53%. Omjer bjelančevina biljnog i životinjskog podrijetla također je zadovoljavajući (46:54). Prosječni dnevni unos kolesterola je 280 mg (SD 204). Dnevni unos vitamina A, kalcija i željeza u prosjeku je nešto niži od preporučenog za djecu školske dobi, no postoje značajne varijacije unutar ispitivanog uzorka, na što upućuju visoke vrijednosti standardne devijacije. Prosječni dnevni unos željeza je 11,8 g (SD 2,2), a kalcija 641 mg (SD 294).
Rezultati ispitivanja prehrambenih navika, s prikazom postotka djece koja uzimaju pojedine dnevne obroke te izborom namirnica i jela od kojih se uglavnom sastoje, prikazani su u tablici 3. Tek 56% ispitane djece uzima zajutrak, dok su ostali obroci tijekom dana redovitiji. U školskoj kuhinji se hrani 59% ispitanika. Čak 84% djece tijekom dana jede neku vrstu grickalica i slatkiša.

RASPRAVA

Mijenjanjem stila življenja i načina prehrane u industrijski razvijenim zemljama zamjetno se mijenja prehrambeno stanje djece i cijele populacije, pa je pitanje što zapravo znači optimalna okolina. Naime, gledajući na svjetskoj razini, u većini zemalja su ekološke prilike lošije nego u razvijenoj Europi i Sjevernoj Americi. Međutim, u tim “razvijenim” područjima prehrana je često preobilna i nepravilna, pa je debljina zamijenila neishranjenost i postaje glavni prehrambeni poremećaj u djetinjstvu (12). Ovo istraživanje potvrđuje slični trend i u našoj zemlji. Budući da je istraživanjem obuhvaćena populacija od 7 do 15 godina, pa prema kriterijima SZO tu pripadaju djeca u dobi do 10 godina, a iznad 10 godina ulaze u kategoriju adolescenata, ocjena stanja uhranjenosti obavljena je na temelju distribucije z-vrijednosti indeksa mase za visinu koji se primjenjuje za djecu, te centilne distribucije indeksa tjelesne mase za cijelu ispitivanu populaciju. U oba slučaja dobiveni su podjednaki rezultati o prevalenciji povećane tjelesne mase i pretilosti.

