Helicobacter pylori (HP), otkriven je u sluznici želuca 1983. godine (1), u odraslih osoba rezultira jednim od triju mogućih ishoda: a) perzistentnim kroničnim gastritisom koji u većine zaraženih osoba ne uzrokuje nikakve simptome ni znakove bolesti; b) peptičkim ulkusom; c) kroničnim atrofičnim gastritisom koji u pojedinaca progredira do intestinalne metaplazije i karcinoma želuca, zbog čega je 1994. Svjetska zdravstvena organizacija svrstala HP u prvu skupinu karcinogena (2). I u djece HP nije oportunistička bakterija već dovodi do infekcije s posljedičnom pojavom histološki verificiranog gastritisa u najmanje 80% inficirane djece (3-7), a eradikacijom bakterije nastupa normalizacija kako endoskopskog tako i histološkog nalaza (8). HP je pozitivan u 90% djece s duodenalnim i u oko 50% djece sa želučanim ulkusom (9, 10). Osim toga, prema dosadašnjim spoznajama, čini se da je pojava malignih bolesti želuca u odraslih osoba (karcinom i MALT-limfom) odraz dugotrajne upale, tj. infekcije koja je nastupila već u ranoj dječjoj dobi (11, 12).