Značenje tjelesne aktivnosti u prevenciji debljine

Tjelesna se aktivnost već odavno navodi kao jedan od vanjskih čimbenika koji utječu na rast i razvoj. Tek smo posljednjih godina svjedoci velikom preokretu i sve većem broju znanstvenih spoznaja o utjecaju gibanja i športskih aktivnosti i treninga na rast i razvoj, na funkcionalne sposobnosti kao i na ranu prevenciju brojnih kroničnih bolesti, koje se u odrasloj dobi povezuju sa stupnjem tjelesne aktivnosti UVOD

Pretilost je pojava prekomjernog nagomilavanja masti u organizmu. Javlja se kad je energetski unos u obliku hrane mnogo veći od energetske potrošnje. Pretilost je kronična bolest koja poprima epidemijske razmjere i prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije postaje vodeći problem javnog zdravstva u novom tisućljeću. U razvijenim zemljama od nje boluje gotovo trećina odraslih i petina djece.
Debljina se javlja kad u tijelu postoji velik broj masnih stanica ili kad su te stanice prevelike. U nekim slučajevima prisutna su oba uzroka. Dugo se mislilo da odrasli ne mogu stvarati nove masne stanice, da je njihov broj konačan i stvoren u mlađoj dobi. Danas se zna da i odrasli mogu stvarati nove masne stanice, i to onda kad su stare tako velike da ne mogu više čuvati golemu količinu pohranjene masti.
Odrasla osoba prosječne tjelesne mase ima u svom tijelu 30 milijarda masnih stanica. Pretile osobe mogu imati 100, katkad i do 200 milijarda masnih stanica.
Drži se da se stvoreni broj masnih stanica ne može smanjivati, pa je i to jedan od razloga što pretile osobe najčešće imaju problema s održavanjem primjerene tjelesne mase tijekom cijelog života.
Jednom stvorenu masnu stanicu vrlo je lako napuniti mašću, ali ju je teško isprazniti. Jedan kilogram masti znači oko 7000 suvišno unesenih kalorija.
Osim što je velik rizik za zdravlje, debljina može imati i emocionalne posljedice. Kod velikog broja ljudi izaziva pojavu depresije. S obzirom na činjenicu da debljina u odrasloj dobi nosi povećan rizik mnogih bolesti suvremenog doba, treba pokušati prevenirati njezin razvoj. Budući da je trećina pretilih osoba bila pretila već u dječjoj dobi, razumno je boriti se protiv pretilosti već u djetinstvu.

KLINIČKA SLIKA I DIJAGNOZA PRETILOSTI

Za procjenu stupnja pretilosti postoji više mogućnosti. Klinička procjena "debljine" djeteta vrlo je subjektivna. Objektivne mogućnosti procjene debljine su: - mjerenje tjelesne mase (najjednostavnije i univerzalno dostupno, ali i najmanje pouzdano)
- izračunavanje indeksa tjelesne mase (body mass index-Queteletov index), koji se dobiva dijeljenjem tjelesne mase u kilogramima s kvadratom tjelesne visine u metrima. No za djecu je najprimjereniji Rohrov index, koji se dobiva dijeljenjem tjelesne mase u kilogramima s kubikom tjelesne visine u metrima. Indeks tjelesne mase je vjerojatno najbolje mjerilo za pretilost i izvrsno korelira s ukupnom količinom masti u organizmu kao i koncentracijom lipida u krvi.
- mjerenje debljine potkožnog masnog tkiva kaliperom vrlo je točna metoda za procjenu debljine djeteta bilo koje dobi. Ona je jednostavna i danas je već standardizirana.

KLASIFIKACIJA PRETILOSTI

Prema uzroku pretilost dijelimo na:
- primarnu pretilost (idiopatska), gdje je povećanje mase masnog tkiva u organizmu vodeći i u glavnom jedini simptom. U ovu kategoriju pripada oko 97% pretile djece.
- sekundarnu pretilost (simptomatska), gdje je prekomjerna debljina sporedni simptom neke druge bolesti.

