Hipertrofična stenoza pilorusa: radiologijska ili ultrazvučna dijagnostika?
U studiji smo analizirali ultrazvučne nalaze 73-je bolesnika upućenih na pregled zbog sumnje na hipertrofičku stenozu pilorusa (HSP). Od 44-ero bolesnika s pozitivnim operativnim nalazom u 43-je je ultrazvučna dijagnoza bila točna, uz samo jedan lažno pozitivni nalaz. U najvećeg broja bolesnika (32-je ili 74,4% od 43 bolesnika s HSP) debljina mišića pilorusa bila je 4,4 do 6,2 mm, u 8 bolesnika (18.6%) 3,6 do 4,3 mm, a u 3 bolesnika (7,0%) 3,0 do 3,5 mm. U samo četiri bolesnika nakon ultrazvučne pretrage učinjena je i barijeva studija gastroduodenuma zbog graničnih vrijednosti debljine piloričkog mišića (3,0-3,5 mm); barijeva studija potvrdila je hipertrofičku stenozu pilorusa u tri, a isključila u jednog bolesnika. U svih bolesnika s pozitivnom ultrazvučnom dijagnozom debljina pilorusnog mišića bila je najmanje 1.5 puta veća od debljine mišića mjerene u području antruma želuca. Specifičnost ultrazvuka u dijanosticiranju hipertrofičke stenoze pilorusa je prema našoj studiji 97%, osjetljivost 93%, točnost 94%. Na osnovi rezultata prikazanih u našoj studiji, ultrazvučna dijagnostika hipertrofičke stenoze pilorusa dokazala se kao pouzdana slikovna metoda prvog izbora u dijagnostici hipertrofičke stenoze pilorusa.Ključne riječi:
Kategorija: Klinička zapažanja
Broj: Vol. 45, No 4, listopad - prosinac 2001
Autori: G. Roić, V. Posarić, D. Gogolja, S. Višnjić, M. Jasprica
Referenca rada:
DOI: