Dojenje kao oblik komuniciranja između majke i njezinog dojenčeta analiziran je u 477 izbjeglih i prognanih majki. Trajanje dojenja korelirano je s djetetovom inicijativom uspostave kontakta pogledom, spontanim osmjehivanjem, dodirom i započinjanjem igre s majkom. Također je analiziran specifični utjecaj majčine depresije i PTSP-a na duljinu dojenja i ranu komunikaciju. Konzistentnost korelacija između dojenja i svih promatranih parametara (dulje dojenje je popraćeno većim brojem pokučaja uspostave kontakta) dopučtaju zaključak da je dojenje važan čimbenik u komunikaciji između majke i njezinog dojenčeta. Nije moguće uspostaviti uzročno-posljedični odnos između dojenja i inicijative dojenčeta za uspostavom komunikacije zbog toga čto kraće dojenje može biti znak općeg nedostatka odgovornosti i drugih emocionalnih potečkoća majke, koje združeno depriviraju razinu razmjene poruka. Majke s PTSP-om i depresijom doje dulje svoju djecu u usporedbi s majkama bez ovih smetnja.

Deskriptori: DOJENJE; KOMUNIKACIJA; MAJKA-DIJETE ODNOS; IZBJEGLICE; HRVATSKA; BOSNA I HERCEGOVINA