PATOGENEZA PRETILOSTI

Bilanca energije - pretilost u načelu može nastati:
1. zbog povećanog unosa
2. smanjenog trošenja
3. boljeg koeficijenta iskoristivosti energije u organizmu uz odlaganje viška u obliku masnog tkiva

Tjelesna aktivnost je najprirodniji način trošenja energije, koja je u razvijenim zemljama zbog tehnizacije postala vrlo ograničena. Istraživanja tjelesnog gibanja/aktivnosti europske i sjevernoameričke djece i omladine pokazala su da se aktivnost školske djece povećava do rane adolescencije, kad se počinje opasno smanjivati. To smanjivanje tjelesne aktivnosti u fazi kasne adolescencije izraženije je u dječaka nego u djevojčica. Inače, dječaci su tjelesno aktivniji od djevojčica (1).
Nalazi studija govore da tjelesne aktivnosti ne utječu na konačnu tjelesnu visinu. Tjelesne aktivnosti isto tako ne utječu ni na dinamiku rasta niti na razdoblje najvećeg prirasta tjelesne visine (1, 2, 3).
Tjelesne aktivnosti su važan regulator tjelesne mase. Rezultati istraživanja o tjelesnoj aktivnosti na tjelesnu masu doduše variraju, a svima im je zajedničko da je redovita tjelesna aktivnost kod oba spola povezana s manjim postotkom masnoća u ukupnom tjelesnom sastavu. Razlike u količini masnoća u tijelu među tjelesno aktivnim i tjelesno neaktivnim veće su u djevojčica nego u dječaka (1).
Intenzivniji procesi tjelesnih aktivnosti utječu na promjene u nemasnom dijelu tijela. Pri tome valja naglasiti specifičnost utjecaja različitih vrsti intenzivnijih tjelesnih aktivnosti. Tako je mišićna hipertrofija primarno povezana s treninzima snage. Mišićna hipertrofija se događa u postojećim mišićnim vlaknima, gdje se broj mišićnih vlakana ne poveća. Specifičnost hipertrofije mišićnih vlakana je pak ovisna o vrsti treninga, odnosno o povećanom broju takozvanih brzih ili sporih vlakana (tip 1, tip 2). Danas još ne znamo kako hormoni (hormon rasta, testosteron) i drugi čimbenici rasta, koji se intenzivnije izlučuju prilikom intenzivnijih tjelesnih aktivnosti, utječu na hipertrofičan rast. Hipertrofičan rast se linearno mijenja s povećanjem mehaničkih opterećenja nižeg intenziteta, a smanji se kad opterećenja prekorače granice moguće biološke adaptacije (4).
Mehanička opterećenja utječu na modeliranje kosti. Dobro je poznata činjenica da tjelesna aktivnost povećava gustoću kosti. Gustoća kosti koju postignemo u vrijeme rasta u mladosti, determinanta je gustoće kosti u odrasloj dobi. Na drugoj pak strani ekscesivni trening, stres i neprimjerena prehrana dovode kod mladih športašica do smetnji menstrualnog ciklusa, gubitka rezervi masnoća i smanjenja gustoće kosti, u nekim primjerima čak i do pojave “stres fraktura”. Danas još ne znamo koliki je utjecaj pojedinih navedenih uzroka u etiologiji gubitka gustoće kosti u športašica.
Prosječno gledano, nastup prve menstruacije kod športašica je kasniji. Primarna amenoreja se rijetko javlja, najvjerojatnije je povezana sa značajkama konstitucije športašica (trkačice na duge pruge, balerine, gimnastičarke). Danas znamo da te djevojčice u osnovi kasnije sazrijevaju stoga što te športske grane zahtijevaju linearnost tijela i vitkost, a one mogu biti rizični čimbenik za nastanak “stres faktura” (5, 6).
Opažamo da se redovito tjelesno aktivna djeca (uključena u neki oblik športskih treninga) odlikuju boljom aerobnom izdržljivošću i višom razinom funkcionalno-motoričkih sposobnosti (posebno mišićne izdržljivosti i brzine trčanja) (7, 8). Još i sad ne znamo pouzdano jesu li odlike boljih funkcionalno-motoričkih sposobnosti u te djece vezane za postupak selekcije ili se pak djeca bolje aerobne izdržljivosti i višom razinom funkcionalno-motoričkih sposobnosti uključuju u športske aktivnosti.