Naime, prema preporukama SZO-a i ekspertnih skupina, za ocjenu stanja uhranjenosti djece u praksi se uglavnom primjenjuju antropometrijski pokazatelji tjelesna masa-za-visinu i visina-za-dob (16). Visina-za-dob služi kao pokazatelj za ocjenu rasta i razvoja koštanog tkiva, odnosno dostignute visine ispitanika, a odraz je utjecaja količine i kvalitete njegove prehrane tijekom tjelesnog rasta i razvoja, i u ocjenjivanju uhranjenosti se koristi kao anamneza prehrane. Niske vrijednosti ovog indeksa upućuju na zaostajanje u rastu.
U ispitivanom uzorku školske populacije samo je 0,8% djece u kategoriji Ł -2 z-vrijednosti visine-za-dob, a u kategoriji ł + 1 distribuirano je prosječno oko 15% pregledane djece više nego u referentnoj populaciji. Analizirajući antropometrijske podatke po pojedinim ispitivanim regijama, utvrđene su razlike između pojedinih područja. Djeca iz dalmatinskog i primorskog područja u prosjeku su rastom bila viša od djece iz sjeverozapadnog kontinentalnog područja.
a href="/slike/slika_11_012004v.gif">povećaj sliku
Slične rezultate su objavili P r e b e g i s u r. na temelju istraživanja o rastu i razvoju populacije školske djece i mladeži u Hrvatskoj. Rezultati spomenutih istraživanja upućuju na izraženi sekularni trend rasta u razdoblju od 1973.- 1991. godine, te na značajne razlike srednje visine između djece u različitim područjima, ali i između grupacija unutar istog područja (11, 22). Tjelesna masa-za-visinu je vrlo osjetljiv pokazatelj za ocjenu sadašnjeg stanja prehrane, jer u odnosu na indeks visina-za-dob eliminira veličinu kostura, na taj način što uspoređuje tjelesnu masu ispitanika s masom osoba iz referentne populacije koje su iste visine, i tako mjeri veličinu mekih tkiva koja su najosjetljivija na promjene u prehrani. Niske vrijednosti ovoga indeksa upućuju na neishranjenost u energetskom pogledu, odnosno smanjenje mase masnog i mišićnog tkiva u usporedbi s očekivanom u djeteta iste visine, dok visoke vrijednosti upućuju na povećanje tjelesne mase i pretilost. Ovaj indeks ima ograničenu primjenu u ocjenjivanju uhranjenosti djece, jer se može primijeniti samo za djevojčice u dobi do otprilike 9 godina i dječake do 10 godina, odnosno do početka puberteta, čime se ne dobiva potpuni uvid u stanje uhranjenosti cijele populacije školske djece.
Prema distribuciji z-vrijednosti tjelesne mase-za-visinu samo 0,9% pregledane djece nižih razreda bilo je neishranjeno, a 13,4% mršavo. Normalno uhranjeno je u prosjeku bilo 69,5% djece, povećanu tjelesnu masu imalo je 11% djece, a 5,2% djece je bilo pretilo. Prema rezultatima ovog istraživanja podjednaka je prevalencija pretilosti utvrđena primjenom ocjene na temelju antropometrijskog indeksa tjelesna masa-za-visinu i ITM.
Analiza pokazatelja o praćenju stanja uhranjenosti populacije školske djece, objavljenih u Hrvatskim zdravstvenostatističkim ljetopisima, upućuje na razlike u stanju uhranjenosti djece iz pojedinih županija, a značajnije povećanje broja pretile djece zabilježeno je u nekim gradskim područjima (23, 24).
U spomenutim ljetopisima objavljuju se i podatci antropometrijskih mjerenja koja se provode prilikom sistematskih pregleda školske djece, samo kod upisa djece u prvi razred i poslije u petom razredu. Stoga ti antropometrijski pokazatelji ne daju potpuni uvid u stanje uhranjenosti cijele populacije školske djece, a zbog razlike u referentnim vrijednostima i kriterijima nisu usporedivi s rezultatima ovog istraživanja. Prema spomenutom izvoru i podatcima za 2001. godinu 9,17% pregledanih dječaka i 8,56% djevojčica imalo je tjelesnu masu u odnosu na tjelesnu visinu iznad 90. centile, a ispod 10. centile 5,18% dječaka i 5,45% djevojčica (25).
Istraživanja primjene ITM-a u ocjenjivanju uhranjenosti populacije djece upućuju na porast ITM-a s dobi, i da je prije svega dobar pokazatelj za ocjenu prevalencije mršavosti i pretilosti u populaciji adolescenata (16).
U našoj zemlji istraživanje o varijacijama ITM-a u školske djece i adolescenata proveli su P r e b e g i s u r. u Zagrebu, Osijeku i Međimurju. Rezultati ispitivanja upućuju na to da se indeks tjelesne mase djece i adolescenata povećava s dobi, i da postoje razlike u distribuciji ITM-a između sva tri ispitivana područja. Vrijednosti ITM-a iskazane u vidu centila usporedili su s referentnim vrijednostima američke bijele populacije djece i adolescenata te utvrdili da zagrebačka populacija iste dobi ima općenito više vrijednosti ITM-a. U distribuciji vrijednosti ITM-a zagrebačkih adolescenta u dobi iznad 14 godina, na poziciji između 85. i 95. centile zapazili su znatno niže vrijednosti ITM-a nego što su američke referentne vrijednosti, pa autori zaključuju da je prevalencija pretilosti u zagrebačkoj populaciji manja u odnosu na američku populaciju iste dobi (26).
T u r a c o n i i s u r. proveli su istraživanje o primjeni različitih referentnih vrijednosti ITM-a u ocjenjivanju stanja uhranjenosti adolesenata u pokrajini Aosta u sjevernoj Italiji. Utvrdili su značajne razlike u prevalenciji neishranjenosti, povećane tjelesne mase i pretilosti, te zaključili da pri interpretaciji i usporedbi rezultata ITM-a na temelju različitih referentnih vrijednosti treba biti oprezan (27).
Rezultati ankete o prehrani upućuju na to da djeca jedu dovoljne količine hrane, jer se unos energije, bjelančevina, masti i ugljikohidrata kreće unutar preporučenih dnevnih količina za djecu školske dobi. Međutim, unos pojedinih vitamina i minerala, prvenstveno vitamina A te kalcija i željeza, niži je od preporučenih vrijednosti (21). Razlog tome je uglavnom nedovoljna potrošnja mlijeka i povrća, te sve veća potrošnja rafiniranih namirnica.
Analiza prehrambenih navika školske djece upućuje na to da djeca neredovito uzimaju obroke, sve manji broj ih se hrani u školskim kuhinjama, osobito učenika viših razreda, a gotovo polovica anketirane djece koja imaju nastavu u jutarnjoj smjeni ne jede prije polaska u školu. Slične podatke iznosi T r o š t u radu o ispitivanju prehrambenih navika učenika u Vipavi (28). Zapaženo je da dio djece, uglavnom zbog zaposlenosti roditelja i generacijskog raslojavanja obitelji, kod kuće neredovito jede kuhane obroke od raznovrsnih namirnica. Djeca izjavljuju da često, pa i u slučaju kad im roditelji ostave pripremljen obrok, ne vole podgrijavati hranu i jesti sami. U većini školskih kuhinja najčešće se priprema ili samo dijeli užina, koja se uobičajeno sastoji od neke vrste sendviča ili slastica, pizze i napitka, a uzimaju je uglavnom učenici nižih razreda. Većina učenika viših razreda kupuje nešto za jelo u obližnjim prodavaonicama ili kioscima, najčešće neku vrstu tzv. brze hrane, slatkiše i osvježavajuća pića. To su uglavnom rafinirani prehrambeni proizvodi koji su energetski bogati, jer sadrže značajne količine masti i šećera, a ne sadrže biološki važne prehrambene tvari, vitamine i minerale.
Današnje generacije djece provode i po nekoliko sati na dan sjedeći za računalom ili gledajući televiziju, što utječe ne samo na smanjenje njihove tjelesne aktivnosti, čime se povećava rizik za pretilost, nego i na kakvoću prehrane. S e r r a i s u r. su na temelju ispitivanja prehrambenih i životnih navika kod španjolske djece i mladeži u dobi od 2-24 godine procijenili da gledanje televizije oko 2 sata na dan povećava prehrambeni rizik za 37%, a posebno se to odnosi na nedostatan dnevni unos vitamina i minerala (29).

ZAKLJUČAK

S obzirom na prikazane podatke i pokazatelje o stanju uhranjenosti i prehrani djece može se zaključiti da nema problema s neishranjenošću. Slično kao i u većini europskih zemalja, i u nas se zapaža trend promjene načina prehrane i stila življenja, što se odražava i na povećanje broja pretile djece, osobito u gradskim sredinama.
Istraživanja upućuju na to da su pretila djeca kandidati i za pretilost u odrasloj dobi. Budući da je pretilost dokazani rizični čimbenik za više masovnih kroničnih nezaraznih bolesti, prije svega onih kardiovaskularnih i dijabetes tip 2, važno je na vrijeme otkriti djecu koja imaju povećanu tjelesnu masu ili su već pretila, te provoditi ciljane programe preventivnih mjera kao i aktivnosti na promicanju zdravog načina življenja.
Aktivnosti za unapređenje prehrane treba usmjeriti i na rješavanje postojećih prehrambenih deficita, prvenstveno sideropenične anemije, te na promicanje pravilne prehrane i redovite primjerene tjelesne aktivnosti od najranijih dana, počevši već od vrtića i potom tijekom cijelog školovanja.
Pretilost nije samo zdravstveni nego i estetski problem, osobito istaknut u suvremenom društvu. Nametanje modnih trendova i poželjnog mršavog izgleda može potaknuti djecu, a pogotovu adolescente, na provođenje nekontroliranih redukcijskih dijeta, što može imati negativne posljedice za zdravlje, sve do nastanka poremećaja prehrane. Stoga je važno redovito pratiti stanje uhranjenosti djece i adolescenata, a u slučaju potrebe provođenja režima redukcije tjelesne mase angažirati tim stručnjaka te aktivno uključiti i obitelj.
Osim zdravstvene službe treba potaknuti suradnju s drugim resornima ministarstvima, kako bi se osigurali uvjeti za unapređenje prehrane i tjelesne aktivnosti, ne samo djece nego i cijele obitelji i šire zajednice.

LITERATURA

1. Eveleth PB, Tanner JM. Worldwide variations in human growth. 2 izd. Cambrige: Cambrige University Press, 1990:3-90.
2. Antonić Degač K. Utjecaj prehrane na rast i uhranjenost u dvije etnički homogene populacije školske djece (magistarski rad). Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1999.
3. Gibney MJ, Vorester HH, Kok FJ. Introduction to human nutrition. Oxford: Blackwell Scinence Ltd., 2002:125-224.
4. Buzina R, Jusic M, Sapunar J, Milanovic N, Zimolo A, Rajcic V. Impaired growth and nutritional status of school children in rural Croatia. Int J Vitam Nutr Res 1972;42:47-61.
5. Mahan LK, Escott-Stump S. Krause´s food, nutrition and diet. 10 izd. Philadelphia: W. B. Saunders Company, 2000:558-629.
6. Freedman DS, Dietz WH, Srinivasan RS, Berenson GS. The relation of overweight to cardiovascular risk factors among children and adolescents: The Bogalusa Heart Study. Pediatrics 1999;103:1175-82.
7. Buzina R. Rast i razvoj djece i omladine na području SR Hrvatske. Ispitivanje utjecaja genetskih i ekoloških faktora na neke fizičke karakteristike rasta. Zagreb: JAZU, 1977.
8. Matsumoto K. Secular acceleration in height in Japanese and its social beckground. Ann Hum Biol 1982;9:399-410.
9. Lin WS, Shao LX. The status of physical growth in Chinese children. Coll Anthropol 1997;21:101-8.
10. Jaeger U, Kromeyer K, Zellner K. Selected results of growth acceleration in East Germany. Coll Anthropol 1990;14:237-45. 11. Prebeg Ž. Secular growth changes in school children in Croatia. Coll Anthropol 1994;18:309-16.
12. Uauy R, Albala C, Kain J. Obesity trends in Latin Amerika: transiting from under to overweight. J Nutr 2001;131:893S-9S.
13. James PT, Leach R, Kalamara E, Shayeghi M. The worldwide obesity epidemic. Obes Res 2001;4:228S-33S.
14. Power C, Lake JK, Cole TJ. Measurement and long-term health risk of child and adolescent fatness. Int J Obesity 1997;21:507-26.
15. Fidanza F. Nutritional status assessment. London: Chapman and Hall, 1992:1-62.
16. Physical status:the use and interpretation of anthropometry. Report of WHO Expert Committee. Geneva: WHO, 1995:161-311.
17. Must A, Dailal GE, Dietz WH. Reference data for obesity: 85th and 95th percentiles of body mass index (wt/ht² ). Am J Clin Nutr 1991;53:839-46.
18. Epi Info version 5. Atlanta, Georgia: Center for Health Disease Control Epidemiology program Office, 1990.
19. Willet W. Nutritional epidemiology. ( Monographs in Epidemiology and biostatistics; vol. 15 ). New York: Oxford University Press, 1990:3-91.
20. Kaić-Rak A, Antonić K. Tablice o sastavu namirnica i pića. Zagreb: Zavod za zaštitu zdravlja RH, 1990.
21. National Research Council, Food and Nutrition Board, Commission on Life Sciences. Recommended Dietary Allowances. 10 izd. Washington, DC: National Academy Press, 1989.
22. Prebeg Ž. Epidemiološka obilježja rasta i razvoja školske djece i mladeži u Hrvatskoj. U: Knjiga sažetaka, I. Hrvatski kogres preventivne medicine i unapređenja zdravlja s međunarodnim sudjelovanjem. Zagreb: (vlast. izd.), 2003:263.
23. Zdravstveno-statistički ljetopis za 1999. godinu. Zagreb: Hrvatski Zavod za javno zdravstvo, 2000:333-7.
24. Zdravstveno-statistički ljetopis za 2000. godinu. Zagreb: Hrvatski Zavod za javno zdravstvo, 2001:331-6.
25. Zdravstveno-statistički ljetopis za 2001. godinu. Zagreb: Hrvatski Zavod za javno zdravstvo, 2002:221.
26. Prebeg Ž, Slugan N, Stanić I. Variation of body mass index in Croatian school children and adolesecents. Coll Antropol 1999;23:69-77.
27. Turconi G, et al. Adolescents' body mass index data: what differences result using different reference standard curves?. Ann Nutr Metab 2003;47:496.
28. Trošt V. Stanje prehranjenosti vipavskih šolarjev. Glasilo vzgoja za zdravje 2002;4-5:51-3.
29. Serra-Majem L, Ribas L, Perez-Rodrigo C, Garcia-Closas R, Pena-Quintana L, Aranceta J. Determinants of nutrient intake among children and adolescents; results from the enkid study. Ann Nutr Metab 2002;46:31-8.
Ključne riječi:
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 48, No 1, siječanj - ožujak 2004
Autori: K. Antonić-Degač, A. Kaić-Rak, E. Mesaroš-Kanjski, Z. Petrović, K. Capak
Referenca rada:
DOI: