Čimbenici ishoda liječenja atrezije jednjaka u novorođenčadi operirane u Zavodu za dječju kirurgiju KBC Split od 1991.-2014. godine
Atrezija jednjaka je anomalija koja hitnoćom, osjetljivim poslijeoperacijskim vođenjem i potrebom za dugotrajnim liječenjem odskače od ostalih anomalija. Cilj ovog istraživanja je odrediti epidemiološke, demografske i kliničke karakteristike bolesnika operiranih zbog atrezije jednjaka te ih usporediti s ostalim relevantnim studijama. U vremenskom razdoblju od siječnja 1991. do rujna 2014. retrospektivno su pregledane povijesti bolesti 46-ero bolesnika operiranih zbog atrezije jednjaka. Podatke smo prikupili istraživanjem pisanog protokola Zavoda za dječju kirurgiju, Odjela za neonatologiju, JILD-a KBC Split te arhive povijesti bolesti. Svakom ispitaniku analizirani su sljedeći parametri: datum rođenja, spol, tjelesna masa pri porođaju, operacijski zahvat, tip anomalije, preživljenje, rane i kasne komplikacije. Atrezija jednjaka bila je češća kod ispitanika ženskog spola (60%). Najčešći tip atrezije jednjaka prema Vogtovoj klasifi kaciji bio je 3B tip (92%). Ukupni mortalitet iznosio je 35%, uz napomenu da je prije uvođenja intenzivnog poslijeoperacijskog liječenja on iznosio 80%, a nakon uvođenja 14%. Upala pluća bila je najčešća rana komplikacija, dok su najčešće kasne komplikacije bile disfagija (76%) i striktura anastomoze (26%). Kardiovaskularne anomalije su najčešća kongenitalna popratna malformacija i čine 45% svih pridruženih anomalija, a prisutne su u 30% djece s atrezijom jednjaka. Rano prepoznavanje ove anomalije od izuzetnog je značenja, prvenstveno stoga što ona ugrožava život, a rana dijagnoza i operacijski zahvat smanjuju komplikacije te poboljšavaju ishod. Za djetetovo preživljenje nužan je multidisciplinski pristup i prepoznavanje pridruženih anomalija. Osim rane dijagnostike i samog operacijskog zahvata za preživljenje je od presudne važnosti intenzivna poslijeoperacijska skrb.Ključne riječi: atrezija jednjaka; novorođenče; čimbenici ishoda
Kategorija: Izvorni znanstveni članak
Broj: Vol. 60, No 2, travanj - lipanj 2016
Autori: Z. Pogorelić, I. Konstatinović, M. Jukić, D. Furlan, T. Kovačević, I. Jurić, K. P. Milunović, I. Antončić Furlan, M. Biočić
Referenca rada: Paediatr Croat. 2016;60:51-7
DOI: http://dx.doi.org/10.13112/PC.2016.8