Djeca su u vrijeme puberteta najosjetljivija na utjecaj tjelesnih aktivnosti/treninga u smislu poboljšanja funkcionalnih sposobnosti, u prvom redu mišićne snage i aerobne izdržljivosti. Danas smo, na žalost, svjedoci ranih usmjerenja u različite športske grane. Takva rana jednostrana usmjerenja odlučno kritiziramo i otvoreno im se protivimo. Prekomjerne i razvojnom razdoblju djeteta neprimjerene vježbe mogu nepopravljivo oštetiti mlado tijelo, posebno u djevojčica, kad neprimjerene vježbe oštete rastuće kosti i utječu na djelovanje endokrinog sustava (9). Pri tome su utjecaji tjelesne aktivnosti u predpubertetskom razdoblju dječjeg razvoja minimalni. Većina živčanih struktura je do školskog razdoblja već razvijena. Uspostavljen je osnovni obrazac gibanja. Uslijed navedenog, to rano školsko razdoblje idealno je za vježbe osnovnih sposobnosti. U srednjem i kasnom školskom razdoblju vježbe osnovnih sposobnosti polako prerastaju u kombinaciju tih osnovnih sposobnosti, u skladu s potrebama pojedinog športa. Motoričke sposobnosti se s odrastanjem povećavaju. U djevojčica postižemo plato motoričke sposobnosti oko 14. godine, u dječaka koju godinu kasnije. Biološki zreliji dječaci su osjetljiviji na utjecaj treninga, što za djevojčice ne važi (1).
Za razliku od djece u pubertetu, djeca mlađa od 10 godina, neovisno o spolu, vrlo malo poboljšaju svoju aerobnu sposobnost pod utjecajem treninga (10, 11). Usprkos tome, u vrijeme tjelesne aktivnosti djeca prije puberteta dobiju relativno više na snazi nego djeca u pubertetu, zato ne savjetujemo vježbe snage moći u razdoblju prije puberteta: dobivena snaga u predpubertetu je minimalna, a postoji velika opasnost od povrjeda (12).
Tek poznavajući utjecaj tjelesne aktivnosti na regulaciju tjelesne mase i funkcionalno-motoričku sposobnost djece, uz činjenicu da su kao odrasli aktivniji oni s višim funkcionalnim sposobnostima za vrijeme odrastanja i adolescencije, svjesni smo važnosti tjelesne aktivnosti djece i omladine, prvenstveno za razvoj pozitivnog odnosa i navika redovitih tjelesnih aktivnosti kao i za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti!
Pretilost, povećane vrijednosti masnoća u krvi, povišen krvni tlak, niska osjetljivost na inzulin i nedovoljna tjelesna aktivnost (hipokinezija) rizični su čimbenici za razvoj mnogih kroničnih metaboličkih bolesti kao i bolesti srčanožilnog sustava. Na tom se mjestu moramo upitati može li rano započeta i redovita tjelesna aktivnost spriječiti pojavu gore navedenih čimbenika rizika. Pri vrjednovanju učinka tjelesne aktivnosti na čimbenike rizika vrijedi naglasiti da se značenje pojedinih čimbenika rizika u vrijeme rasta i razvoja mijenja. Tako kod djevojčica u vrijeme puberteta pratimo povećanje količine i postotka masnog tkiva, u dječaka smanjenje lipoproteina visoke gustoće, kod oba spola pak povišenje krvnog tlaka i smanjenje osjetljivosti na inzulin. U školskom razdoblju učestalost pretilosti raste i u izravnoj je svezi sa stupnjem tjelesne aktivnosti, odnosno neaktivnosti. Američke studije su potvrdile značajnu povezanost sati provedenih pred televizorom i pretilosti (13).
Za razliku od djece normalne tjelesne mase, ona s prevelikom tjelesnom masom su tjelesno manje aktivna, odnosno rjeđe se uključuju u izvanškolske i druge športske aktivnosti. Kod djece boljih funkcionalnih sposobnosti transverzalne studije upućuju na niže vrijednosti krvnog tlaka već u dobi od 5 godina (14). Pretila djeca imaju u osnovi više vrijednosti krvnog tlaka. One su više i u vrijeme njihove intenzivne tjelesne aktivnosti, nego što su vrijednosti djece normalne tjelesne mase. Djeci s blagom do umjerenom hipertenzijom, bez obzira na to jesu li normalne ili prekomjerne mase, preporučujemo aerobne aktivnosti. B o r e h a m i s u r. je dokazao djelotvoran utjecaj tjelesne aktivnosti na sistolički krvni tlak, masnoće u krvi i kardiorespiratornu sposobnost 15-godišnjih dječaka te povoljan utjecaj na kardiorespiratornu sposobnost i postotak tjelesne masti u djevojčica (15). I druga istraživanja upućuju na to da aktivnija djeca imaju niže vrijednosti triglicerida i više koncentracije HDL masnoća u krvi.

NACIONALNI PROJEKT "Z GIBANJEM DO ZDRAVJA"

Stanje u Sloveniji. Prevalencija do danas poznatih čimbenika rizika/rizičnih čimbenika za kronične bolesti, među kojima su najvećim dijelom baš bolesti srca i žila (BSŽ), i među Slovencima je vrlo visoka. Prema podatcima istraživanja u okviru programa CINDI Slovenija, koja su se provodila od 1991.-1996. za populaciju odraslih Ljubljančana devedesetih godina, stanje na tom području čak se malo pogoršalo. Smanjio se i stupanj tjelesne aktivnosti odrasle populacije. Tek je trećina odraslih primjereno tjelesno aktivnih glede zaštite od BSŽ, udio granično aktivnih odraslih smanjio se sa 50% na 40%. Svakako najviše zabrinjava podatak da se udio tjelesno posve neaktivnog stanovništva znatno povećao, sa 15% na 25%. Podatci su usporedivi s izvještajima drugih europskih država, na primjer Velike Britanije (Dunbar National Fitness Survey i Heartbeat Wales Study). Problemi koji iz toga proizlaze (učestalost kroničnih bolesti i rizičnih čimbenika, ekonomski troškovi liječenja i apsentizam, velik udio stare, ovisne populacije) dovoljno su veliki da zahtijevaju nacionalnu intervenciju.
Sustavnim provjeravanjem na osnovi reprezentativnog uzorka i objektivnih pokazatelja, analizom stvarnog stanja želimo odrediti zdravstveno stanje kao i status aktivnosti djece, omladine i odraslih stanovnika Slovenije i tako istaknuti ključne argumente za strateške promjene na području športskih aktivnosti i kretanja radi zdravlja.

C i l j i n a m j e n a i s t r a ž i v a n j a u p r o j e k t u "Z GIBANJEM DO ZDRAVJA"

Postavili smo si ove temeljne kao i neke djelomične ciljeve:
1. Odrediti i pratiti zdravstveno stanje i status kretanja djece, omladine i odraslih državljana Slovenije.
2. Ocijeniti i pratiti povezanost između zdravstvenog statusa i kretanja/športskih aktivnosti u djece, omladine i odraslih.
- Utvrditi i ocijeniti utjecaj kretanja/športskih aktivnosti na prevenciju bolesti u djece, omladine i odraslih.
- Spoznati i ocijeniti učestalost pojavljivanja bolesti u športski aktivnih i neaktivnih državljana Republike Slovenije.
3. Spoznati postojeće stanje i ocijeniti mogućnosti suradnje među zdravstvenim i športskim radnicima i suradnicima.
4. Utvrditi, pratiti i ocijeniti stajališta s gledišta promocije kretanja/športske aktivnosti povezanih sa zdravljem. - Ocijeniti socijalne i ekonomske čimbenike odrasle populacije u Sloveniji.
- Utvrditi povezanosti među socijalnim i ekonomskim statusom i zdravstvenim statusom te kretanjem/športskom aktivnošću.
- Ocijeniti mogućnosti i potrebne potencijale za uspješnu izvedbu promidžbenih aktivnosti na području promocije kretanja-športa i zdravlja.

Namjena je ovog istraživanja utvrđivanje povezanosti među ekonomskim čimbenicima, zdravstvenim statusom i športskom aktivnošću i zdravljem. Ocijenit ćemo kad kretanje/tjelesne aktivnosti nisu tek interes pojedinca, već imaju pozitivan učinak na društvo u cjelini. Time osobno dobro postaje javno dobro i opravdava ulaganje javnih sredstava i promidžbenih akcija za više kretanja/športskih aktivnosti i zdravijeg načina života.
Navedene studije potvrđuju djelotvorne učinke tjelesne aktivnosti gotovo na sve čimbenike rizika u adolescenata, što isto vrijedi i za odrasle. No valja naglasiti da tjelesna aktivnost ima svoje zdravstveno preventivno značenje samo tada kad se izvodi redovito i tijekom cijelog života.

ZAKLJUČAK

Jedna od bolesti koja je usko vezana uz smanjenu tjelesnu aktivnost, a koja je poprimila pandemijske razmjere, svakako je pretilost. Pretilost je važan i čest medicinski problem u cijelom svijetu čija se prevalencija u posljednjem desetljeću povećala za oko 30%. Dok je pretilost prije kratkog vremena bila posebno česta u razvijenim zapadnim zemljama, danas postaje sve veći problem i u nerazvijenim dijelovima svijeta.
Liječenje pretilosti teško je i često nedovoljno uspješno. Iako genetska podloga može značajno utjecati na nastanak pretilosti, uvjeti okoline glavni su čimbenici koji dovode do nje. Pretilost je jedan od čimbenika rizika za cijeli spektar kroničnih nezaraznih bolesti, koje zauzimaju prva mjesta u morbiditetu i mortalitetu ljudi.
Prevenciju pretilosti, koja može biti individualna ili opće populacijska, treba provoditi poučavanjem pučanstva o rizicima pretilosti na zdravlje i o važnosti prehrane i tjelesne aktivnosti u sprječavanju razvoja pretilosti.
Osnovnu bi pozornost trebalo posvetiti stjecanju zdravih prehrambenih navika, fizičkoj aktivnosti, a posebnu pažnju treba usmjeriti na određena razdoblja kad su osobe najsklonije debljanju: trudnoća i dojenje, prve tri godine života, pubertet i adolescencija i klimakterij.

Literatura

1. Malina R.M.,Bouchard C.Growth,Maturation,and Physical activity.Human Kinetics 1991.
2. Malina R.M. Physical activity and training : effects on stature and the adolescent growth spurt.Medicine and Science in Sports and Exercise 759 – 766,1993.
3. Malina R.M. Physical Activity : Relationship to Growth, Maturation, and Physical Fitness.str.918 – 930.U : Physical Activity, Fitness and Health.Ur.Bouchard C,Shepard R.J,Stephens T.Human Kinerics Publ.,1994,str. 918-930.
4. Borer K.T. The Effects of Exercise on Growth Sports Med 20; 6: 375 –97,1995.
5. Warren M.P.,Brooks – Gunn J.,Hamilton L.H.,Warren L.F.,Hamilton W.G.Scoliosis and fracture in young ballet dances.N Engl J Med. 314:1348 –1353, 1986.
6. Grimston S.K.,Engsberg J.R.,Kloiber R.,Hanley,D.A.Menstrual,calcium,and training history: Relationship to bone health in female runners.Clin Sports Med 2: 119 – 128,1990.
7. Beunen G,.Malina R.,Renson R., Simons J.,Ostyn M.,Lefevre J.Physical activity and growth,maturation and performance: a longitudinal study.Medicine and science in sports and exercise: 24; 576-585,1992.
8. Mirwald R.L.,Bailey D.A., Cameron N.,Rasmussen R.L. Longitudinal comparison of aerobic power in active and inactive boys 7.0 to 17.0 years.Ann Hum Biol, 8:405-414.1981.
9. Bale P. The functional performance of Children in Relation to Growth, Maturation and Exercise.Sports Medicine 13; 3: 151-9,1992.
10. Pate R.R.,Ward D.S. Endurance exercise trainability in children and youth.Adv Sports Med Fitness 3: 37-55,1990.
11. Rowland T.W.Aerobic response to endurance training in prepubescent children: A critical analysis.Med Sci Sports Exerc.17: 493-7,1985.
12. Pfeiffer R.D.,Fraincis R.S. Effects of strenght training on muscle development in prepubescent,pubescent,and postpubescent males.Phys Sportsmed 14: 134-143,1986.
13. Dietz W.H.,Gortmaker S.L. Do we fatten our children at the TV set? Obesity and television viewing in children and adolescents.Pediatrics. 75:807-12,1985.
14. Hofman A., Walter H.J.,Connelly P.A.,Vaughan R.D. Blood pressure and physical fitness in children. Hypertension, 9:188-191,1987.
15. Boreham C.A., Twisk J., Savage M.J.,Cran G.W., Strain J.J. Physical activity, sports participation , and risk factors in adolescents, Medicine and science in sport and exercise 29:788-793,1996.

Ključne riječi:
Kategorija: Pregled
Broj: Vol. 48, No 1, siječanj - ožujak 2004
Autori: J. Završnik
Referenca rada:
DOI: